Objavljeno u Nacionalu br. 516, 2005-10-03

Autor: Damir Radić

FILM

Razigrani Burton

'Charlie i tvornica čokolade', divno dizajniran novi film Tima Burtona

Damir RadićDamir RadićU vrijeme kad su preporod američkog filma naviještali i u dobroj mjeri ostvarivali nezavisni autori poput Jima Jarmuscha, braće Coen ili Spikea Leea, najintrigantnijom akvizicijom Hollywooda pokazao se autor koji je duhom bio podjednako blizak komercijalnoj logici 'tvornice snova' i istinskoj kreaciji koja išće nezavisnu umjetničku poziciju. Bile su 80-e, a taj autor bio je Tim Burton. Bile su to godine velike afirmacije postmodernizma, a Tim Burton bio je jedan od njegovih filmskih stjegonoša. Miješanje žanrova, ikonografska osvještenost, intertekstualno posezanje u riznicu popularne kulture (ali i one pučke) s nerijetkim camp iskoracima, spoj elitnog i popularnog s istodobnim osloncem na upućenog i tzv. običnog gledatelja – sva ta postmodernistička obilježja bila su, uglavnom i ostala, zaštitnim znakom Burtonovih filmova. No onaj njegov temeljni trademark, pored senzacionalnog i često pomaknutog dizajnerskog oblikovanja, bili su osebujni, (gotovo) redovno karizmatični likovi neshvaćenih i suštinski izoliranih individualista, raspoređenih u tri osnovne skupine: nevini pozitivci na tragu tzv. svetih luda (Edward Škaroruki, Ed Wood), egzaltirani negativci (Joker, Pinguin), te u smislu dobra i zla neuhvatljivo prijelazni likovi (Betelgeuse, Žena-mačka). Kad je o Burtonovim likovima riječ, posebno je zanimljivo da su oni s rijetko viđenom izravnošću upućivali na svog tvorca. Ikonografski kombinacija horor-ekscentrika i gothic-rockera, Burton je kako svojim izgledom, tako i kreativnim stremljenjima bio i ostao svojevrsnom crnom ovcom visokobudžetne hollywoodske produkcije, kojeg se tolerira dok donosi novac, a stavlja na led kad mu filmovi presahnu na tržištu. Mada je mlad došao do najvećih produkcija, Burton je poput svojih likova ostao izoliran i drugačiji u svijetu čiji je pojam vrhunskog autorstva tijekom vremena postao štreber poput Stevena Spielberga.
Ove godine Burton je polučio dva filma, od kojih je zadnji i hvaljeniji, (animirani) «Corpse Bride», premijeru imao prošlog mjeseca u Veneciji, dok je prije nastali «Charlie i tvornica čokolade» nedavno zasjeo na hrvatski kinorepertoar. Riječ je o adaptaciji istoimena i najpoznatijeg romana velškog Norvežanina engleskog obrazovanja i jezičnog izričaja Roalda Dahla, dječjeg pisca danas klasičnog statusa koji je tijekom 60-ih i 70-ih postigao velik uspjeh ne podilazeći svojoj ciljanoj publici i ne potcjenjujući njezinu inteligenciju (knjige su mu moralno poučne, ali obiluju začudnim likovima i situacijama te nelagodnim i tamnim tonovima). U kontekstu Burtonova opusa, «Charlie i tvornica čokolade» podržavanjem konzervativnih i patrijarhalnih vrijednosti (svetost obitelji kao temeljne društvene zajednice, iznimnost odnosa otac – sin kao osnovne društvene vertikale koju pojačava relacija djed - unuk) izravno se nastavlja na prethodni Burtonov film «Krupna riba» («Big Fish»), s tim da se ovdje za eskapističko prepuštanje svijetu nesputane mašte odnosno 'ideologiji priče' koja afirmira samoživi (muški) bijeg od realiteta ne traži doktrinarno, duboko patrijarhalno opravdanje kao u prethodnom ostvarenju.
Mnogo važnija od ovih idejnih sastavnica dvaju djela njihova je oblikovna izvedba, po kojoj je «Charlie i tvornica čokolade» daleko atraktivniji, artistički uvjerljiviji uradak od «Krupne ribe». Jer u prethodnom Burtonovom filmu konzervativno-patrijarhalna ideologija spojila se s rijetkim trenucima autorove dizajnerske indisponiranosti, tako da je uslijed oblikovne suhoće ideologija mogla doći u prvi plan (što se kulminativno događa u patetičnom 'iskupljujućem' finalu tog filma) i eksplicitno djelovati. Kako Burton nije Ejzenštejn, odnosno njegova se poetika oslanja na standardn(ij)u naraciju a ne na revolucionarnu formu i etiku, onda takvo eksplicitno ideologiziranje postiže kontraučinak, koliko god Burton i ljubitelji «Velike ribe» tvrdili da se u filmu zapravo radi tek o počasti očinskom entuzijazmu i ljubavi. Za razliku od «Velike ribe», «Charlie i tvornica čokolade» toliko je oblikovno-dizajnerski superioran, u svom larpurlartizmu s provokativnim značenjskim ubodima dobrim dijelom upravo veličanstven uradak, da posve jasna konzervativno-patrijarhalna ideologija ostaje marginalnom uslijed 'diktature čiste estetike' koja ju potkopava i urušava, jasno je čineći tek mehaničkim dodatkom autorskom svijetu u kojem suštinski nema mjesta etici, bar ne u tako izrazito didaktičnom obliku.
Priča filma prati siromašnog dječaka Charlieja (odlični Freddie Highmore) koji zajedno s još dva dječaka i dvije djevojčice predpubertetskog uzrasta u nagradnoj igri stječe pravo posjeta najvećoj tvornici čokolade i slatkiša na svijetu. Njezin je vlasnik genijalni, od vanjskog svijeta izolirani ekscentrik Willy Wanka (u Burtonovim filmovima uobičajeno briljantni Johnny Depp) koji je prije puno godina otpustio sve svoje radnike zbog industrijske špijunaže kojoj je bio izložen. Wanka vodi djecu kroz čaroban svijet tvornice, s čokoladnom rijekom i vodopadom, s brdima, voćkama i travom od slatkiša, jer u njegovom je svijetu sve jestivo, pa i on sam («to se zove kanibalizam i mnoga mu društva nisu sklona» - dvosmisleno objašnjava djeci). Tvornicu u pogonu održavaju patuljasti čovječuljci koje je doveo iz neke egzotične zemlje za čije postojanje nitko ne zna, a kad je na sebi primjetio prve tragove starenja odlučio je organizirati nagradnu igru čiji će pobjednik vremenom postati njegovim nasljednikom u upravljanju tvornicom i vlasništvu nad njom. A pobjedit će ono dijete koje uspije završiti obilazak čitave tvornice, jer u svakoj fazi obilaska, na vrlo neugodan način, po jedno dijete otpada.
Willy Wanka, koji u sebi spaja odlike Howarda Hughesa, Walta Disneyja, Andyja Warhola, Michaela Jacksona i Swiftova Gullivera, ide u red ambigvitetnih Burtonovih likova. Nagradnu igru i obilazak tvornice zamislio je kao moralnu lekciju za preko svake mjere razmaženu djecu zagrezlu u oblapornost, oholost, pohlepu, prijetvornost. I kao nagradu jedinom među njima koji je drugačiji, izdvojen kao i on, ali na drukčiji način (Charlie). No istovremeno, i sam Wanka treba moralnu pouku, a nju će mu pružiti upravo Charlie. To je pouka o dragocjenoj i nezamjenjivoj vrijednosti obitelji te odnosa oca i sina. Wanka je dakle 'nestašni' moralist upitna osobnog morala koji istodobno izaziva naklonost i nelagodu, a nonšalantan način na koji kažnjava klince, neke od njih i nepovratno, uživajući u tome, jasno govori da ovdje ne može biti riječ o standardnom, a kamoli isključivo dječjem filmu kao što tvrdi jedan hrvatski kritičar. Uostalom, film ne pada u zamku idealiziranja djece, danas katastrofalno raširenu, nego ih, usprkos vlastitoj radikalnoj stilizaciji, prikazuje posve autentično: kao male ljude koji će sutra odrasti i ostati jednako lošima kao što su i bili. Ono četvero klinaca, naime, iz Wankine lekcije ništa nisu naučili, baš kao što biva i u stvarnom životu. Pri tom je posebno zanimljivo da u filmu koji afirmira infantilnu američku logiku recepta za sreću (koliko god bio siromašan, poštenje, iskrenost i predanost 'pravim vrijednostima' preko noći će te dovesti do bogatstva bez kojeg nijedna sreća nije potpuna), upravo dvoje američke djece (za razliku od malog Nijemca i Engleskinje) trajno i krajnje neugodno nastrada. To dvoje djece simboliziraju prepoznatljive američke karakteristike, bespoštednu kompeticiju i kompjuterski fah-idiotizam, čime Burton kao da se nadovezuje na sjajan nezavisni film «The King» Jamesa Marsha u kojem su razornoj kritici podvrgnuti vojska i religija kao dva stupa američkog društva.
Zadivljujuće dizajniran i zarazno razigran, u mjuzikl točkama campovski intoniran na tragu Kena Russella, citatno uspjelo povezan s autorima i filmovima u rasponu od Busbyja Berkeleyja preko Monty Pythona, «Odiseje u svemiru» i «Muhe» do «Čarobjaka iz Oza», u podtekstu podobne fasade subverzivan, kako neukrotivim larpurlartizmom tako i karakterizacijskim i inim značenjskim natruhama, «Charlie i tvornica čokolade» ide u red najboljih filmova Tima Burtona.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika