22.10.2005. / 00:00

Autor: Lena Lenbach

ORIS, ČASOPIS ZA ARHITEKTURU I KULTURU

Od POS-a do finske Kuće tišine

5. dani Orisa, međunarodni arhitektonski simpozij, okuplja 22. i 23. listopada eminentna imena svjetske arhitekture i urbanizma u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog Velesajma.

Dani Orisa na rasporedu su kao i uvijek zadnji vikend u listopadu, a hrvatskoj javnosti predstavit će se slijedeća ugledna imena svjetske arhitekture sa njihovim radovima: Alberto Campo Baeza, Peter Zumthor, Blauraum, Artec Architecten, Randić-Turato, bevk perović, Will Alsop, Willem Jan Neutelings i Juhani Pallasmaa. Ako ne stignete na Velesajam, još uvijek možete pročitati Oris broj 34. Taj je časopis za arhitekturu i kulturu promijenio koncepciju te je puno veći prostor dan vizualnom, odnosno fotografijama i nacrtima, ali je tekst ostao kvalitetan i zanimljiv.

Kuća tišine


Nakon tridesetak stranica reklama na početku, Oris ovaj put donosi:
Slovenski arhitekti Matija Bevk i Vasa Perović u intervjuu govore o svom radu i viđenju arhitekture, među ostalim o konceptu self-recognitiona. Slijedi esej Tomaža Brate o šest stambenih zgrada ovog dvojca u Polju, ljubljanskoj suburbiji.
Vera Grimmer daje kratak uvod u bečku stanogradnju, te raščlanjuje ARTEC-ove stambene zgrade u Alxingergasse i Sceffelstrasse.
O Sfingama, stambenom kompleksu Neutelingsa i Riedijka na obali jezera Gooi u Nizozemskoj piše Roemer van Toorn. Naime, pet zgrada svojim geometrijskim oblicima podsjeća na sfinge, dočekujući stanare ili prolaznike, tj. one koji se voze cestom iznad jezera.
Pertra Čeferin daje osvrt na Kuću tišine, kuću i paviljon na jezeru u istočnoj Finskoj. Juhani Pallasmaa projektirao je objekte (kompleks se u stvari sastoji od ljetne kuće, saune, velikog kamenja, gata, spremišta, parkirališta i čajne kuće, a paviljon je naposljetku prebačen na malo udaljeniju lokaciju) na velikoj površini u šumi pokraj jezera. Najbitnija njihova odlika jesu brižno promišljeni pogledi na krajolik.
Tadej Glažar ukazuje na osnovnu školu Krsto Frankopan na otoku Krku Saše Randića i Idisa Turata kao dobar primjer inkorporiranosti u postojeću arhitekturu, odnosno mediteranski krajobraz.

Magija realnog

Hans Hollein projektirao je ulazni dio (krilo Soravia) i kavanu u bečkoj Albertini, o čemu piše Gianni Petena.
Alan Kostrenčić anlizira zgradu Univerzitetskog istraživačkog centra Queen Mary – Institut za moždane i molekularne znanosti u Londonu. Will Alsop tu se poigrao kršenjem pravila arhitekture, ujedno omogućivši što bolju povezanost znanstvenika u objektu, koji je istodobno privlačan i neznanstvenicima.
Slijedi prikaz jedne poslovne zgrade, sjedišta tvrtke SM Editorial u Madridu, arhitekta Campa Baeze.
Tu je i tekst predavanja “Magija realnog“ Petera Zumthora o vlastitom radu.
Maroje Mrduljaš piše o POS-ovim stanovima u tekstu naslovljenom POS — stanovanje na rubu, ukazujući na mnogobrojnost natječaja, ali i na neadekvatnost njihove afirmacije, primjerice u vidu izložbi i prezentacija. Ističe i s kojim su se sva zadacima u realizaciji susretali arhikekti, te kratko komentira prihvaćenost zgrada od korisnika, lokalnog stanovništva i šire javnosti.
Dubravka Kisić piše o Pučkom otvorenom učilištu – Radničkom sveučilištu “Moša Pijade“ koje je sagrađeno u razdoblju od 1955. do 1961. prema nacrtu Radovana Nikšića. Smješta tu građevinu u doba, odnosno u društveni kontekst u kojem je nastala, te i na taj način tumači njezine arhitektonske značajke.

Arhitektura vremena

O kazališnoj poetici, odnosno arhitekturi vremena Tomaža Pandura piše njegova sestra i suradnica Livia Pandur, objašnjavajući ih preko scenografija opere Aus Eunem Totenhaus (Leoš Janaček) u Bonnu i predstave Infierno (prema Danteovim motivima ) u Madridu.
Ogled o 51. Venecijanskom bijenaleu pod nazivom Osmatračnice i stražarska mjesta napisao je Željko Kipke.
Sir John Ramseden pisao je o svojim fotografijama snimljenima u Hanoiju u trogodišnjem razdoblju 1980-ih. Kratak pak osvrt na Ramsdenov tekst dao je Damir Fabijanić.
Kratak izbor poezije i jednog proznog zapisa Leonarda Cohena nadahnuto je preveo Dinko Telećan.
Oris završava tekstom o međunarodnom natječaju za diplomske radove s područja arhitekture, urbnizma i krajobrazne arhitekture pd nazivom Archiprix International koje je ove godine održan u Glasgowu, te se ističe koji su trendovi pisutni, odnosno kakvi su radovi pristigli.
Tu je i kratak prikaz života i rada Sofije Naletilić Penavuše, odnosno jedne izložbe njezinih radova održane 10 godina nakon njezine smrti.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika