Ljubica Matijević Vrsaljko, pravobraniteljica za djecu, prošli je tjedan svojom ostavkom povukla potez koji je nekoliko dana kasnije pokazao da nije govorila cijelu istinu i da su u pozadini svega osobni obračuni sa Šimom Oštarićem, dugogodišnjim volonterom Hrabrog telefona koji je i predsjednik Nadzornog odbora te udruge već godinama prvog i najžešćeg borca za zaštitu prava djece. S Oštarićem je, kako se pokazalo, bliska prijateljica iako je ona sam rekla da ga površno poznaje. No obračun je čini se mnogo dublji.
  Pravobraniteljica zapravo želi kompromitirati šeficu Hrabrog telefona odnosno Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba Gordanu Buljan- Flander s kojoj je godinama surađivala. Zašto to čini, nije sasvim jasno. Izjavila je da s njom u posljednje vrijeme nije u dobrim odnosima, no kad su Buljan-Flander upitali o kakvoj je razmirici riječ, ona je bila iznenađena pitanjem i ustvrdila je da s njom nikada ni oko čega nije došla u nesporazum.
  Prošli četvrtak Ljubica Matijević Vrsaljko podnijela je ostavku s još dva člana pravobraniteljstva za djecu. Kako se ostavka poklopila s objavom skandalozne odluke Državno-odvjetničkog vijeća kojom Božica Cvjetko, zamjenica Državnog odvjetnika, nije izbačena s posla iako je zataškala zlostavljanje djece u domu u Brezovici, svi su pomislili da je upravo to razlog ostavke Matijević-Vrsaljko. No to nije bilo tako. Drugo je iznenađenje bilo da je to učinila, kako je najprije navela, zbog zdravstvenih razloga, a treće je uslijedilo kad je objavila da je to učinila zbog prijetnji smrću. Na novinskoj konferenciji koju je sazvala, izjavila je da je nepoznata osoba njoj i njezinoj kćeri zaprijetila smrću. Ubrzo se nadopunila i novinarima rekla da je ta osoba Šime Oštarić, član Nadzornog odbora udruge Hrabri telefon. Uz njegovo pojavilo se potom i ime Rajka Bačnara, dopredsjednika Udruge hrvatskih dragovoljaca.
  Policija je izvijestila da postoji osnovana sumnja da je Oštarić Bačnara potaknuo da pravobraniteljici prijeti kako ne bi postupala u određenom predmetu. O čemu je riječ i zašto je baš taj predmet sadrži mogući odgovor cijele pravobraniteljičine predstave posljednjih dana.
  Riječ je o slučaju seksualnog nasilnog ponašanja djece starije osnovnoškolske dobi nad mlađom djecom u Zagrebu početkom srpnja ove godine o čemu su mediji naveliko izvještavali. Djeca su u obradi, a neka već i u tretmanu u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, koja pomaže i žrtvama i počiniteljima te njihovim obiteljima. Slučaj je započela policija, poslala djecu u Polikliniku, a Poliklinika je, s obzirom da su i počinitelji djeca, preporučila i njihovu obradu. S tim se složio i nadležni CZSS koji je prema obavijesti policije od početka također uključen u obradu obitelji i djece. Slučaj jednog od počinitelja proslijeđen je Županijskom odvjetništvu jer se radilo o starijem maloljetniku i taj je postupak u tijeku.
  Problem je nastao početkom školske godine, kad se za slučaj saznalo u školi, te je škola tražila da se djeca upute na opservaciju stacionarnog tipa i premjeste u drugu školu. Pravobraniteljica, kako saznajemo, optužuje u kuloarima Polikliniku da se petljala u rješenja problema za koje nije nadležna, a kako saznajemo iz Poliklinike, stručnjaci Poliklinike su smatrali da premještaj djece nije jedino rješenje jer djeca ostaju živjeti u istom kvartu, a i smatrali su, da ako se stručnjaci slože da bi izmještaj djece bio najbolje rješenje, to mora biti u dogovoru s roditeljima i novom školom u koju djeca dolaze. Istodobno su izrazili bojazan da bi premještanjem djecu u drugu školu napetosti porasle, sukobi među djecom se povećali i proširili na novu sredinu. Kako saznajemo, i druge institucije uključene u ovaj slučaj bile su sličnog stava, naročito CZSS koji najviše zna o obiteljima djece.
  Na temelju informacija iz više izvora, institucije sustava koje su uključene u ovaj slučaj (nadležni CZSS, policija, županijsko odvjetništvo, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) sastavljene od velikog broja stručnjaka (psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, pedijatri, defektolozi, pravnici i djelatnici ostalih navedenih institucija), suglasili su se da su do sada sve institucije sustava korektno odradile svoj dio posla u zaštiti djece (tzv. počinitelja i žrtava). No pravobraniteljica i neki djelatnici škole zalagali su se od samog početka za opservaciju starije djece koja bi bila stacionarnog tipa, iako je u tijeku obrada u Poliklinici.
  Na nekoliko susreta zatvorenog tipa u Ministarstvu znanosti, svi navedeni stručnjaci predlagali su da školi treba dodatna pomoć kako bi se na primjereniji način suočavala s problemima u lokalnoj zajednici. Na tom sastanku koji je inicirala sama pravobraniteljica - ona se jedina nije pojavila.
  Većina stručnjaka uključenih u ovaj slučaj izražava čuđenje i zaprepaštenje činjenicom da se pravobraniteljica, koja je po struci pravnica, usudila sebe smatrati jedinom vjerodostojnom za procjenu potreba djece i njihovog mentalnog stanja, te situacije u njihovim obiteljima. Ona, navodno tvrdi da institucije sustava nisu odradile svoj posao.
  Tijekom proteklog razdoblja od nekih institucija tražila je očitovanje vezano uz ovaj slučaj, što je i učinjeno, čime je potvrđeno da je sa svime bila upoznata. Začuđuje kako pravobraniteljica ne uvažava Zakon o sudovima za mladež koji kaže da je svrha kazneno-pravnih sankcija za maloljetnike pružanje zaštite, brige, pomoći i nadzora, a o načinu pomoći odlučuju različite struke vezane uz sustav zaštite djece. Javni linč, pokazalo se, nije bio rješenje i pridonio je dodatnoj traumatizaciji sve djece i njihovih obitelji.
  Čini se da upravo u ovom raskoraku između njezina stava i stava ostalih struka leži jedan od glavnih razloga njezina nezadovoljstva i nedavnih postupaka. Sve ostalo je predstava za javnost, tim prije što prijetnje smrću, prema policijskim navodima, nije niti bilo. Policijsko izvješće pokazalo je da je Bačnarova prijetnja doslovce glasila: "Ostavi djecu na miru, radije se brini za svoju kćer, jer ćeš u suprotnom dobiti po svojoj debeloj guzici".
  Svaka je prijetnja za osudu, ali s prijetnjama se, nažalost, svi oni koji se bave javnim poslom, vrlo često susreću: novinari, pravnici, odvjetnici, državni dužnosnici. I posljednja, pravobraniteljici za djecu, je za osudu, ali njezina je reakcija pretjerana, to više što ima pozadinu.