Iz Fife upozoravaju da će Chelsea i drugi veliki klubovi uništiti svjetski nogomet, jer mnoge siromašnije nogometne federacije neće imati novca za takve odštete pa neće uzimati svoje najbolje igrače u reprezentacije. Stoga ni njihove reprezentacije neće više postizati vrijedne rezultate u međunarodnim natjecanjimaRus Roman Abramovič, Portugalac Jose Mourinho i njihov engleski klub Chelsea, najbogatiji nogometni klub na svijetu, grobari su svjetskog nogometa, sve češće kažu nogometni funkcionari, sportski novinari i mnogi navijači. O tome je sada progovorio i predsjednik Fife, Švicarac Sepp Blatter. On je 11. listopada u londonskom financijskom dnevniku Financial Times objavio uvodnik u kojem je napisao da u financijama svjetskog nogometa vladaju zakoni Divljeg zapada, pohlepa, mutni poslovi, da je uništena dosadašnja financijska ravnoteža između klubova, a posebno između klubova i nacionalnih nogometnih federacija i da bi to moglo uništiti svjetski nogomet. Iako pritom nije spomenuo Romana Abramoviča, svima je bilo jasno da je to napad na njega, jer i Blatter misli da Abramovič sa svojim trenerom Mourinhom i Chelseajem uništava svjetski nogomet. Tako se Blatter pridružio velikom broju onih koji su već objavili slične optužbe.
Temeljna je primjedba na njihov račun da – imaju previše novca. Zbog toga su poremećeni financijski odnosi u nogometu. Optuženi su da su tim golemim novcem kupili najbolje igrače i stvorili klub koji je nemoguće pobijediti pa je svako natjecanje u kojem nastupa Chelsea unaprijed besmisleno. Optuženi su da je Abramovič počeo ulagati i u druge klubove pa je skriveni vlasnik ili suvlasnik barem još pet vrhunskih europskih nogometnih klubova, što budi sumnju u namještanje rezultata.
Abramovič kupuje gomilu igrača, ponegdje se govori o stotinama, mnoge vrlo mlade i nepoznate, te i tu stvara prostor za manipulacije.
Optuženi su da su dajući ogroman novac igračima potpuno promijenili ravnotežu u primanjima igrača i klubova, pa su u mnogim sredinama igrači postali bogatiji od svojih klubova, a ima takvih slučajeva i kod klubova koji nastupaju u Ligi prvaka čiji je godišnji prihod manji od zarada nekih njihovih najvećih zvijezda.
Optuženi su da su drastično povećali cijene ulaznica za utakmice i otjerali navijače manje platežne moći, pretvarajući nogomet u zabavu samo za elitu.
Optuženi su da organiziraju najbogatije klubove da se izvuku od pokroviteljstva Fife i da će pokušati stvoriti vlastitu profesionalnu nogometnu asocijaciju klubova, koja će organizirati vlastito natjecanje neovisno o interesima nacionalnih nogometnih asocijacija. To bi bilo pogubno ne samo za manje klubove nego i za nacionalne reprezentacije, jer više ne bi dopuštali odlazak svojih igrača na utakmice reprezentacija.
Optuženi su, napsljetku, da su, kako bi Chelsea postigao što više pobjeda, vratili u nogometnu igru zloglasni "bunker" pa je nogomet postao dosadan.
Ono što se događa od početka ovog engleskog nogometnog prvenstva u upravama engleskih prvoligaša izaziva pravu paniku. Nakon prvih šest kola u prosjeku je posjećenost pala za čak 10.675 gledatelja po utakmici. Čak i na vrlo atraktivnim utakmicama, kao nedavni susret Blackburn – Newcastle, tribine su poluprazne. Od 17 klubova, koji su nastupali i prošle godine u prvoj engleskoj ligi, njih devet ima manji prihod nego lani, a ostali su na razini prošle godine, iako je prethodnih godina prihod znatno rastao.
Chelsea je toliko bolji od konkurencije da je samo natjecanje izgubilo smisao. Nakon prvih osam kola osvojio je sva 24 boda a prvi gol primio je tek u sedmom kolu. Već sada Chelsea ima prednost od devet bodova pred drugoplasiranim Charletonom, a Liverpool i Manchester United, za koje se mislilo da će mu biti glavni suparnici, imaju upola manje bodova. Neke nogometne kladionice obznanile spremne su nagoditi se s onima koji su se kladili da će Chelsea postati prvak te im već sada isplatiti dobitak.
Mnogi ljudi više nemaju interesa za prvenstvene utakmice jer ocjenjuju da su njihovi klubovi izgubili šansu za uspjeh. Posebno je pao broj gledatelja na utakmicama Liverpoola i Manchester Uniteda. Na utakmice više ne dolaze ni oni koji vole gledati nogomet zbog same igre, zbog golova i uzbudljivih situacija. I na to je Chelsea – zahvaljujući Mourinhu – negativno utjecao. Moruinho je pobornik betonske obrane, po načelu "glavno je ne primiti gol". Takav način igre je još između dva svjetska rata smislio Austrijanac Karl Rappan, trener švicarske reprezentacije, a tada se on zvao "riegel". Nakon II. svjetskog rata ponovno se igrao ofenzivni nogomet sve dok Španjolac Helenio Herrera nije 60-ih, kao trener milanskog Intera, a potom talijanske reprezentacije, ponovno uveo drastični obrambeni sustav, "catenaccio". Njegova momčad nikad nije primala golove, a najčešće je pobjeđivala samo s 1:0, zbog čega je opao broj gledatelja. Sada to isto radi Mourinho, oslanjajući se na jaku obranu, na brzo dodavanje – kad protivnih izgubi loptu – hitronogim napadačima, uzdajući se u spretnost Didiera Drogbe i Hernana Crespa u napadu.
Razorno je za engleski nogomet, ali i za europski nogomet u cjelini, to što su Mourinha počeli oponašati i drugi treneri, vjerujući da će tako postići i njegove rezultate. Čak je i Alex Ferguson iz Manchester Uniteda promijenio način igre. Do ove sezone igrao je napadačkim sistemom 4-4-2 pa je slabijim klubovima Manchester Utd. znao dati i po šest golova, a ove godine igra oprezno, sistemom 4-3-2-1, samo s Ruudom van Nistelroyem u napadu, pa i kad pobjeđuje, zabije samo dva gola. U prvih šest kola prošlog prvenstva na utakmicama prve engleske lige bilo je postignuto 176 golova, a u prvih šest kola ovoga samo 107.
Gledatelji ne dolaze na stadione jer već znaju tko će biti prvak i jer znaju da će utakmica biti dosadna, a i ne plaćaju im se skupe ulaznice, koje su posebno poskupjele početkom ove sezone. I prije su ulaznice u Engleskoj bile skuplje nego drugdje, jer je i to bio način da se sa stadiona otjera lumpenproletarijat koji stvara nerede, ali ove godine cijene su drastično povećane. Za utakmice Chelseaja u Ligi prvaka ulaznice su na početku sezone koštale i 70 funti, što znači da je jedan odlazak na stadion za tročlanu obitelj, uz dodatne troškove prijevoza i osvježenja, koštao i po 300 funti. I drugi engleski klubovi imali su vrlo visoke cijene pa je i novi član prve lige Wigan naplaćivao ulaznici po 14 funti. Ulaznica za utakmice torinskog Juventusa, koji već dominira talijanskim prvenstvom i također se natječe u Ligi prvaka, iznosi, preračunato, samo 13 funti. U posljednjim kolima engleski nogometni klubovi blago spuštaju cijene ulaznica, ali se broj gledatelja nije bitno povećao.
Chelsea može slobodno formirati cijene ulaznica i ne treba ga zabrinjavati malen broj gledatelja, jer njegove financije i ne ovise odviše o ulaznicama, nego o privatnim financijama Romana Abramoviča. On zaljubljenik u nogomet, otkad je kupio klub u njega je uložio više od 300 milijuna funti. Spreman je ulagati i dalje, posebno nakon što mu se bogatstvo povećalo za 9 milijardi dolara nakon što je naftnu kompaniju Sibneft prodao ruskom državnom poduzeću Gazprom.
Chelsea se ne treba brinuti za svoje financije jer je on toliko bogat da bi mogao kupiti sve engleske klubove. Već se sumnja da je počeo potajno ulagati i u druge klubove. Da je stvarni vlasnik moskovskog CSKA, koji je prošle sezone postigao velik uspjeh u Kupu Uefe, poznato je već otprije, jer kontrolira tvrtku koja je njegov vlasnik. Tvrdi se i da je vlasnik nizozemskog PSV-a, s kojim ima i neke javne odnose, posebno u preprodaji igrača. Nizozemski sportski list Football International objavio je svoje financijsko istraživanje Abramovičeva poslovanja, po kojem ispada da je on možda u vlasništvu portugalskih klubova Porto i Benfica, a ima naznaka, tvrdi londonski Daily Telegraph, da preko svoje sportske agencije Media Sports Investments kontrolira i brazilski Corinthians.
Ako je tomu tako, Abramovič stvara mrežu klubova za koje se može opravdano sumnjati da njihov odnos neće biti natjecateljski, nego će prevladavati poslovni interesi vlasnika. To izaziva veliku bojazan drugih klubova, koji su već i dosad bili nezadovoljni time što Chelsea zbog golemog bogatstva svog vlasnika ne dijeli brige i ograničenja drugih klubova, koji sada sumnjaju da bi – ako se Abramovičevi klubovi nađu u istom natjecanju – mogli namještati rezultate. Oni se boje i da se stvara mreža za transfere igrača te da će Abramovič, ako preuzme kontrolu nad stotinama mladih darovitih igrača, usmjeravati transfere u interesu svojih klubova.
U nogometnim klubovima strahuju da je ono što čini Abramovič obrazac koji će slijediti i drugi te da će koncentracije kapitala, klubova i igrača u vlasništvu jednog čovjeka ili više ljudi upravljati cijelim nogometom. Fifa je zabrinuta jačanjem Abramoviča i koncentracijom vlasništva i ulaganja golemog novca samo u pojedine klubove, što drugi neće moći pratiti. To bi moglo potpuno promijeniti svjetski nogomet.
Već je stvorena udruga najmoćnijih europskih klubova, koji traže promjenu sustava natjecanja i veće uvažavanje interesa klubova na račun natjecanja koje organizira Fifa, a tu je u prvom redu riječ o svjetskom nogometnom prvenstvu i kontinentalnim prvenstvima. U ovom trenutku klubovi su se usredotočili na Fifin propis, koji žele promijeniti, a ako se on promijeni, to bi mogao biti početak napada na ukupni sistem natjecanja. Riječ je o obavezi klubova da puštaju svoje igrače na pripreme i utakmice nacionalnih reprezentacija. To ograničava poslovanje velikih klubova jer oni, dok su im igrači u nacionalnim reprezentacijama, ne mogu planirati svoje aktivnosti. Postoje klubovi gdje gotovi svi igrači nastupaju za reprezentacije, kao Juventus, Real, Inter i Chelsea, u čijoj je prvoj postavi samo jedan Englez.
Klubovi su izračunali da će njihovi najbolji igrači tijekom Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj nacionalnim reprezentacijama dati 20.000 radnih sati, a to znači da će njihovi najvrjedniji zaposlenici toliko raditi za drugog poslodavca, koji nije u njih ulagao. Čak i u godinama kad nema velikih natjecanja ti igrači odsustvuju iz klubova radi reprezentativnih angažmana i po dva mjeseca godišnje. Poseban su problem ozljede igrača na reprezentativnim utakmicama, zbog kojih odsustvuju i po šest mjeseci iz klubova koji su u njih uložili novac. Neki su klubovi već zaprijetili da će tužiti reprezentacije za ozljede svojih igrača i traže da se osnuje poseban fond, što bi ga plaćali nacionalni nogometni savezi, za naknade klubovima za njihove ozlijeđene igrače. Takvu je tužbu najavio belgijski Charleroi protiv marokanskog nogometnog saveza jer se tijekom utakmice Maroka i Burkine Faso njegov igrač Abdelmajid Oulmers teško ozlijedio i bio izvan terena osam mjeseci, zbog čega je Charleroi ispao iz trke za belgijskog prvaka.
Iz Fife upozoravaju da će Chelsea i drugi veliki klubovi uništiti svjetski nogomet, jer mnoge siromašnije nogometne federacije neće imati novca za takve odštete pa neće uzimati svoje najbolje igrače u reprezentacije. Stoga ni njihove reprezentacije neće više postizati vrijedne rezultate u međunarodnim natjecanjima. To pak može uništiti razvoj nogometa na siromašnim kontinentima, posebno u Africi i Južnoj Americi, te u srednjoj i istočnoj Europi, gdje su uspjesi reprezentacije i jedino što publiku zanima, jer im lokalna nogometna natjecanja ne valjaju.

OKVIR: Sepp Blatter u Financial Timesu
Nogomet je danas multimilijardski svjetski biznis. Nažalost, sumnjiv način na koji je taj novac ušao u igru, a koji podsjeća na način kako je novac kolao Divljim zapadom, ima neke vrlo štetne posljedice. Došao je trenutak da se iskorijene te posljedice te da taj sport zaštiti svoje prave korijene.
Nogometnim svijetom vlada pohlepa, a vrtoglavi, gotovo pornografski novčani iznosi koje rasipaju bogati vlasnici guše igru i sportski duh. Nažalost, neki su klubovi bogatiji nego ikad. Izvor tog bogatstva su pojedinci koji nemaju nikakvo sportsko iskustvo i čije djelovanje samo unazađuje nogomet. Nogomet su poistovjetili s mutnim poslovima i obavili velom tajne. Pojavili su se niotkud i ustoličili u sportskom vrhu. Oni nikako ne mogu shvatiti da su za nogomet važniji oni koji masovno igraju po travnjacima diljem svijeta nego najveći svjetski idoli. Nogomet bi trebao biti zabava i nada za većinu, a ne samo zabava za povlaštenu nekolicinu. U tom sportu trebalo bi vladati poštovanje prema drugima, a ne samo zadovoljavanje vlastite pohlepe.
Fifa neće samo sjediti i mirno promatrati kako nogometom vlada pohlepa. To ne smije biti budućnost naše igre. Došlo je vrijeme da se nešto poduzme kako bi se spriječili daljnji ekscesi i spasili sportski korijeni nogometa. Ako se ne poduzme ništa, novac će ugušiti sport koji ima 1,3 milijarde poklonika diljem svijeta.
Profesionalni nogomet prolazi kroz teško razdoblje u kojem na površinu izbija ružna strana tog sporta. Ona, blago rečeno, prijeti samom nogometu. U Srednjoj Americi bogati vlasnici i menadžeri kupuju prava na budućnost mladih, talentiranih igrača. To je ni više ni manje nego novi oblik robovlasništva. Uz to nije normalno da jedan igrač godišnje zaradi od 6 do 8 milijuna funti, a da je kompletna godišnja zarada njegova kluba, čak ako se on natječe i u Ligi prvaka, upola manja. Nepristojno je da igrači traže za svoje usluge mjesečno toliko novca koliko njihovi očevi ili njihovi navijači ne zarade cijelo desetljeće.
Što je dobro u tome da se preskupim ulaznicama navijačima oduzima zadovoljstvo praćenja svoje momčadi? I je li to više uopće njihova momčad kad za nju igra 19 stranaca? Nogomet se danas mjeri milijardama, a zapravo gubi svaku svoju vrijednost.