Objavljeno u Nacionalu br. 515, 2005-09-26

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Britanska špijunska samoobmana

Predsjednik NCL Media Grupe Ivo PukanićPredsjednik NCL Media Grupe Ivo PukanićU laži su kratke noge - ta poslovica u Hrvatskoj sigurno vrijedi, a sudeći prema razvoju događaja nakon eksplozije bombe u engleskom veleposlanstvu, vrijedi i u Velikoj Britaniji. Da nije bilo te bombe koja je čin jednog lunatika, pitanje je kada bi hrvatska javnost shvatila tko je upravljao njenom sudbinom u posljednje tri godine.

Britanska tajna služba nije napravila propust pri zapošljavanju Damira Rovišana, kako se u hrvatskom tisku piše. Zaposlila ga je namjerno da joj služi kao undercover agent u zagrebačkom kriminalnom miljeu. To joj se sada obilo o glavu. Podmetač bombe Damir Rovišan, pravomoćno osuđeni pljačkaš, i Damir Pintek, bivši granični policajac, izbačen iz MUP-a zbog krijumčarenja droge, bili su među glavnim informatorima Geoffreya Garetha Longleyja, nominalno tajnika u veleposlanstvu stvarno šefa britanske agenturne mreže u Hrvatskoj.
Žalosno je da je upravo taj Longley svojim dezinformacijama u vezi s odbjeglim generalom Antom Gotovinom usmjeravao britansku politiku prema Hrvatskoj i bio prepreka Hrvatskom putu u EU. Istodobno, on je dezinformirao glavnu haašku tužiteljicu te utjecao na sudbinu velikog broja ljudi koji su pošteno radili svoj posao i koji su prozreli njegovu prljavu igru u Hrvatskoj.

Nacional je prvi u Hrvatskoj prije dvije godine upoznao javnost s prljavim aktivnostima Britanske tajne službe na ovim prostorima. Strašni pritisci počeli su još za vlade Ivice Račana. Daleko od očiju javnosti, u Banskim dvorima, na krajnje nekorektan i imperijalistički odnos britanske diplomacije prema Hrvatskoj upozorio me Goran Granić, tada potpredsjednik Račanove vlade. Očajan zbog pritisaka i stopiranja Hrvatskoga puta u Europsku Uniju, zamolio me da se sastanem s britanskim veleposlanikom i ispričam mu istinu o svojem susretu s generalom Gotovinom kako bi barem malo popustio taj pritisak i optužbe da Gotovinu skrivaju hrvatske vlasti.

Krajnje dobronamjeran i do kraja iskren, u želji da se taj problem mirno riješi, sastao sam se s veleposlanikom Nicholasom Jarroldom na terasi njegove rezidencije na Slavujevcu. Rekao sam mu tada da general nije u Hrvatskoj i da sam se sastao s njim u jednom od velikih gradova Europske unije. Tada sam mu prenio i generalov prijedlog za njegov povratak u Hrvatsku i ako je potrebno odlazak u Haag. Možda ispadam naivan, no ja i danas mislim da je Jarrold pošten čovjek i diplomat koji je želio pomoći Hrvatskoj.

No ustanovilo se da nije pomogao nego samo odmogao, a ja sam dvije godine mozgao kako sam se tako mogao prevariti u tomu čovjeku. Iza onog što sam tada rekao Jarroldu i danas stojim, i budućnost će pokazati da je do zadnjeg detalja sve bilo istina. No ta istina očigledno nije bila dovoljno snažna da pobijedi laž što su je oko cijelog slučaja ispleli britanski agenti s Geoffreyjem Longleyjem na čelu. Zbog njegovih ga je laži Nacional dekonspirirao prije godinu dana, a prije dva mjeseca tiho je povučen iz Hrvatske što je bio jasan znak da su i njegovi šefovi shvatili da im je lagao. Iz toga se može izvući i zaključak zašto je Velika Britanija ipak promijenila stav prema Hrvatskoj i postala puno fleksibilnija i dobronamjernija.
No kada se vratim u vrijeme od prije dvije godine, tada mi je jasno da je veleposlanik Jarrold morao birati komu vjerovati – nekom Pukaniću, hrvatskom novinaru, za koga su mu kolege iz konkurentskih novina govorile sve najgore, ili Longleyju, šefu britanskih agenata koji je tvrdio suprotno od onoga što sam ja govorio. U takvoj konstelaciji snaga, ja nisam imao šanse ispasti "good guy", nego sam u njihovim očima bio "mračna figura obavještajnog podzemlja koji štiti generala u bijegu i pokriva njegovu jatačku mrežu".

Umjesto da pobijedi istina, tada je pobijedila velika laž i konstrukcija, koja je zasnovana i na informacijama što su ih davali "pouzdani" agenti na terenu kao što su Rovišan i Pintek. Koji taj Longley mora biti um kada se igrao sudbinom jedne zemlje i izravno sudbinama pojedinaca koji su nastradali zbog njegovih konstrukcija. Umjesto da ih hrvatska vlast koja je znala istinu zaštiti, žrtvovala ih je procjenjujući da će se tako uvući još dublje Britancima u želji da ih podupru u početku pregovora s Europskom unijom.

Tada sam molio u četiri oka i predsjednika Mesića i premijera Sanadera da se čvrsto postave i sačuvaju dostojanstvo i ponos tih ljudi jer će na taj način sačuvati i dignitet Hrvatske. Mnogi vole sluganski odnos, ali ga nitko ne cijeni. Shodno tome, molio sam ih neka javno obznane istinu i čvrsto stanu iza onoga što su znali – da britanska služba laže i manipulira podacima, obmanjujući time ne samo Foreign Office i EU nego i samu Carlu Del Ponte, koja je u cijelome slučaju također ispala žrtva prijevare.

Niti Mesić niti Sanader nisu se osudili povući takav potez, nego su pristali na žrtvovanje ljudi i šutnju. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu: ja sa svojom naivnošću ili oni sa svojim političkim pragmatizmom.

Vezane vijesti

Mandat na raspolaganju: Polančecova sudbina u rukama premijerke

Mandat na raspolaganju: Polančecova sudbina u rukama premijerke

Iako su koalicijski partneri HDZ-a, prvenstveno HSS i SDSS, posljednjih dana inzistirali da politički dio afere Podravaka bez rasprave u Saboru… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika