"Bogati imaju globalno, a siromašni lokalno", kaže Terry Eagleton. Budući da masovni mediji vole blještavo i pokretno, a ne zatamnjeno i skučeno, siromašni u njih nemaju pristupa – osim ako o njima ne piše Tatjana Gromača. Njezini novinski tekstovi iz Ferala dosljedno su antimedijski i zato imaju obilje književnog potencijala. Umjesto FAK-ovskog realizma u kojem su tipični ljudi u tipičnim situacijama – a Jurica Pavičić je lijepo razotkrio da su obična fikcija jer zanemariv promil stanovništva je cool i sluša cool glazbu, dok svi ostali slušaju narodnjake i slave Novu godinu uz televizore – Gromača nudi stvarne ljude u stvarnim situacijama.

Fotografije Radenka Vadanjela u knjizi trebaju i ne trebaju: dobro dođu da afirmiraju postojanje onih koje mediji preziru, ali su i višak jer pokazuju ono što je već pokazano u tekstu. Posebno je zanimljiv status pripovjedačice: ona je lutalica koja ulazi u živote harmonikaša, autolakirera, frizera ili ophodara pruge, sramežljiva i diskretna, suosjećajna i pomalo odsutna – baš kakva je bila i u autobiografskom romanu "Crnac". Ukratko, svi sastojci dobre književnosti.