Zoran FerićProšlog tjedna moglo se u novinama pročitati da Vatikan priprema dokument kojim bi se homoseksualcima zabranilo ređenje za svećenike. Spomenuti dokument Kongregacija za katolički odgoj sastavlja navodno već tri godine, a vijesti o tome u našoj su javnosti odjeknule kao atrakcija prvoga reda i, budući da još nema pravih informacija, kao povod za razna nagađanja. Shvaćeno je to kao još jedan napad na homoseksualce u Crkvi i dovođenje u pitanje njihovih ljudskih prava. Govorilo se i o tome da će Vatikan istraživati tko je gay u Crkvi i adekvatno djelovati. Ukratko, prošlog tjedna najavljen je lov na vještice koji je u opasnoj suprotnosti s elementarnim ljudskim pravima homoseksualaca i koji će, umjesto da olabavi ionako tvrde stavove prema homoseksualnosti u našoj zemlji, još jače obilježiti ljude takvih sklonosti. Dio javnosti shvatio je spomenute najave kao testiranje za ponovno uvođenje ružičastih trokuta ili zvijezda koje su homoseksualci nosili po logorima diljem Reicha. Stvari, naravno, nisu toliko drastične i usporedba s logorima je, dakako, neumjesna, ali stoji da će se pronalaženjem i obilježavanjem homoseksualnih među onima koji se školuju za svećenike jednome dijelu populacije onemogućiti da radi ono što su izabrali za svoj životni poziv. I to samo zato što su seksualno sumnjivi. Ljudi su kod nas na taj izrazito nepopularan potez reagirali, među ostalim, vicevima i šalama. Pita me tako prijatelj:
– Je l' znaš kako će provjeravati tko je od klinaca u sjemeništu peder?
– Ne znam – kažem mu.
– Okrenut će im Isusa na raspelu u spavaonici licem prema križu a stražnjicom prema naprijed. Pa kome se digne…
Prilično blasfemična šala, pogotovo za one koji bi morali voljeti Isusa na drugi način. Međutim, osim o raspoloženju dijela ljudi prema potezima Crkve, govori zapravo o jednom od najvećih problema prilikom eventualne provedbe spomenutog vatikanskog dokumenta: kako već u sjemeništu s velikim postotkom sigurnosti otkriti nečije homoseksualne sklonosti? Jer tu se radi o djeci koja još nemaju dokraja formirane seksualne apetite i koju na tom polju zbunjuje niz stvari pa se seksualno ne razvijaju kao i njihovi vršnjaci koji se školuju za druga zanimanja. Zapanjuje podatak što ga iznosi Inoslav Bešker, da 40 posto dječaka u sjemeništu dvoji o vlastitom seksualnom identitetu, dok u muškoj populaciji izvan sjemeništa o istoj stvari dvoji oko 18 posto ispitanika. U slučaju uklanjanja onih koji dvoje o vlastitom seksualnom identitetu ili onih koji su uhvaćeni u nekoj homoseksualnoj epizodi radilo bi se zapravo o gadnoj ironiji. Ispalo bi da sjemenište jednim dijelom možda i proizvodi homoseksualce, a onda ih se crkvena hijerarhija odriče. Osim toga, psihijatar Vlado Jukić u novinama kaže da ne postoji pouzdana metoda za otkrivanje homoseksualnosti osim vlastita priznanja. Ako se radi o istinskim vjernicima, oni će, dakako, priznati svoju homoseksualnost ako za nju znaju. Neće lagati ni na ispovijedi. Međutim, što ako još ne znaju? Ili ih socijalni i egzistencijalni razlozi natjeraju da slažu? U tom slučaju osoblje će se u sjemeništu morati baviti ozbiljnim istražiteljskim radom. A mogla bi se sjemeništarcima, ujutro, za buđenje na razglas puštati znamenita rečenica Ljube Ćesića Rojsa iz Sabora: "Budi muško i priznaj da si peder!"
Najave u Vatikanu i članci u američkim novinama koji se citiraju i prepričavaju i kod nas prilično su uzburkali hrvatsku javnost pa je u subotu izišao u novinama i veliki intervju s Ivanom Miklenićem, glavnim urednikom Glasa Koncila koji je objasnio stavove Katoličke crkve o homoseksualnosti. Na pitanje je li svećeništvo pogodan poziv za homoseksualnu osobu odgovorio je da je to vrlo zahtjevan poziv za što zrelije, duhovne, moralne, obrazovane, zdrave i od Boga pozvane muške osobe. Pa ako se pod homoseksualnom osobom razumijeva spolno aktivni pojedinac, zbog celibata je apsolutno nepogodan za svećenički poziv. Kao, uostalom, i spolno aktivni heteroseksualci. Iz toga proizlazi da homoseksualac može biti zaređen ako nije spolno aktivan. To se onda čini u redu i sa stajališta Crkve ali i ljudskih prava homoseksualaca. Međutim, čemu onda dokument Kongregacije za katolički odgoj? I čemu sva ta strka? Stvari mi se tu čine jednostavne. Ako se netko, adolescent ili odrasla osoba, školujući se za svećenika, izjasni kao homoseksualac, Crkva bi ga trebala tretirati kao i heteroseksualce koji su spremni prihvatiti celibat. Ako se pak ne izjasne, ne postoje pouzdani mehanizmi kojima će se provjeravati nečija sklonost istome spolu. Jedino ako homoseksualce smatraju nezdravima i nedostojnima za svećenički poziv. To su od Boga pozvane muške osobe. Zašto onda Bog poziva i homoseksualce?
Zanimljivo je da glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić, a i velečasni Ivan Gretić u novinama negiraju problem homoseksualnosti u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Miklenić kaže da, ako se gleda dnevni red crkvenih foruma, taj problem u Hrvatskoj ne postoji. Stvar je, dakako, u tome što taj problem postoji, ali se o njemu ne raspravlja. Kako shvatiti podatak da Vatikan sprema vrući dokument o kojemu se piše u cijelom svijetu, a u Hrvatskoj se o tom problemu ne raspravlja? Rektor međubiskupijskog sjemeništa na Šalati, vlč. Gretić, kaže pak da među sjemeništarcima dosad nije primijetio homoseksualne aktivnosti i ne može o njima govoriti. Može li se po tim izjavama zaključiti da Katolička crkva u Hrvata bježi od najškakljivijeg i trenutačno najvažnijeg problema Katoličke crkve? I zašto je to tako?