'Institut sam koncipirao kao privatno vlasništvu upravo da bih time osigurao imunitet na sve političke promjene i buduće sukcesije ministarstva. Ovo nije privatna prćija, kako to neki doživljavaju, nego vrhunski centar svjetske izvrsnosti', izjavio je Radman za Novi list 5. lipnja prošle godinePočetak rada Mediteranskog instituta za istraživanje života (MedILS) u Splitu upitan je i, štoviše, nitko ne zna hoće li ta privatna ustanova osnivača i koordinatora – znanstvenika Miroslava Radmana uopće u skoroj budućnosti otvoriti vrata svjetskoj znanstvenoj eliti čiju suradnju u svom institutu spomenuti znanstvenik najavljuje već godinama. Nakon što je u svibnju svečano obilježen završetak adaptacije Vile Dalmacije u kojoj je Institut smješten, a za koju je iz državnog proračuna izdvojeno više od 30 milijuna kuna, Radman i njegovi suradnici najavili su da će MedILS sredinom rujna početi s radom. No otvaranje i prvi sastanak Međunarodnoga znanstvenog savjeta, na kojem je trebalo sudjelovati 10 svjetskih nobelovaca, odgođeno je. Brojne neslužbene informacije navode da do njega možda neće ni doći, i to zato što Radman od pokretanja projekta 2003. do danas nije osigurao ni jednu značajniju donacije kojom bi se kupila oprema za Institut. Da su takva predviđanja bliža istini doli spekulacijama, dokazuje i to što je Radman, kako doznaje Nacional, prije tri mjeseca od Medicinskog fakulteta u Zagrebu zatražio da mu za MedILs ustupi dio svoje opreme. Takav zahtjev Radman je uputio dekanici prof. dr. sc. Nadi Čikeš, koja je to potvrdila u razgovoru za Nacional.
"Miroslav Radman jasno me pitao da mu za privatni institut MedILS ustupimo opremu Centra za funkcionalnu genomiku u vlasništvu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Odmah sam mu rekla da je oprema vlasništvo Fakulteta i da je ne može dobiti. Njegov me prohtjev toliko začudio da sam mu postavila pitanje bi li se njemu, kao iskusnom međunarodnom znanstveniku, moglo dogoditi da, primjerice, u Francuskoj ode dekanu medicinskog fakulteta u Parizu i zatraži aparaturu, jer on, eto, upravo oprema svoj privatni institut. Radman mi je na to rekao da to ne bi bilo moguće i nakon toga je postalo jasno da je daljnja rasprava suvišna", objasnila je Nada Čikeš, dodajući kako je spomenuta oprema vrijedna 2 milijuna kuna. Budući da je dekanica o tome obavijestila rektoricu i rektorski kolegij Sveučilišta u Zagrebu, mnogi su znanstvenici doznali za tu "epizodu". Prema informacijama do kojih je došao Nacional, svi su odreda Radmanov postupak ocijenili neprimjerenim. Radman i njegov MedILS tako će vjerojatno opet postati predmetom kontroverzi koje tu ustanovu prate od početka.
Priča o pokretanju Mediteranskog instituta za istraživanje života u Splitu počela je 26. ožujka 2003. kad su u nazočnosti hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića tadašnji premijer Ivica Račan, ministar znanosti i tehnologije Gvozden Flego, rektor Splitskog sveučilišta Ivan Pavić i splitski gradonačelnik Slobodan Beroš s Miroslavom Radmanom potpisali deklaraciju o osnivanju tog privatnog znanstvenog instituta. Deklaracijom je navedeno da će država Radmanu omogućiti osnivanje privatne međunarodne znanstvene ustanove koja će biti integrirana u mrežu vodećih svjetskih bioloških istraživačkih institucija. Vlada i Grad Split obvezali su se da će MedILS-u na 40 godina ustupiti kompleks Vile Dalmacija i potpuno ga renovirati novcem iz državnog proračuna. Uz to, država će pokrivati i sve tekuće troškove održavanja Instituta, a Split se odrekao svih komunalnih naknada. Na Radmanu kao osnivaču i koordinatoru Instituta ostalo je da se pobrine za opremanje i troškove rada osoblja.
Građevinski radovi na Vili Dalmacija uskoro su počeli, ali nije trebalo dugo da se pojave i prve nejasnoće. Sredinom kolovoza prošle godine Radman se suočio ss kaznenom prijavom koju su anonimni djelatnici Sveučilišta u Splitu podigli protiv njega i njegova najbližeg suradnika Luke Gjakuna. Prijava na Državnom odvjetništvu optuživala ih je za malverzacije s proračunskih 1,4 milijuna eura koje je Vlada uložila u rekonstrukciju Vile Dalmacija. Pojavile su se i sumnje da Radman nije uspio prikupiti ni cent inozemnog kapitala bez kojeg opremanje i rad Instituta neće biti mogući. Gotovo u isto vrijeme Radmanov tim napustio je dotad bliski suradnik uglednog znanstvenika Milan Fabijan. On se, kako je tada izjavljivao, iz projekta povukao kad je shvatio da Radman odbija suradnju MedILS-a s Ministrastvom znanosti i Splitskim sveučilištem i tako zapravo odbija ikakvu kontrolu države koja je projektu dala svu, a ponajviše financijsku potporu. Radman je, svjedočio je Fabijan, već tada pred Ministarstvo i Vladu počeo postavljati nemoguće uvjete o apsolutnoj privatizaciji i eksteritorijalnosti MedILS-a i prijetiti da će se u protivnom povući iz projekta. Fabijanove tvrdnje uskoro su se obistinile.
Radman se nimalo se nije bunio što mu država plaća uređenje zgrade Inistituta, ali zgrozilo ga je to što ta ista država, točnije Ministarstvo znanosti na čelu s Draganom Primorcem, želi splitskom sveučilištu omogućiti sudjelovanje u projektima MedILS-a. Kad je Primorac lani u lipnju uključivanjem Sveučilišta uvjetovao nastavak obnove Vile Dalmacija, Miroslav Radman ministrov je potez nazvao ucjenom.
"Institut sam koncipirao kao privatno vlasništvu upravo da bih time osigurao imunitet na sve političke promjene i buduće sukcesije ministarstva. Ovo nije privatna prćija, kako to neki doživljavaju, nego vrhunski centar svjetske izvrsnosti", izjavio je Radman za Novi list 5. lipnja prošle godine. Ipak, tri dana poslije Radman je s rektorom splitskog sveučilišta Ivanom Pavićem i ministrom Draganom Primorcem potpisao zaključak kojim je dogovoreno da se Sveučilištu u Splitu omogući upotreba raspoložive opreme MedILS-a te sudjelovanje u njegovim projektima. Ali Radman je sljedećih dana ponovno počeo izjavljivati kako je ucijenjen, optužujući Primorca da je preko medija "počeo diverziju" na njegov integritet. S optužbama je nastavio u studenom, prijeteći da će otići iz Hrvatske jer ovdje nema nikakvu podršku i pa će projekt MedILS-a ostvariti u Francuskoj.
Prijetnje se ipak nisu ostvarile, a Radman je s premijerom Ivom Sanaderom, kojeg je također neko vrijeme optuživao da mu ne pruža podršku, u svibnju ove godine svečano proslavio završetak radova na Vili Dalmacija i izjavio kako bi njegov Institut "trebao stvarati mentore novoga tipa koji će nastaviti znanstvenu karijeru na institutima i sveučilišnim ustanovama". Za sredinu rujna najavio je prvi sastanak Međunarodnoga znanstvenog savjeta od deset članova, odreda nobelovaca. No, kako MedILS do danas nije počeo s radom, iako je država ispunila sve obveze i Radmanu predala gotov kompleks, u znanstvenim krugovima proširila se nevjerica. Mnogi se pribojavaju da će se Radman povući iz projekta za čije pokretanje i opremanje nije uspio skupiti inozemni kapital. Bojazan je to veća što većina hrvatskih znanstvenika podržava osnutak Mediteranskog instituta za istraživanje života koji bi, kažu, uistinu bio velik korak naprijed za hrvatsku znanost. No, ako projekt zamre zbog Radmanove nemogućnosti da ispuni obećanje, ispast će da je država uludo uložila više od 30 milijuna kuna pokušavajući uglednom znanstveniku omogućiti idealne uvjete za rad. Dogodi li se to, ne bi trebalo čuditi da Radman, kao i mnogo puta dosad, ponovno optuži državu, što bi doista bilo neukusno, nepošteno i prije svega apsurdno. "Nekomu je cilj da odem, a ja za sebe ništa ne tražim! Iz proračuna ni jedan ručak ni čaša pića nije plaćena", izjavio je Radman za Večernji list nakon što se pročulo za kaznenu prijavu protiv njega i Gjakuna. Radman tada nije govorio istinu, što dokazuje dopis kojim raspolaže Nacional, a koji je direktor splitskog hotela Park u Splitu 26. srpnja 2004. poslao Ministrastvu znanosti, obrazovanja i sporta u kojem ga moli da podmiri neplaćene račune. Račun od 6300 kuna odnosi se na trošak Radmanova MedILS-a, na noćenje, hranu, piće i telefonske razgovore gosta Instituta i Radmanova prijatelja Errola C. Friedberga. Neslužbeni izvori za Nacional su izjavili da je takvih i sličnih troškova Radmana i njegovih "gostiju" bilo puno više.

Pliva 1999. kupila tvrtku u suvlasništvu Miroslava Radmana
Malo je poznato da je hrvatska farmaceutska kompanija Pliva 15. travnja 1999. kupila biotehnološku tvrtku Mixis Genetics Ltd. za 3,3 milijuna američkih dolara. Riječ o tvrtki u kojoj je Miroslav Radman jedan od osnivača i suvlasnika. Tom transakcijom Pliva je postala vlasnik više patenata najsuvremenije tehnološke platforme s područja biološke raznolikosti, tehnologije koja se, kažu u Plivi, temelji na Radmanovim otkrićima.
"Odluka o toj investiciji temeljila se na Plivinu strateškom opredjeljenju o biotehnologiji kao jednoj od ključnih znanstvenih disciplina sadašnjosti i budućnosti, te utemeljene procjene kako te tehnologije imaju konkurentske prednosti pred sličnim tehnologijama u svijetu. Zbog financijske zahtjevanosti bazičnih istraživanja uspostavljena je i suradnja s austrijskim investitorima, radi financiranja nastavka istraživanja, pri čemu je Pliva zadržala određena prava", stoji u odgovoru Plive na Nacionalov upit. U Plivi su potvrdili i informaciju da je Radman bio među ostalim članovima Međunarodnog znanstvenog vijeća Plive. No on je, stoji u odgovoru, nakon što je Pliva kupila Mixis, istupio iz članstva Vijeća jer je "obostrano procijenjeno kako bi nastavkom njegova angažmana moglo doći do sukoba interesa".

Ideja o Institutu pojavila se još 80-ih
Miroslav Radman još je 80-ih pokušao realizirati ideju o osnutku znanstvenog instituta u Hrvatskoj. I tada je država poduprla njegove planove, no Radman se povukao. O tome za Nacional govori njegov nekadašnji suradnik, profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu Matko Marušić. Riječ je o znanstveniku koji u vrijeme Radmanovih optužbi o nesuradnji Vlade i Ministarstva, akademika pozvao na javno sučeljavanje kritizirajući Radmanove javne istupe pune "‘samohvale, poluinformacije i prikrivenih prijetnji.
“Prvo moram reći da sam ja jedan od najžešćih pristaša Instituta u Splitu i da u ustrajanju da se on i postavi na noge imam vrlo dug staž. Godine 1981. bio sam mladi asistent akademika Nikše Allegrettija, prijatelja akademika Nikole Škreba. Akademik Škreb u HAZU je bio zadužen vođenjem Odbora za osnutak Instituta, čije je osnivanje predložio dr. Miroslav Radman. Radmanova je zamisao bila da država dade i adaptira zgradu, a on će urediti da European Molecular Biology organization (EMBO) u toj zgradi osnuje svoj institut – koji će on voditi. Zamisao je bila poznata i dobra, jer je u SAD- u već postojao takav institut u (Cold Spring Harbor Institute), koji je osnovao i vodio nobelovac Watson, a EMBO je u Europi osnivao institute koje je financirao i nadgledao kao dio svoje organizacije. M. Radman je želio takav institut osnovati u Dubrovniku, a ja sam htio da bude u Splitu, ne samo zato što jako volim Split, nego što sam u to vrijeme počeo graditi Medicinski fakultet u Splitu, i računao sam da bi takav institut bio ključan za razvitak Medicinkog fakulteta, i obrnuto: nastavnici Fakulteta dobili bi divan laboratorij za istraživanja, a Institut bi dobio istraživače koje ne mora plaćati, a probrani su kao najbolji i vrlo su motivirani.
Nagovorio sam akademika Škreba da Institut prijeđe u Split, a moji prijatelji, tada moćni u Splitu za dva su tjedna donijeli odluku i stvorili dokumentaciju o prihvaćanju Instituta i njegova smještanja u Vili Dalmacija. Dokumentaciju sam ja donio u Zagreb i predao je akademiku Škrebu. No tada je Radman - odbio prihvatiti položaj direktora koji je dotad tražio. Umjesto da iznese svoje stvarne razloge, on je počeo tražiti nemoguće i neprihvatljive stvari, poput eksteritorijalnosti Instituta, pa je na kraju odglumio da je neželjen i – otišao. Direktor Instituta u ime HAZU postao je akademik Andrija Kaštelan", ispričao je Matko Marušić.