Veljko BarbieriZgrožen je bio Mojsije kad se nakon druženja s Jahvom na Sinajskom brdu vratio Izraelu i vidio da su plemena prestala vjerovati u Jedinoga, te umjesto da su svoje molitve uputili njemu, silnom Jahvi, posumnjali su u božansku moć i izlili od nakita Zlatno tele, lažnog boga i tako umalo upropastili cijeli Izrael. Pa iako je Mojsije odmah uništio idola, trajna sjena pratila je izabrana plemena, tako da je sramotni starozavjetni događaj posredno upozoravao sve židovske kraljeve od Šaula do Davida, od Solomona do Jojakina, da budu posebno oprezni dok uživaju u teletini. Ali nisu židovski bjegunci iz Egipta slučajno izabrali baš tele za svog idola, niti se Mojsije onako strašno razgnjevio bez valjana razloga. U dugim stoljećima svog izgnanstva u Egiptu, plemena, a posebno Mojsije koji je kao dječak odrastao na faraonskom dvoru, imali su prilike dobro upoznati moć svetog bika Apisa, prvotnog boga plodnosti i stvaralačkog nadahnuća, u kasnijim razdobljima i sunčanog sluge svemoćnog Ra. Velike šarene životinje koja je živjela u raskošnim hramovima i bila za života štovana kao božanstvo. No, iako se priče o Apisu i zlatnom teletu donekle podudaraju, u ovoj gastromitologici, za kuhinju koja od početka slijedi te drevne mitove kao njihov uporni ritualni nastavak, zanimljiviji je sam način izbora svetog bika među tisućama telića diljem Egipta. Naime, samo je jedno izabrano tele imalo čast u pojedinom svetištu izrastajući u bika utjeloviti samog Apisa, pa poslije smrti, sukladno egipatskim običajima, steći pravo na božanski ukop i vlastitu grobnicu u koju su Apisovi svećenici polagali njegovo mumificirano tijelo. A taj izbor nije bio ni lak ni jednostavan. Kako je poslije zapisao Herodot kojemu su kao Grku bile dobro poznate priče o pretvaranju u svete bikove: "Bikonja, telac, kojemu bi udijelili Apisovo ime, morao je imati sljedeća svojstva: koža mu je morala biti crna, s bijelim trokutom na čelu i mrljama u obliku orla na bokovima, dlake na završetku repa raširene u dva kraka, a resica pod jezikom nalik na skarabeja." Pa kad bi tako teško izdvojeni Apis uginuo, tisuće iskusnih tragača razmiljele su se po Egiptu u potrazi za novim, premda su i u hramovima uzgajali velika stada odbačenih bikova i telaca, njihovih družica krava i junica, za rasplod i potrebe Apisova kulta koji je uključivao žrtvovanje i, naravno, svetu gozbu za svećenike, visoke uzvanike, ponekad i samog faraona. Nedodirljiva je bila samo krava koja je rodila telića Apisa i za života i iza smrti odavali su joj iste počasti kao i njezinu sinu. Tako se, eto, dogodilo da se preko svetih bikova koji riču u mnogim mitovima, od mezopotamskog nebeskog bika do Apisa, od Minosova bika do onoga u kojega se prometnuo Zeus kako bi obljubio Europu, od rimskih bijelih trijumfalnih Jupiterovih bikova do keltskih i vikinških rogonja, tih posvećenih stvorova koji su svi jednom bili telići, i njihovo meso počelo se štovati u našoj svijesti, obredima i gastronomiji, kao ono mlado tkivo koje će pomladiti svakoga tko u njemu uživa. Grčki gastronomi teletini su pridavali ljekovita svojstva koja joj pridaju i suvremeni nutricionisti, pečena teletina, Apicijeva bubula fricta, bilo je jelo dostojno pravih gurmana, koji su u carskom Rimu, baš kao egipatski, mezopotamski i židovski kraljevi i patriciji, uživali u sočnom i mekom mesu, tješeći se da izjedaju samo one teliće koji se nisu uspjeli prometnuti u božanstvo. Tradicija iz koje će, budući da je srednji vijek više volio veće pečenke, nastati renesansne i barokne kuharice, potom i suvremena kuhinja XIX. i XX. stoljeća, nezamisliva bez teletine i telića među kojima se pouzdano krije pokoji sveti bik, kojeg kao i mnoge druge likove iz naših vjerovanja i povijesti nismo nikada uspjeli prepoznati ni kao junake, a još manje u njihovou već prokuhanom božanskom obliku.

TELEĆI OMBUL U SIRU

Izrežite na deblje ploške 1 kg telećeg ombula ili fileta i prepecite na naglo s obje strane na 5 dag maslaca rastopljenog u 1 dl maslinova ulja. Kad je meso zazlatilo s obje strane, a iznutra ostalo ružičasto, ubacite 10 malih pomidora i 15 dag sjeckanog mladog kozjeg sira. Pustite da se još malo prepeče, pa posolite, popaprite i pospite s 2 prstohvata majčine dušice. Sredozemni recept.

KOLJENICA S BALANCANAMA I GLJIVAMA

Teleću koljenicu od 1 ½ kg nabodite s 4 češnjaka i 5 dag na trake sječene slanine. Posolite, popaprite i stavite peći na nauljenom limu u vrelu pećnicu dok ne uhvati koricu. Tada okrenite meso i zazlatite s druge strane. Kad je koljenice omekšala uz nju, postavite 3 uzdužno presječena patlidžana i ½ kg većih pečurki. Pokrijte folijom i pecite dok sve ne omekša. Skinite foliju, posolite povrće i sve zapecite. Obogaćeni dalmatinski recept.