Predsjednik NCL Media Grupe Ivo PukanićAustrija je tri puta zadužila Ivu Sanadera. Prvi put kada mu je 70-ih dala diplomu i doktorat na sveučilištu u Innsbrucku. Drugi put kad mu je 80-ih austrijska agencija Meyer Press dala dobro plaćen posao prodaje fotografija magazinima na području Balkana. Treći put su ga zadužili 3. listopada 2005. kad su mu spasili vlast i političku karijeru. Uporna i nepokolebljiva Ursula Plassnik, austrijska ministrica vanjskih poslova i desna ruka kancelara Wolfganga Schüsella, srušila je svojom upornošću britansku lažnu teoriju o nesuradnji Hrvatske s Haaškim sudom koja je prema stereotipu već godinu dana prepreka Hrvatskoj za put u EU. Naravno, Ursula Plassnik snagu je crpila iz potpune potpore svog šefa.

A Schüssel je imao punu podršku većine "tihih" katoličkih zemalja EU te punu potporu Vatikana, koji je nakon neprimjerenog napada haaške tužiteljice prije mjesec dana odlučio poduzeti odlučne korake u razbijanju te prijevare i urote koja se kovala oko Hrvatske. Danas je potpuno jasno da slučaj odbjeglog generala Gotovine nije bio bitan za početak pregovora. Taj slučaj bio je samo izlika Britaniji koja je predvodila skupinu zemalja koja smatra da ne bi bilo dobro da Hrvatska počne pregovore i uđe u EU prije Srbije i Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Pobornici te ideje, koja je postala i službena britanska politika, smatraju da je Hrvatska samo njemački "prirepak" i da bi njenim samostalnim ulaskom bila poremećena ravnoteža unutar EU te da bi germanska grupacija time nadjačala saksonsku.

Ako s hrvatskom uđu Srbija i Makedonija, tada bi ta ravnoteža bila zadržana. To bi tako i ostalo i Hrvatska ne bi imala nikakve šanse početi pregovore da Britanija u svoje vanjskopolitičke prioritete na prvo mjesto nije stavila ulazak Turske u EU. Tu bitku, o kojoj je ovisio cjelokupni kredibilitet i autoritete Britanije kao velike sile, nije smjela izgubiti. To je jako dobro procijenila Austrija, potpomognuta ostalima, te je Britaniji dala ultimatum – nema zelenog svjetla za Tursku bez zelenog svjetla za Hrvatsku. Na kraju, Britanci su morali pristati, "prodali" su Srbe na brzinu, zaboravili na generala Gotovinu i dali zeleno svjetlo Hrvatskoj. Toliko o brojnim praznim pričama da "slučaj Hrvatska" nije povezan sa "slučajem Turska", u što su se poštovatelji lika i djela Carle Del Ponte kleli u hrvatskim medijima. I sama haaška tužiteljica odmah nakon političke odluke da se daje zeleno svjetlo Hrvatskoj okrenula je ploču i pohvalila hrvatsku suradnju. Možemo se kladiti, da nije postignuta nagodba o Turskoj u paketu s Hrvatskom, da bi haaška tužiteljica dala negativnu ocjenu i još jednom ponizila Sanaderovu vladu. Ovako, da sačuva svoj kredibilitet te pokaže kako je njezina riječ zakon, dala je velikodušno zeleno svjetlo Hrvatskoj. Naravno, nakon što su joj Britanci dali upute što treba učiniti. Da to nije učinila, nakon što je obavljena trgovina oko Hrvatske i Turske, ispala bi smiješna, jer bi se pokazalo da njezina riječ ne znači ništa i ona više ne bi imala što tražiti u jugoistočnoj Europi. Ovako je ona i dalje ostala "velika". O čemu se zapravo radi, ona je i sama otkrila u nedavnom govoru u Bernu, gdje je otišla korak predaleko i odala cjelokupnu političku pozadinu svog djelovanja. "Želje zemalja u regiji za ulazak u EU motor su za promjene, i samo EU ima potrebnu moć da pritišće za pravdu i pomirenje. Dok je neka zemlja kandidat za članstvo, EU ima moć forsirati promjene. U trenutku kad ta zemlja postane članica kluba, ta je moć izgubljena." Toliko o smiješnim tvrdnjama domaćih apologeta Carle Del Ponte da Haaški sud, odnosno njegovo tužiteljstvo, rade na pravnim a ne političkim osnovama. Sada, kada više neće biti pravog političkog pritiska, slučaj Gotovina može se svesti u pravne okvire i efikasno riješiti u nekoliko dana.

Naime, do ponedjeljka 3. listopada ni Britaniji ni haaškom tužiteljstvu, koje je radilo po diktatu Londona, nije odgovaralo da se taj slučaj riješi. Jer da su ga htjeli riješiti, to bi se dogodilo još 2003. kad je Gotovina preko Nacionala poručio da želi doći dragovoljno, dati iskaz haaškim istražiteljima i, ako je potrebno, otići u pritvor u Scheveningen. Tada su Britanija i haaško tužiteljstvo s cijelom bulumentom ljudi koji su radili za njega spriječili tu inicijativu. Nažalost, na tu prljavu igru pristale su i Račanova i Sanaderova vlada i pri tome dopustila žrtvovanje niza poštenih ljudi. Sada Sanader ima priliku da postane velik državnik i ispravi sve nepravde, jer on, kao i predsjednik Mesić, jako dobro zna što je istina. Sada, bez političkog pritiska, neka se amnestiraju ljudi koji su nastradali ni krivi ni dužni, a slučaj generala Gotovine neka se svede u pravne okvire. Na tomu mora inzistirati hrvatska vlada, ako je Hrvatska pravna država. General Gotovina i dalje želi riješiti svoj problem s Haaškim sudom i spreman je za suradnju bez uplitanja politike, a možda je rješenje i u suđenju Gotovini u Hrvatskoj, što je u ponedjeljak 3. listopada za Wall Streeet Journal izjavio njegov odvjetnik Luka Mišetić. Ali najbolje je da se o rješenju njihova problema dogovori izravno sam Haaški sud s odbjeglim generalom. Kanali za to postoje i neka se iskoriste. Sada je dobra prilika.