Dobro je Ivi Sanaderu došla ptičja gripa. Nakon što je premijer iscrpio sve resurse za forsiranje medijske euforije oko početka pregovora s EU i na tome dobro politički profitirao, što se vidjelo u značajnom porastu već dobro načetoga rejtinga, Račan i ostatak oporbe polako su se počeli dizati iz pepela. I upravo kad su malo pomolili glavu iznad ruba provalije, zadesila ih je ptičja gripa. Ne zna se tko je njome više pogođen – uzgajivači kokoši ili Ivica Račan. Naime, dok god traje gripno ludilo u medijima, odnosno u javnosti, ni za kakav ozbiljniji politički manevar Račan i društvo nemaju mjesta. Svaka izgovorena riječ uludo odlazi u vjetar.

Tu situaciju obilato za svoju propagandu iskorištava Ivo Sanader, kojem se mora priznati da je izvrsno reagirao na samom početku te zdravstvene krize. Nakon što je u petak navečer sazvao izvanrednu sjednicu Vlade zbog otkrivanja virusa, odmah je objavio vijest i dao upute o ponašanju. Ništa se nije pokušalo sakriti, pa čak niti muljati, nego se odlučno objasnila situacija, bez ikakva bespotrebnog dramatiziranja. Do kraja je Sanader poentirao u nedjelju, kad je otišao na izolirane ribnjake gdje je otkriven opasni virus u mrtvim labudovima. U takvim situacijama, pomoću kojih se zapravo stvara percepcija javnosti o nekom političaru, premijer savršeno igra. Sanader je rođen za takvu vrstu javnih predstava gdje se treba pokazivati odgovornim, odlučnim, brižnim i otvorenim. Takve predstave birači i Europa vole. A tu situaciju Sanader iskorištava i na drugom značajnom planu, koji je većini ljudi potpuno nepoznat.

Zadnjih pet-šest dana putem nekoliko kanala pušta probne balone o promjeni izbornoga zakona. Promjena je vrlo jednostavna – cijela zemlja postaje jedna izborna jedinica. Podigao bi se i izborni prag, što bi značilo da u pravoj političkoj igri ostaju samo HDZ, SDP, HNS i HSP. Sve ostale manje i regionalne stranke, kao IDS ili Glavaševa lista u Slavoniji, nestale bi s političke scene. Ne bi bilo ni HSLS-a, ni Hrvatske stranka umirovljenika, ni PGS-a, ne bi prošli izborni prag na nacionalnoj razini, što bi za njih bila katastrofa nakon koje bi se ugasili.

Sanader u ovako povoljnoj poziciji može ucjenjivati sve upravo zato što je postao prihvatljiv koalicijski partner svima osim SDP-u. Da bi dokraja stekao neovisnu poziciju, Sanaderu je najviše pomogao Đapić, nakon što je HSP promjenom politike i retorike postao prihvatljiv za Europu. Time je automatski postao vrlo izgledan partner HDZ-u koji je izvukao iz latentne i javnosti malo vidljive posredne ovisnosti o HNS-u. Jer da je došlo do velike krize vlasti, Sanaderu bi jedini spas bilo koaliranje s HNS-om, odnosno s Čačićem s kojim je privatno u vrlo dobrim odnosima. Da je došlo do toga braka, Čačić bi ga Sanaderu sigurno skupo naplatio. U naplatama je varaždinski župan majstor prvoga reda. Sada Sanader ima Đapića, koji bi mu tu uslugu mogao skupo naplatiti kao i Čačić. Ali situacija je za Sanadera nakon "europeizacije" HSP-a neusporedivo lakša, jer sada može birati između dva partnera i teško ga više itko može ucjenjivati.

Ako prođu probni baloni o izmjeni izbornoga zakona i nađe dovoljno saveznika za većinu u Saboru, Sanader će brzo provesti radikalne promjene koje pogoduju velikim strankama. Sistem sa samo četiri jake stranke u Saboru učvrstio bi svaku buduću vladu, ali pitanje je koliko bi to bilo fair prema manjim, regionalnim strankama koje u Hrvatskoj kao jednoj biračkoj jedinici ne bi mogle prijeći prag. Protiv takvog HDZ-ova plan one će se boriti svim silama. Pri tome ne treba zanemariti ni Đurđu Adlešić i njenu novonastalu uniju HSLS-a i LS-a, kojoj treba godinu do dvije da stane na noge. Njima prijevremeni izbori, i to još s novim izbornim zakonom, ne bi nimalo odgovarali.

O prijevremenim izborima u HDZ-u se prošloga tjedna intenzivno razgovaralo. U dijelu vrha stranke postoji bojazan da bi se za dva mjeseca, kad bi najranije mogli biti raspisani prijevremeni izbori, moglo mnogo toga promijeniti a HDZ izgubiti izbore i s njima još dvije godine vlasti. S druge strane, u vrhu HDZ-a moraju se zapitati, ako ih je strah mogućih promjena u sljedeća dva mjeseca, trebalo bi ih biti itekako strah onoga što se može dogoditi u sljedeće dvije godine do redovitih izbora. Teško da će HDZ ponovo imati ovakvu priliku da pobijedi na izborima i osigura stabilnu većinu u Saboru. Je li posrijedi kukavičluk vrha HDZ-a ili njegova politička razboritost? Vrijeme i događaji egzaktno će odgovoriti na to pitanje.