Dean ŠošaOvog su tjedna na DVD-u objavljena dva “Napada na policijsku stanicu broj 13”, niskobudžetni klasik Johna Carpentera iz 1976. i njegova suvremena inačica koju je ove godine režirao francuski filmaš Jean-François Richet. Carpenterov original toliko volim da bih paralelni prikaz ovih dvaju filmova najradije započeo zapomaganjem nad neinventivnošću suvremenog Hollywooda koji u nedostatku novih ideja sve češće poseže za klasičnim filmova. Mali je problem taj što je i sam originalni film dugo tumačen kao remake, a i kuknjava zbog sve većeg broja ponovnih verzija starih filmova i hollywoodskih prepravaka francuskih, japanskih i inih neameričkih ostvarenja najčešće je neosnovana. Remake nipošto nije izum najnovijeg Hollywooda. Već i najpovršnija šetnja, primjerice klasičnim razdobljem američkog filma - 30-im i 40-im godinama prošlog stoljeća - otkriva bezbroj novih verzija već ekraniziranih romana, zvučnih prerada nijemih filmova i redatelja koji su prerađivali tuđe i svoje filmove (Hitchcock: “Čovjek koji je suviše znao”). Osim toga, upitna je i sama definicija remakea. Svaki je novi film, koliko god se nadovezivao na izvornik, posve autonomno djelce baš kao što je i svaka sljedeća slika iste osobe novi portret.
Poplava novih verzija starih filmova i serija sama po sebi ne bi trebala nikoga živcirati. Ono što smeta jest, međutim, to da je najčešće riječ o jako lošim filmovima. Ima naravno i iznimaka, poput recimo Soderberghova krimića “Oceanovih jedanaest” koji je bez sumnje superioran originalu, no mnogo je više filmova za koje bi bilo bolje da nikada nisu ni snimljeni. Jedan od takvih je i novi “Napad na policijsku stanicu broj 13”, gledljiv, no posve besmislen film koji spada u najgoru vrstu remakeova - ponavljanja načelno neponovljivih filmova, poput Hitchcockova “Psiha” koji je unakazio tobože značajni Gus Van Sant. Postojanje nove verzije “Napada na policijsku...” ima doduše i jednu dobru stranu - skrenulo je komercijalnu pozornost na original i konačno dovelo do njegova objavljivanja u Hrvatskoj na DVD-u, značajnog i zbog toga što se Carpenterov klasik kod nas nikada nije mogao legalno posuditi u videotekama.
Nakon gledanja nove verzije filma postaje jasno koliko su bile besmislene tvrdnje kako je stari film remake Hawksova “Rio Brava”. Inspiriran “Rio Bravom”, ali možda još i više Romerovom “Noći živih mrtvaca”, Carpenterov je film posve originalno i neponovljivo djelce, jedan od kreativnih vrhunaca čitavog “Novog Hollywooda”, generacije školovanih redatelja koji su tematski i žanrovski bili zagledani u klasični američki film, a stilski dosta toga baštinili od europskog filma i modernizma. Postmodernisti, kako ih je davno nazvao Hrvoje Turković, divno su obnavljali stare žanrove i nekoć trivijalne teme i motive promovirali u prvorazrednu umjetnost, a jedan od onih koji su to najefektnije činili bio je John Carpenter, filmaš čije je ime, što je danas posve nezamislivo, publika nekoć dulje pamtila od imena glumaca. “Napad na policijsku stanicu broj 13”, čiji je proračun iznosio smiješnih 100.000 dolara, unikatan je unutar Carpenterove filmografije, jedno posve apstraktno djelce u kojem priča, karakteri i lokacije na kojima se radnja odvija postoje samo zbog nevjerojatne napetosti. A napetost koju je Carpenter u svom remek-djelu uprizorio bez premca je možda i u čitavoj povijesti filma i iskreno zavidim svakom tko ovo čudo još nikada nije vidio.
Novi Richetov film nije posve loš i negledljiv, no ostaje nejasno zbog čega se uopće poziva na Carpentera. Jednostavna priča originala može se sažeti u jednu riječ – opsada - sve je ostalo u stilu. Richet nije kopirao stil nego nadograđivao priču, dajući napadačima na stanicu ime, prezime i motive. Da oni, umjesto policijske stanice, opsjedaju sud ili banku, nitko ne bi ni shvatio kako je riječ o remakeu.
Carpenterovo ime danas se nezasluženo sve manje spominje, a pauze između njegovih filmova sve su dulje. Čak i neki Carpenterovi fanovi misle kako je nekoć kultni filmaš 90-ih godina autorski propao. Šteta, riječ je o autorski najkonzistentnijoj pojavi suvremene američke žanrovske kinematografije, briljantnom pripovjedaču koji se fantastično snašao u svakom žanru u kojem se okušao, snimivši lijevom rukom jedan od najboljih biopicova uopće (“Elvis”), pola tuceta klasičnih horora, prvorazrednu melodramu (“Čovjek sa zvijezde”), jednu od najžešćih filmskih antikapitalističkih satira (“Oni žive”) i brojne druge bisere. No Carpenter nije uspio steći reputaciju klasika, poput Scorseseja ili De Palme, a previše je poznat da bi se njime oduševljavali neki novi kultisti. Iz zaborava ga, nažalost, uglavnom izvlače najave besmislenih ponovnih verzija njegovih neponovljivih filmova.

DISCOVERY
DVD+VHS

Assault on Precint 13, am. triler, 1976.
R: John Carpenter; GL: Austin Stoker, Darwin Joston, Laurie Zimmer
FILM: 5
DVD: 1

Assault on Precint 13, am. triler, 2005.
R: Jean-François Richet; GL: Ethan Hawke, Laurence Fishburne, Gabriel Byrne
FILM: 2
DVD: 3

POVRATAK
DISCOVERY
DVD+VHS
Prvijenac ruskoga glumca i redatelja Andreja Zvjaginceva “Povratak” film je vrlo velikih pretenzija koji od svih filmskih i književnih uzora s kojim je povezivan možda najviše duguje Kafki, iako Rus efektno pokazuje kako je još uvijek moguće zagledati se i u Tarkovskog a da rezultat ne ispadne jeziv kao u slučaju Lukasa Nole (“Sami”). Ničim ne objašnjavajući motivaciju očeva povratka i ponašanja prema sinovima koje nije vidio 12 godina, Zvjagincev otvara svoju priču bezbrojnim filozofskim i religioznim tumačenjima od kojih brojna imaju logiku, a i filmsko pokriće u odličnoj atmosferi, sjajnoj fotografiji i izvrsnim malim glumcima Ivanu Dobronravovu i Vladimiru Garinu, koji je nesretno okončao život u jezeru na kojem je film sniman.
Vozvrashcheniye, rus. drama, 2003.
R: Andrej Zvjagincev
GL: Vladimir Garin, Ivan Dobronravov, Konstantin Lavronenko
FILM: 4
DVD: 1

ZAVRŠNI REZ
BLITZ
DVD+VHS
SF drama “Završni rez” slabo je prošla u kinima, no brojni su joj kritičari bili naklonjeni, kao i selektori berlinskog filmskog festivala koji su je uvrstili u službeni program. Ovaj put publika je bila pametnija od kritike. Potencijalno zanimljiva priča o montažeru tuđih sjećanja koji upada u neprilike, smještena u blisku budućnost, umjesto slojevite drame o identitetu, nadziranju i privatnosti, ubrzo se pretvara u šlampavi triler u kojem se James Caviezel i Mira Sorvino natječu tko će lošije sekundirati ukočenom Robinu Williamsu, a scenarist i redatelj Omar Naim gledateljima servira odgovore prije nego što je postavio zagonetku, dotičući se pritom banalno nekih fundamentalnih pitanja ljudske egzistencije.
The Final Cut, kanad.-njem. SF drama, 2004.
R: Omar Naim
GL: Robin Williams, Mira Sorvino, James Caviezel, Mimi Kuzyk
FILM: 2
DVD: 2

ARSÈNE LUPIN
BLITZ
DVD+VHS
Jedini filmovi dosadniji od imbecilnih američkih blockbustera namijenjenih klincima njihove su francuske inačice. Među takve spada i pustolovni akcić “Arsène Lupin”, dvosatna priča o znamenitom francuskom lopovu koja bolno svjedoči o činjenici kako Francuzi sve manje znaju snimati filmove za širu publiku. Redatelj Jean-Paul Salomé, čiji je podjednako šlampav, ali zabavniji “Belphégor - Fantom iz Louvrea” nedavno prikazan na državnoj televiziji, imao je na raspolaganju zanimljivu međunarodnu glumačku ekipu u kojoj je bila Kristin Scott Thomas, i za europske standarde golemih 23 milijuna eura. Film izgleda još i skuplji, no očajnički vapi za bilo kakvim humorom i imalo zanimljivijom situacijom.
Arsène Lupin, franc.-tal.-španj.-brit. pust. akcić, 2004.
R: Jean-Paul Salomé
GL: Romain Duris, Kristin Scott Thomas, Pascal Greggory, Eva Green
FILM: 1
DVD: 1