Srećko JurdanaPredsjednik Stipe Mesić, kod kojeg u trenutku nastanka ovoga teksta još nije izvjesno misli li se uopće vratiti iz Južne Amerike na Pantovčak, otvorio je Ulicu Hrvatska u bratskoj Antofagasti, što je zadnjih dana – uz pojavu ptičje gripe u blizini Mesićevoga zavičajnoga područja – možda čak najvažniji medijsko-politički događaj u Hrvatskoj, bez obzira na to što se zbio u Čileu. Po nacionalnoj važnosti, opasno mu doduše konkurira i proglašenje Vladimira Šeksa za počasnoga građanina Iloka. Hrvatski funkcionari iznimno su inspirativni u svojim edukativnim putovanjima, nastupima, porukama i proslavama, i u tom uraganu zanimljivosti kojima se s državnih vrhova svakodnevno bombardiraju građani, promatrač jednostavno ne zna na što bi prije fokusirao pažnju.
Ako gospodin Šeks na svečanu probu traminca u Iloku nije otputovao na stražnjem sjedalu novoga mercedesa S-klase vrijednog sto-dvjesto tisuća eura – uskoro će, s obzirom na podatak da su dva takva upravo rezervirana za njega i Ivu Sanadera (uz još dvadeset za nijansu jeftinijih karoca*, nabavljenih za svitu). U toj generalno optimističkoj atmosferi – jer i građani su raspoloženi kad vide da su njihovi rukovodioci sposobni, bez opterećenja stanjem državnoga budžeta, unaprijediti svoj vozni park do razine šeika – osjeća se, međutim, i tračak zabrinutosti dužnosničkim egalitarizmom. Kako stvari stoje, Sanader i Šeks vozit će se u limuzinama iste, najviše klase, i postavlja se sad pitanje je li to s načelnoga i protokolarnoga stajališta u redu. U Hrvatskoj bi moglo doći do zabrinjavajuće statusne konfuzije.
Na državnim priredbama pojavljivat će se dva ista luksuzna mercedesa, i nikada se neće znati čiji je koji. Šeks je, doduše, predsjednik Sabora, a poznato je od davnina da je iznad Sabora samo Bog, ali Sanader je ipak predsjednik Vlade. Šeksa narod voli, kao brata, kao druga, kao dragoga vođu, kao što je nekad volio Petra Stambolića. Jasno je da narod intenzivno voli i Sanadera, ali pomalo iz daljine i nizine, kao velikoga vođu, odnosno: kao druga koji vedri i oblači, i ako se Šeks vozi u S-klasi od sto pedeset tisuća eura, taj narod – ako ga nešto pitaju, a pitaju se – smatra da Sanader zaslužuje Maybach od petsto tisuća eura.
Tko je potrošio milijune obilazeći europske salone ne bi li nas za desetak godina uveo u Europsku uniju? Tko je izumio veličanstveni akcijski plan? Tko je Carli Del Ponte hrabro rekao "da"? Tko je Dugobabe spojio s maticom zemljom? Tko je – iz literarnoga aspekta promatrano – poveo bitku na život i smrt protiv korupcije? Tko je umirovljenicima obećao za trideset godina vratiti dug? Tko je rekao da će naredne godine ponovno pokrenuti raspravu o reviziji pretvorbe? Tko je pedeset puta najavio obračun s organiziranim kriminalom? Tko je policiji odlučno izdao nalog da obavezno uhvati ubojice iz Fine? Tko je zatražio istragu o ratnim zločinima kad su mu ratni zločinci postali politički konkurenti? Tko je hotele Liburnia oteo državi pa darovao prijateljima, a potom oteo prijateljima i vratio državi? Tko je Slobodnu Dalmaciju oteo državi i vratio prijateljima? Tko je naciji otkrio da građane zapravo nije uhodio i prisluškivao HDZ, nego SDP? Riječju: tko nas je preporodio do bola? Ivo Sanader, jasno, i ako se gorostas opisanih proporcija danas vozi u istoj kočiji kao i njegov partijski domar, pa bio taj domar i šef parlamenta, tada je ovdje riječ o skromnosti kakva naciju vrijeđa, jer ona osjeća da je reprezentativno-materijalni status njezinoga preporoditelja neadekvatan.
Dakle: ako Šeksu S, Sanaderu M, ili RR. U Brozovoj državi, na primjer, znalo se tko sjedi u Mercedesu Pullmanu, i nikome nije na pamet padalo da za sebe nabavi sličan. Sanader danas dopušta Šeksu da na državni račun kupi istu limuzinu kao i on, i to je nesumnjivo znak da je na ovim prostorima demokracija procvjetala do preopasnih razmjera. Osim svega što je učinio za Hrvatsku, gospodin Sanader je zadnjih dana poveo i nemilosrdnu borbu protiv ptičje gripe. Ne zna se točno hoće li ta gripa mutirati na čovjeka, ali oko nje je s uspjehom stvorena prava hičkokovska atmosfera fobije prema pticama. Stanovita dr. Iva Gjenero-Margan u Dnevniku je, doduše, ljude utješila stručnom porukom kako ptice kućni ljubimci mogu postati prijenosnici gripe samo ako njihovi vlasnici s njima "dođu u sukob".
I junaci Hitchcockovih "Ptica" nesumnjivo bi prošli nešto bolje da su na raspolaganju imali doktoricu Gjenero koja bi ih obavijestila kako s pticama ne treba ulaziti u sukob, makljati se s njima po stanovima i slično. Za razliku od njih, hrvatski građani saznali su pravovremeno da s pticama treba biti pristojan, i ta mudra uputa spasit će živote.

STUPAC TJEDNA: IVAN LJUBIČIĆ; ANTE JELAVIĆ; UBOJSTVO U VALPOVU

Ivan Ljubičić izgubio je u finalu Madrida, iako je televizijska sila Mićo Dušanović, uvijek pod utjecajem specifičnoga nadahnuća, zaključio u jednoj fazi dvoboja da "Ivan igra onako kako bi mu njegova majka poželjela", i da se "u očima Ivanova trenera može vidjeti ponos". Pojedini opisi likova i situacija kakve kontinuirano izbacuje gospodin Dušanović svakako zaslužuju uvrštenje u almanah, a Ivan Ljubičić ostaje majstor bez obzira na poraz od nabildanoga Nadala koji se imageom* nastoji ugurati među glumce španjolskih sapunica. Ljubičiću je malo tko ravan. Tenisu pristupa školovano i disciplinirano, bez neurotičnih oscilacija koje kod publike izazivaju iritaciju. Na turnirima gospodin Ljubičić danas zarađuje sto-dvjesto tisuća eura tjedno, što ne uspijeva ni hrvatskim stečajnim upraviteljima. Time se uvrštava među iznimke koje dokazuju da se kod Hrvata bogatstvo može steći i na legitiman način.
* * *
Hoće li se Anti Jelaviću suditi u Hrvatskoj ? Čisto sumnjamo. Jelavić je raspolagao novcem koji su mu slali Tuđman i Šušak, i bude li doveden pred zid, mogao bi umočiti niz hadezeovaca i otkriti cjelokupan politički i financijski kriminal vezan za Herceg Bosnu. Aktualnoj vlasti u Hrvatskoj, kao ni onoj prije nje, ne pada na pamet da se bavi istjerivanjem te zaražene lisice.
* * *
Petnaestgodišnjak koji je u Valpovu nožem ubio četiri godine starijega uličnoga terorista prijavio je policiji dva dana prije da ga žrtva, zajedno s uličarskim društvom, sustavno maltretira. Policija nije poduzela ništa, po više puta potvrđenome običaju. Predmet je zaključen.