Objavljeno u Nacionalu br. 518, 2005-10-17

Autor: Željko Rogošić

EKSLUZIVNI INTERVJU

'Spreman sam ići u hrvatski zatvor'

Nacionalov novinar razgovarao je s Antom Jelavićem u Hrvatskoj, u mjestu na prijelazu iz Dalmacije u Liku, nedaleko od priključka na autocestu Zagreb – Split, gdje se Jelavić sklonio u bijegu pred nepravomoćnom presudom Suda BiH

'Ništa ja kao ministar obrane od 1996. do 1998. nisam radio neovlašteno niti preusmjeravao. Po nalogu iz RH, namjena novca bila je unaprijed određena za plaće pripadnicima HVO-a, za skrb o stradalnicima Domovinskog rata i na materijalne izdatke hrvatskih institucija u BiH''Ništa ja kao ministar obrane od 1996. do 1998. nisam radio neovlašteno niti preusmjeravao. Po nalogu iz RH, namjena novca bila je unaprijed određena za plaće pripadnicima HVO-a, za skrb o stradalnicima Domovinskog rata i na materijalne izdatke hrvatskih institucija u BiH'Medijske špekulacije o tome da se bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ante Jelavić bijegom pred nepravomoćnom presudom Suda BiH, koji ga je osudio na deset godina zatvora, sklonio u Hrvatsku, pokazale su se točnima. S Jelavićem smo razgovarali u mjestu na prijelazu iz Dalmacije u Liku, nedaleko od priključka na autocestu Zagreb – Split.
Ante Jelavić nepravomoćno je osuđen 6. listopada na deset godina zatvora zbog pronevjere novčane pomoći što ju je Hrvatima u BiH slala hrvatska vlada. Nije se pojavio na čitanju presude i otada je u bijegu. Za njim je BiH raspisala međunarodnu tjeralicu.

NACIONAL: Zašto ste se odlučili na bijeg pred presudom Suda BiH?

- Optužnica tužitelja McNaira ništa nije dokazivala. Napisana nestručno, bez ijednog argumenta, prebacila je na mene obvezu da dokazujem nevinost, a ne tužitelj moju krivnju. Sud je tolerirao taj kupus od optužnice, uz bezbrojna kršenja zakona, sudske procedura, pravnih konvencija. Svjedoci optužbe često su govorili u moju korist, ali koga briga. Za djela koja mi se stavljaju na teret uopće nije nadležan Sud BiH, nego Kantonalni sud u Sarajevu ili Mostaru. Sud BiH nadležan je za zaštitu ustavnog uređenja FBiH. Iako su kažnjiva djela za koja me terete u nadležnosti Federacije i oblasti, meni se sudi na Državnom sudu BiH kao da sam ugrozio ustavno uređenje i doveo u pitanje integritet države. Tu tvrdnju o ugrožavanju ustavnog poretka u slučaju Hercegovačka banka prva je, bez ikakavih argumenata, u svom Izvješću iznijela privremena upraviteljica Hercegovačke banke Toby Robinson. Njezino Izvješće je temelj i prijepis optužnice, a da ni za jedno djelo navodno učinjeno u poslovanju Hercegovačke banke nikada tijekom suđenja, ni u obrazloženju presude suca Simmonsa, nije izveden ni jedan jedini dokaz. Kad je tražio i dobio nadležnost Suda BiH u ovom slučaju, tužitelj MacNair pozvao se na Toby Robinson i tvrdnje o navodnom ugrožavanju ustavnog poretka. Kako jedna banka čiji je kapital bio 3,5 milijuna KM može ugroziti ustavni poredak? Svjedoci optužbe, poput vođe Antikorupcijskog tima OHR-a Jaake Christensena, u sudskom su postupku osporili navode Toby Robinson i tužitelja McNaira da je u Hercegovačkoj banci bilo 50-ak tajnih računa, da se "prao novac" i da je banka bila financijski servis "trećeg entiteta" o kojem nitko iz vodstva hrvatskog naroda u BiH nije ni govorio, a kamoli ga planirao. U prvom dijelu ovaj se postupak protiv mene u slučaju Hercegovačka banka, po odluci visokog predstavnika u BiH iz 2003., vodio pred Kantalonalnim sudom u Sarajevu. Nezadovoljni razvojem događaja, trebali su opravdati uništavanje najjače banke u BiH, prebacili su predmet na Sud BiH, koji smatraju instrumentom političke volje predstavnika međunarodne zajednice, našli su mene kao žrtveno janje, pa u neovisnost i nepristranost takvog suda itekako sumnjam. Imao sam povjerenja u bosanskohercegovačko pravosuđe. Ali ne i u tročlano vijeće Suda BiH u kojem sjede dva strana suca koja je imenovao OHR. Sud BiH je dobio i odradio politički zadatak, proveo politički proces. To pokazuje i obrazloženje presude suca Simmonsa, koji je javno priznao da tešku kaznu nije dosudio na temelju dokaza nego indicija.

NACIONAL: O kome je ovisan Sud BiH i na čemu temeljite tvrdnje o političkom procesu protiv vas?

- O Uredu visokog predstavnika UN-a u BiH. Svi znaju da u BiH, kao protektoratu, sve ovisi o volji OHR-a. OHR me 2001. smijenio s dužnosti člana Predsjedništva BiH, zabranio mi bavljenje političkim radom, ugrozio moja ljudska prava. OHR je istraživao slučaj Hercegovačke banke nakon što su po njegovu nalogu specijalci i tenkovi provalili u prostorije te banke. Udarna igla te istrage bio je OHR-ov Antikorupcijski tim, čiji su "dokazi" temelj optužnice protiv mene. OHR je imenovao privremenu upraviteljicu HB Toby Robinson. OHR je imenovao sadašnjeg tužitelja Johna McNaira. OHR je imenovao i dvoje stranaca kao suce u Sudu BIH, Amerikanku Carolin Temin i Britanca Malcoma Simmonsa. Oboje su članovi vijeća koje je donijelo nepravomoćnu presudu. Neki su članovi Vijeća spavali dok su se izvodili dokazi i kad se čitala završna riječ. To znači da se presuda na Sudu BiH znala unaprijed. Tko može vjerovati takvom sudu?

NACIONAL: Što očekujete od Hrvatske i hrvatskog pravosuđa?

- Da me kao hrvatskog državljanina, prema Ustavu RH, ne izruči pravosuđu BiH, posebno ne do pravomoćnog okončanja postupka. Tužitelj McNair ovih dana već govori da je siguran kako ću kaznu izdržavati u BiH, a još nije počeo žalbeni postupak. Sud BiH u Sarajevu je pristran i pod utjecajem istih ljudi koji su me smijenili s dužnosti člana Predsjedništva BiH i zabranili mi političko djelovanje. Spreman sam se odmah prijaviti hrvatskim pravosudnim organima u Zagrebu. Spreman sam se odmah po pozivu bilo kojeg hrvatskog suda, u roku od 24 sata, pojaviti pred tim sudom. Spreman sam ponovno i na izdržavanje mjere pritvora, ako to vodi prema poštenom i neovisnom suđenju pred sudom RH. Spreman sam i na zatvorsku kaznu u Hrvatskoj, po pravomoćnoj presudi iz BiH, ali uz prethodno preispitivanje svih elemenata optužnice i presude. Želim da mi sude domaći suci, po proceduri i zakonu koji razumijem.

NACIONAL: Plašite li se izručenja ili možda otmice, po navodnom planu tužitelja McNaira, uz prešutnu suglasnost hrvatske vlasti?

- Sve je moguće, pa i moje prisilno odvođenje u BiH. Molim odgovorne ljude u Hrvatskoj da RH ne sudjeluje ni u kakvim neustavnim i nelegalnim aktivnostima koje bi me dovele u položaj u kojem bi bili ugroženi moj život, zdravlje i ljudska prava.

NACIONAL: Zašto mislite da bi za vaš status trebala biti zainteresirano hrvatsko pravosuđe?

- Zato što imam povjerenja u hrvatsko pravosuđe, kao i u predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ivu Sanadera i njegovu vladu. Oni su jamstva za poštovanje ustavnih sloboda i prava svih građana RH, pa i mojih. Iz potpune besmislenosti sudskog postupka koji se vodi u BiH proizlazi i interes Hrvatske za ovaj slučaj. Ako se radi o hrvatskom novcu, o više od milijardu kuna koje je RH dala hrvatskom narodu u BiH, i ako je taj novac pronevjeren, preusmjeren ili ukraden, ako je time oštećena hrvatska država, optuženi za takva kažnjiva djela moraju odgovarati pred hrvatskim sudovima. Ako sam ja optužen da sam u tome sudjelovao, besmisleno je da za sudbinu novca iz Hrvatske odgovaram pred strancima i sudskim vijećem u BiH. Ako je Hercegovačka banka financirana hrvatskim novcem, ona je vlasništvo RH i taj novac se iz BiH mora vratiti Hrvatskoj.

NACIONAL: Osjećate li se krivim za djela za koja ste nepravomoćno osuđeni, jer ste, navodno, svojevoljno preusmjeravali novac iz RH, a koji je, po mišljenju Suda BiH, morao ući u proračun Federacije BiH?

- Ništa nisam pronevjerio, nisam zlouporabio dužnost ministra obrane FBiH. Novac iz RH nisam preusmjeravao, to nisam ni mogao. Novac koji je HVO i Hrvatima iz BiH stizao iz Hrvatske nikad do 2000. nije bio proračunski. Niti je o tome postojao bilateralni Sporazum RH i FBiH. Prema zakonskim i normativnim aktima Federacije BiH nije bilo predviđeno da novac iz RH ulazi u proračun Federacije BiH. Predočili smo zakonski akt iz 1997. kojim je dohodovna strana Proračuna FBiH označena nulom. Od 1997. do 1999. u Federaciju BiH su na osnovi donacija europskih i arapskih država ušle 2 milijarde dolara, ali ništa od toga nije uneseno u proračun. Tek 2002. MMF, u vrijeme stvaranja Riznice, preporučuje da se donacije registriraju u proračunu. Novac koji je iz RH stizao od 1992. do 2000. nikada prema Ustavu RH nije mogao biti namijenjen proračunu BiH ili FBiH. Članak 10. Ustava RH predviđa skrb o hrvatskom življu izvan RH, što znači da RH nikako nije mogla pomagati Armiji BiH, u kojoj su bili isključivo Bošnjaci, i koja je u jednom ratnom razdoblju djelovala protiv HVO-a i Hrvata u BiH.

NACIONAL: Ključno pitanje sudskog postupka protiv vas bilo je jeste li novac iz RH preusmjeravali za druge namjene.

- Pokazali smo da preusmjeravanja novca nije bilo. Ništa ja kao ministar obrane od 1996. do 1998. nisam radio neovlašteno niti preusmjeravao. Po nalogu iz RH, namjena novca bila je unaprijed određena za plaće pripadnicima HVO-a, za skrb o stradalnicima Domovinskog rata i na materijalne izdatke hrvatskih institucija u BiH. Za plaće pripadnika HVO-a 1998. uplaćeno je 130 milijuna DEM ili KM. U tom razdoblju plaće pripadnika HVO bile su gotovo izjednačene s plaćama pripadnika HV-a, a mnogostruko veće nego plaće pripadnika Armije BiH. HVO se 1997. i 1998. itekako skrbio o stradalnicima rata, invalidima, udovicama i djeci, izgradnji nadgrobnih spomenika, a 1998. za mirovine vojnicima isplatili smo još 6 milijuna KM. Kako je na plaće tada potrošeno 130 milijuna KM, a na skrb više od 50 milijuna KM, jasno je da nije bilo preusmjeravanja novca. Pomoć RH hrvatskom narodu u BiH imala je puno širi kontekst od vojne pomoći. Ona se odnosila na HVO, na ustroj vlasti i institucija hrvatskog naroda u BiH, na prosvjetu i Katoličku crkvu. Tu namjenu odredio je donator, RH, i ne može je svojevoljno mijenjati ili interpretirati Sud BiH. Puno crkava je bilo razoreno, ni danas Katolička crkva u BiH nema potpisan ugovor s državom. Ako je novac doniran, recimo, franjevcima, njihova je volja u što će ga uložiti. Ako je grijeh što je potpomognuta izgradnja franjevačkog samostana u Mostaru ili što su stambene kredite dobili pripadnici HVO-a, spreman sam odgovarati za te grijehe.

NACIONAL Ali zašto ste bijegom pokazali nepovjerenje prema Sudu BiH?

- Nepovjerenje sam pokazao, jer sam po odluci toga suda nezakonito uhićen. Nemam povjerenja u Sud BiH, jer sam u pritvoru proveo 16 mjeseci, a sam postupak oko Hercegovačke banke traje već dvije godine. Ako postoje tako jaki dokazi o kojima su govorili, zašto sudski postupak ne traje tri mjeseca? Kako ću vjerovati Sudu koji ne uvaži svjedočenje bivšeg premijera Vlade Federacije BiH u dva mandata Edhema Bičakčića koji je pred Sudom izjavio da novac iz RH nije proračunski nego pomoć hrvatskom narodu u BiH. Isto je svjedočio i moj bivši zamjenik u Ministarstvu obrane Sakib Mahmuljin. Nikada u Parlamentu BiH za moga mandata kao ministra obrane nitko nije postavio pitanje o toj pomoći. Prvi sam, kao član Predsjedništva BiH, 1999. javno izjavio da HVO prima pomoć iz Hrvatske. Pred Sudom BiH bivši hrvatski ministar obrane Krešimir Ćosić izjavio je da ni Clintonov izaslanik James Pardew ni itko iz međunarodne zajednice nikada nije postavio pitanje zašto taj novac nije dio proračuna FBiH.

NACIONAL Tko je onda oštećen, ako nije proračun FBiH?

- Dok sam bio ministar obrane, ni jednom sudu ni jedan pripadnik HVO-a nije podnio tužbu da je oštećen. Tužitelj McNair uopće nije odredio visinu štete. Proračun FBiH ni na koji način nije mogao biti oštećen. Jedino bi RH mogla biti oštećena strana. Ali RH nikad nije postavila nikakav odštetni zahtjev. U BiH je stizao novac koji je prošao hrvatsku zakonsku proceduru. Mnogi zaboravljaju da je utrošak tog novca bio predmet revizija državne revizorice Šime Krasić, koja nije utvrdila ništa protuzakonito.

NACIONAL: Kako je 1998. u HVO utrošen novac iz Hrvatske, a kako iz proračuna FBiH?

- Iz proračuna FBiH HVO je 1998. dobio 80 milijuna KM, a Armija BiH 220 milijuna KM. Takav omjer raspodjele (1:2,3) utvrdili su tadašnji dužnosnici Krešimir Zubak i Alija Izetbegović. To nije bilo dostatno ni za što, jer smo Sakib Mahmuljin i ja zajednički Vladi FBiH uputili proračunski zahtjev od 1,1 milijarde KM. U njemu su bile i stavke za prehranu, stambene potrebe, namjensku vojnu proizvodnju. Dan vojnika HVO-a po NATO-ovu standardu koštao je 8 KM. Tadašnjih 12.000 vojnika HVO-a na dan je koštalo 96.000 KM. Godišnje samo za hranu morali smo izdvojiti 36 milijuna KM, a proračun FBiH nam je ukupno dao 80 milijuna KM. Vojska je morala jesti, oblačiti se, naoružavati, imati proizvodnju, pa i onu raketnu u "Soko Vitu", rješavati stambene potrebe. Postojala su dva stambena fonda, Armija BiH je raspolagala sa 15.000 stanova, HVO nije imao ništa. Zato sam kao ministar obrane potpisao odluku o dodjeli stambenih kredita uz kamatu od 1 posto. Ista je odredba preuzeta iz Pravilnika oružanih snaga RH i bila je uobičajena subvencija za vojnike. Gotovo 90 posto tih kredita redovito se vraćalo Hercegovačkoj banci do upada u nju i za sve takve kredite postoje mjere osiguranja. Ja sam kao ministar potpisao suglasnost za šest stambenih kredita pripadnicima HVO-a, koristeći svoje diskrecijsko pravo. I to je strašna zlouporaba položaja!

NACIONAL Ali Sud BiH smatra da ste sudjelovali u odlukama o prebacivanju novca HVO-a tvrtkama osnivačima Hercegovačke banke?

- Nikada nisam potpisao ni jednu odluku o poslovanju Hercegovačke banke, niti na bilo koji način sudjelovao u poslovnim odlukama. Hercegovačka banka imala je svoju upravu, upravni odbor i skupštinu. Ja se ne smatram krivim, jer je Toby Robinson posumnjala da je HB imala fiktivne odnose s nekim tvrtkama, kojima je HVO isplatio dugove, a koje su naknadno kupile dionice ili bile osnivači Hercegovačke banke. Te ničim dokazane sumnje gđe Robinson prihvatio je tužitelj McNair, koji također Sudu nije pružio nikakve dokaze da bi naši dobavljači hrane za vojsku "Jambo", "Neretva promet", "Beta-com" ili dobavljač raketa "Soko Vit" s HVO-om sklapali fiktivne poslove. Svi dokumenti o poslovima predani su Sudu, ali ih Sud nije htio uvažiti. Osim Franjevačke provincije i Kantona br. 10. S njima nije postojao poslovni, dužničko-vjerovnički odnos. Franjevcima je novac iz Hrvatske isplaćen kao donacija razrušenoj crkvi, Livanjskom kantonu kao pomoć ratom stradalom hrvatskom kantonu. Dva dobro stojeća kantona, Neretvansko-hercegovački i Zapadnohercegovački, svojim su novcem kupili dionice HB-a. Ali ni jedan dokument o prijenosu novca s računa HVO-a bilo kojem pravnom subjektu nisam potpisao, pa ne vidim nikakvu svoju odgovornost. Zašto bi dugovi HVO-a "Jambu" ili "Neretvaprometu" bili fiktivni? Vojska je morala jesti. Poslije su ti subjekti kupili dionice Hercegovina osiguranja novcem koji su dobili kreditima Hercegovačke banke. Upraviteljica Robinson prebija ulaganja tih subjekata i otkupljuje od njih dionice HB-a u omjeru 1:20. Jednoj od tih tvrtki isplatila je 2,6 milijuna KM za dionice vrijedne 400.000 KM i tako priznala da su doista postojali dužničko-vjerovnički odnosi. Toby Robinson tvrdila je da je ulagački kapital banke od 3,5 milijuna KM fikcija, a s tim tvrtkama radi prijeboj.

NACIONAL: Zašto je HVO Monitoru platio 62 milijuna KM?

- Monitor je bilo javno poduzeće Herceg Bosne koje je po ustroju bilo identično hrvatskom Alanu. Nakon rata osnovna djelatnost trebala mu je biti izgradnja putova na području Hrvatske i Hercegovine. RH je preuzela obvezu da sve zaposlenike prevede u HV na osnovi radnog odnosa. Ostala su velika potraživanja RH prema Monitoru na ime izvršenih radova. Te 1997. je za troškova radova uzimao od HVO-a, a 1998. mu je plaćeno novcem iz Hrvatske ono što mu pripada. Prema papirima gđe Robinson svota koja je Monitoru preko HVO-a došla iz Hrvatske je točna. Monitoru je isplaćeno ono što mu je pošiljatelj novca, RH, namjenio. Ali ni za jedan od tih ugovorenih poslova nisam odgovoran. Još manje za to u što je Monitor trošio taj novac.

NACIONAL: Zašto je protiv vas podignuta tako konfuzna optužnica i zašto je donesena presuda sa zatvorskom kaznom od 10 godina?

- Zbog hrvatske samouprave. Nikada takva ideja upozorenja na tragičnu i neravnopravnu poziciju hrvatskog naroda u BiH nije realizirana. Još manje je hrvatska samouprava bila treći entitet. Ta je optužba izmišljotina OHR-a. Trebao im je udar na Hercegovačku banku kao nekakvu financijsku kičmu hrvatske samouprave i nepostojećeg trećeg hrvatskog entiteta. Kad smo upozoravali na nedostatke Daytona, bili smo neprijatelji. Danas su upozorenja na nedostatke Daytona i na moguću uspostavu trećeg entiteta, u slučaju nastavka agonije Hrvata u BiH, normalna stvar. I nikom ne pada na pamet podizati optužnice. Revizorska kuća "Ernst & Young" je po narudžbi Toby Robinson za nekoliko milijuna dolara napisala da je Hercegovačka banka kuća za financiranje projekta hrvatske samouprave, u kojoj je 50 tajnih računa s više od 50 milijuna KM spremnih navodno za "pranje novca" i za uspostavu samouprave. Ni jedan dokaz u banci nije našao Antikorupcijski tim OHR-a. O tome je pred Sudom jasno govorio vođa tima Jaaka Chrinstensen. Kad su shvatili da nema dokaza o korupciji, tajnim računima, "pranju novca", samoupravi, morali su naći razlog zašto su srušili najjaču bankarsku instituciju u BiH. Trebalo je osuditi nastajanje banke i sve što se u banci događalo, ne ulazeći u to jesu li kriminalne aktivnosti doista imala ikakve veze sa mnom. Ni jedan dokaz o kriminalu nije nađen u banci, još manje da je bilo koja odluka povezana sa mnom. Ako je banka financirana novcem iz Hrvatske, i novac i Hercegovačku banku treba vratiti Hrvatskoj. Projekt HB bio je 1997. poznat hrvatskom državnom vrhu. Banka je osnovana uz znanje predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška. Krešimir Ćosić bio je izaslanik pri osnutku. To nije bila nikakva tajna operacija i ništa se nije radilo u suprotnosti sa zakonom. Banka je trebala biti okosnica razvoja cijele Hercegovine, Federacije i BiH. Kroz ovo suđenje meni zapravo se želi suditi hrvatskoj politici u BiH koja je 90-ti pomagala opstanku Hrvata u BiH. Sve dok Hrvati u BiH budu nekom smetali i dok se ne ugasi svaki otpor njihovu iseljavanju i neravnopravnom položaju u odnosu na druga dva naroda, bit će ovakvih montiranih sudskih procesa. Ali nadam se da Hrvatska u njima neće sudjelovati.

Vezane vijesti

Jelavić igrač mjeseca u Engleskoj

Jelavić igrač mjeseca u Engleskoj

Hrvatski nogometni reprezentativac i napadač Evertona Nikica Jelavić proglašen je za igrača mjeseca travnja u Premier ligi. Jelavić je to priznanje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika