Ralph Fiennes sa svojom nevjenčanom suprugom glumicom Franceskom AnnisRalph Fiennes (43) jedan je od glumaca koje redatelji obožavaju jer jednako dobro može glumiti i heroje i negativce. Upravo takve uloge su ga i proslavile, bio je sadist Amon Goeth u filmu "Schindlerova lista", ali je bio i zaljubljeni grof Laszlo Almasy u filmu "Engleski pacijent". Obje uloge donijele su mu nominaciju za Oscara, a filmski kritičari smatraju da bi i ove godine trebao biti nominiran za tu nagradu za ulogu u posljednjem filmu "Brižni vrtlar" koji će se u četvrtak, 20. listopada, početi prikazivati u hrvatskim kinima.
U tom filmu, koji je nastao prema istoimenoj knjizi Johna Le Carrea napisanoj 2001. i u režiji Brazilca Fernanda Meirellesa, osvajača Oscara za film "Božji grad", Fiennes glumi Justina Quaylea, mirnog i povučenog britanskog diplomata u Keniji. Njegova supruga Tessa buntovna je mlada djevojka koja je ubijena u čudnim okolnostima. Povučeni Justin počinje istraživati njezinu smrt i otkriva kako je u sve upletena farmaceutska korporacija koja iskorištava siromašne Kenijce za testiranje svojih lijekova, što je Tessa gotovo raskrinkala.
Ralph Fiennes najstariji je od šestero braće i sestara koji su većinom u filmskom biznisu. Brat Joseph je glumac, sestra Martha redateljica, sestra Sophie kazališni je scenograf a dva najmlađa brata nisu u umjetničkim vodama. Ralph je karijeru započeo u londonskom kazalištu i proslavio se ulogama prema djelima Williama Shakespearea. Početkom devedesetih glumio je u prvom filmu, i to televizijskom, ali i to je bilo dovoljno da ga zamijeti Steven Spielberg i da mu ulogu u "Schindlerovoj listi". Uslijedio je niz hit filmova "Kviz", "Čudni dani", "Engleski pacijent", "Oscar i Lucinda", "Osvetnici" te "Kraj ljubavne priče". Paralelno je glumio u kazalištu, na filmu se pojavio u ulogama Onjegina i Marcela Prousta, a dopusti si je i ulogu u lakoj komediji kao što je "Sobarica s Manhattana" s Jennifer Lopez.
Fiennes pomno krije svoj privatni život. Kada su mu bile 32 godine, razveo se od supruge Alex Kingston koja glumi u "Hitnoj službi" radi Francesce Annis, britanske glumice koja je 18 godina starija od njega. Priznaje da je vrlo zatvorena osoba i pomalo mušičava. U pripremama za intervju za Nacional tražio je da ga se ne fotografira i ne ometa neugodnim pitanjima koja nemaju veze s filmom.

NACIONAL: Kako ste se osjećali na snimanju filma "Brižni vrtlar" u Keniji gdje vlada nevjerojatno siromaštvo?

- Različiti osjećaji miješali su se u meni. U hotelskoj sobi u kojoj sam bio smješten tijekom snimanja znao sam se zapitati trebam li osjećati krivicu zbog njihova siromaštva. Ne mogu si pomoći, ovakav sam kakav jesam, dolazim iz Velike Britanije, to je moj život. Iz Kenije najviše pamtim vitalnost tih ljudi i njihovu otvorenost. S jedne strane vidjeli smo otvorene vodovode iz kojih ljudi piju vodu, prljavštinu, nedostatak medicinske pomoći i čiste vode, a s druge strane prilazili bi nam ljudi, pozdravljali nas, pitali nas kako se osjećamo i zvali u svoje trošne kućice. Znali su nas pitati imamo li koji DVD s filmom Sylvestera Stallonea. Njihov duh je vrlo snažan. Naravno, sve što vidite je grozno. Mi smo snimali scene filma u njihovu rodilištu gdje su se nalazile 14-godišnje djevojke koje su upravo rađale, i to u vrlo teškim uvjetima. No u tom rodilištu smo upoznali ženu punu energije i volje za životom koja pomaže tim mladim djevojkama dok rađaju. To smatram velikim ljudskim duhom. Taj duh mi je popravljao raspoloženje i zbog njega nisam osjećao krivicu zato što sam bogati bijelac.

NACIONAL: Mislite li da film "Brižni vrtlar" može pomoći da se situacija u siromašnim dijelovima Afrike promijeni?

- Volio bih da je tako. Ako publika ode u kino i pogleda ovaj film kako bi se informirala i tako bila upozorena na stanje u Africi, onda bi to moglo biti jako dobro. Ako se predstavljamo kao građani svijeta, a ne samo vlastite zemlje, onda bismo sa svojim obiteljima i prijateljima trebali početi razmišljati kako pomoći ljudima u Africi. Uz moderne načine komunikacije svijet postaje sve manje mjesto i osjećam kako ljudi stoga postaju bliskiji. Svojedobno sam u okviru Unicefa bio u Kirgistanu i tamo sam stigao nakon osam sati leta. Osam sati mi treba automobilom od Londona do Edinburgha. Ako me, dakle, mogu brinuti problemi u Edinburghu ili Glasgowu, onda me mogu brinuti i problemi u Kirgistanu. Treba samo otvorenije razmišljati o onome što se zbiva u drugim zemljama.

NACIONAL: Vi ste se i osobno angažirali na ovom filmu, ne samo kao glumac nego i kao producent.

- Ja sam jedan od producenata filma, ali Simon Channing-Williams stoji iza cijelog projekta. On je vrlo impresivna osoba i bez njega film nikada ne bi bio napravljen na ovaj način. Njegova kompanija kupila je prava na ekranizaciju knjige Johna Le Carrea, a njegove prethodne knjige ekranizirale su velike američke kompanije. Ovaj film napravili su Britanci američkim novcem. Simon i redatelj Fernando Meirelles zahtijevali su da se film snima u Keniji iako je prema prvotnoj ideji trebao biti snimljen u Južnoafričkoj Republici jer je tamo postojala infrastruktura. Simon je tražio da se na filmu radi s ljudima iz Kenije i da im se pomogne tako što ćemo iz proračuna filma izgraditi školu i nove ceste.

NACIONAL: Znači li to da ste i vi kao jedan od producenata financijski pomogli ljudima u Keniji?

- Da, i sigurno ću nastaviti pomagati Keniji. Znam da mnogi glumci pomažu Africi kroz borbu protiv AIDS-a u afričkim zemljama, ali ja sam za opću podršku pa neka stručnjaci rade na detaljima. Bez daljnjega, impresioniran sam onim što Angelina Jolie radi, ona je svoju predanost dokazala dugogodišnjim radom na svim razinama.

NACIONAL: Jeste li prije snimanja "Brižnog vrtlara" znali za tešku situaciju u Africi?

- Jesam, jer sam bio u Ugandi u sklopu akcije Unicefa kojom se upozoravalo na HIV i AIDS. Ujedno smo posjetili izbjegličke kampove koji se nalaze na granici Ugande i Konga. Izbjeglički kampovi nastali su jer je vojska otimala djecu od roditelja i novačila ih prisilno kao male vojnike. U tim kampovima nema apsolutno nikakve zdravstvene zaštite. Dakle, kada sam počeo snimati ovaj film, siromašni dijelovi Kenije nisu bili ništa novo za mene. Sada želim još više putovati Afrikom.

NACIONAL: Jeste li se prije snimanja filma sastali s Johnom Le Carreom i razgovarali o njegovoj knjizi?

- Jesam, ali ne sjećam se više detalja razgovora. Znam da smo jako mnogo razgovarali o Justinu, liku koji glumim. Iako je lik Justina u knjizi jako dobro opisan, mene su zanimali neki detalji kojih nema u knjizi.

NACIONAL: Justin i Tessa, koju glumi Rachel Weisz, dvije su sasvim suprotne osobe. Mislite li da se suprotnosti privlače i da je to tajna zaljubljenih parova?

- Može biti, ali ne uvijek. Iako je Tessa glasna i vrlo ljuta osoba, mislim da je ona u Justinu vidjela snažnu osobu.

NACIONAL: Mislite li da bi se predstavnici britanske diplomacije mogli osjetiti pogođenim zbog ovog filma koji ih prikazuje kao dvolične osobe?

- Ironično, dok smo snimali film "Brižni vrtlar", Edward Clay bio je britanski visoki predstavnik u Keniji. Bilo je to prije godinu dana. Nije se složio s načinom na koji prikazujemo diplomate u filmu. Ujedno je smatrao da Justin uopće nije tipični diplomat. Bez obzira na to, pomogao nam je pri snimanju filma koliko je mogao.

NACIONAL: Nije čudno što je Edward Clay prigovarao, u filmu se diplomati prikazuju kao ljudi koji mnogo pričaju a malo rade.

- Nije baš tako. Velika Britanija već neko vrijeme troši mnogo novca na Keniju. Valja istaknuti da pomoć vlade koja se šalje u Keniju mora biti transparentna, mora biti u službi javnosti. Dok smo bili u Keniji, Edward Clay je objavio vrlo čvrsto stajalište o korupciji u Keniji, što je bila velika medijska priča jer se saznalo da je nestao dio novca koji je Britanija poslala Keniji.

NACIONAL: Međutim, diplomati u Africi u prvom redu zastupaju interese svoje zemlje, a tek onda interese afričkih zemalja.

- Mislim da postoji osnovna želja Velike Britanije i zemalja Commonweltha da pomognu zemljama u Africi. Pomaganje znači i razvijanje poslova koje započinju britanske korporacije. Ja ipak ne bih bio tako ciničan u tom pogledu kao što ste vi.

NACIONAL: Nakon uloga u filmovima "Engleski pacijent" i "Schindlerova lista" postali ste slavna osoba. Kako se nosite sa slavom i uspjehom?

- Pokatkad osjećam kako je uspjeh nešto sasvim zabrinjavajuće. Problem je u tome što publika, gledajući vas na filmu, preko uloga projicira mnoge stvari na vas, ovisno o tome jeste li ih svojom ulogom potaknuli na nešto ili ih iritirali. Najviše se bojim kada mi ljudi prilaze na ulici jer, iako imaju najbolje namjere, oni u svojim glavama nose film u kojem sam glumio dok ja odavno više nisam u tom filmu. Ljudi misle da sam ja onaj iz filma "Engleski pacijent", ali ja to više nisam. Na ulici ja sam neka druga osoba. S druge strane, polaskan sam uspjehom i uspjeh može biti i jako dobra stvar. Uspjeh je nešto konfliktno.

NACIONAL: Vrlo ste često glumili u filmovima nastalim prema nekom djelu. Publika koja je pročitala knjigu ima već viziju vašeg lika i može se dogoditi da vas ne prihvate u toj ulozi.

- Da, to znači veliku odgovornost, ali što da radim? Evo, izabrali su me za ulogu Justina u filmu "Brižni vrtlar" i jedino što sam mogao bilo je odbiti tu ulogu jer je odgovornost prevelika, zar ne? Prihvatio sam ulogu i znao sam da će biti ljudi koji neće Justina zamisliti onako kako sam ga ja odglumio. Treba se naviknuti na to da vas neki ljudi neće uvijek voljeti u određenoj ulozi.
NACIONAL: S obzirom na to da glumite u novom filmu o Harryju Potteru, moglo bi se dogoditi da se ne svidite milijunima djece diljem svijeta.

- Moram priznati da prije nego što su mi poslali scenarij novog filma nisam pročitao ni jednu knjigu iz serijala o Harryju Potteru. Zato uopće nisam razmišljao kako bi moj lik mogao biti prihvaćen. Glumim Lorda Voldemorta i vjerojatno svako dijete koje je čitalo knjigu zamišlja Voldemorta drukčije. Bilo mi je jako zabavno glumiti negativca u tom filmu.

NACIONAL: Djeca vas znaju i po glasu koji dajete likovima iz crtića. Nakon filma "Princ iz Egipta", sada se vaš glas čuje u crtanom filmu "Wallace i Gromit u velikoj povrtnoj zavjeri".

- Steve Box i Nick Park, redatelji "Wallacea i Gromita", nevjerojatni su majstori apsurdnog humora. Razvijaju apsurdno ludi barokni stil humora. Taj film je briljantan. U usporedbi s njime, "Princ iz Egipta" je konvencionalan film. No "Wallacea i Gromita" mi je bilo teško raditi jer je riječ o vokalnoj komediji, što je prilično iscrpljujuće, trebao sam satima biti lud.

NACIONAL: Otkrivate li sami sebe glumeći uloge iz velikih književnih djela? Otkrivate li da možete biti veliki zavodnik, ali i negativac?

- Da, to je katkad zbunjujuće, pokatkad izgleda potpuno ludo. Film može običnog, malog čovjeka pretvoriti u nevjerojatno velikog. Kao primjer mogu navesti film "Vera Drake" u kojem Imelda Staunton glumi običnu ženu, ali ona na filmskom platnu postaje velika. Dok glumim takve likove, ne razmišljam o tome da ću ih, dajući im velike emocije, pretvoriti u velike ljude. Nastojim im dati stvarne, ljudske emocije.

NACIONAL: Na koji način se opuštate nakon snimljenog filma, kako "izlazite" iz lika koji ste glumili?

- Volim čitati, voditi miran život. Mogu slobodno reći da živim izolirano od svijeta. Vrlo mi je važno da vodim onakav život kakav mi najviše odgovara.

NACIONAL: Iako volite usamljenost, osjećate li kojiput pritisak da nakon jedne uspješne uloge morate naći drugu, pa treću i tako dalje?

- Uzevši sve u obzir, ja nakon svake uloge mislim da sam je mogao bolje odglumiti. Možda je dobro da tako gledam na stvari, kao da je sve bila propast, jer u suprotnom se ne bih trudio da sljedeći put budem bolji. Samuel Beckett je svojedobno rekao "dobro je svaki put pasti".

NACIONAL: Vaš otac bio je fotograf a majka spisateljica. Kako je bilo odrastati u umjetnički nastrojenoj obitelji?

- Kaotično. Moj otac nije imao stalni posao, bio je slobodni fotograf. Često je putovao i s godinama je postao poznat. Nas djece je šestero i sjećam se da su odnosi u kući bili vrlo napeti jer roditelji katkad nisu znali kako da nas uzdržavaju. Osim toga, često smo se selili zbog čega smo stalno mijenjali škole i okolinu u kojoj smo živjeli.