Objavljeno u Nacionalu br. 520, 2005-10-29

Autor: Dean Sinovčić

INTERVIEW

Jodie Foster - Zvijezda od svoje treće godine

Jodie Foster (44), jedna od najpoznatijih hollywoodskih glumica, nakon što je tri godine pauzirala zbog rođenja drugog djeteta, ponovno glumi, i to u trileru 'Red letenja' koji se uskoro počinje prikazivati u hrvatskim kinima

'Volim snagu koju posjeduju likovi koje glumim i slažem se da je to zajednički nazivnik za brojne moje uloge. Glumila sam glupe plavuše, djevojke koje se blesavo smiju, ali uvijek su te osobe bile snažne. Ne znam bi li uopće znala glumiti osobe koje su slabe''Volim snagu koju posjeduju likovi koje glumim i slažem se da je to zajednički nazivnik za brojne moje uloge. Glumila sam glupe plavuše, djevojke koje se blesavo smiju, ali uvijek su te osobe bile snažne. Ne znam bi li uopće znala glumiti osobe koje su slabe'Nakon što je uzela trogodišnju pauzu zbog rođenja drugog djeteta, Jodie Foster (44), jedna od najpoznatijih hollywoodskih glumica, ponovno glumi i to u filmu "Red letenja" koji će se od 10. studenoga početi prikazivati u hrvatskim kinima. U tom trileru ona glumi udovicu i majku djeteta koja se iz Berlina vraća u Ameriku ali tijekom leta njezino dijete nestaje a da ga nitko u avionu nije ni vidio. Iako se ne radi o visokobudžetnom filmu, on je u Americi već zaradio 75 milijuna dolara i spada u ugodna iznenađenje ove filmske godine.
Jodie Foster rođena je u Los Angelesu i, iako je počela glumiti kao dijete, dugo joj vremena to nije bilo primarno zanimanje te je diplomirala književnost na Yaleu. Kao trogodišnjakinja pojavila se u poznatoj reklami za Coppertone kremu za sunčanje nakon čega je glumila u nekoliko TV serija. Ključna uloga njezine karijere iz djetinjstva je ona u filmu "Taksist" iz 1976. godine s Robertom de Nirom u kojem je glumila malodobnu prostitutku i za što je bila nominirana za nagradu Oscar.
Medijski je postala vrlo poznata 1981. godine kada je John Hinckley jr., koji je pucao na tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana, izjavio kako je to učinio da bi impresionirao Jodie Foster. U prvoj polovici osamdesetih studiranje na Yaleu joj je bilo zanimljivije od glume ali se nakon diplomiranja 1985. godine ipak potpuno posvetila glumi. Već tri godine kasnije osvaja prvog Oscara za ulogu silovane djevojke u filmu "Optužena" da bi ga tri godine kasnije ponovno osvojila za ulogu FBI policajke u filmu "Kad jaganjci utihnu".
Iste godine Foster počinje režirati a debitantski film joj je bio "Mali čovjek Tate" o dječaku koji je pravo čudo od djeteta dok je Foster glumila njegovu majku koja dolazi iz radničkog okruženja. U devedesetima postaje jedna od najbolje plaćenih glumica, odmah do Julie Roberts, i imala je status osobe koja može birati koji će film režirati odnosno u kojem će glumiti. Birala je poznate filmove, "Sommersby" s Richardom Gereom, "Maverick" s Melom Gibsonom, "Nell" s Liamom Neesonom za koji je ponovno nominirana za nagradu Oscar i "Kontakt".
Nakon toga Foster počinje manje raditi jer postaje majka i sada ima dvoje djece, četverogodišnjeg sina Kita i sedmogodišnjeg Charlesa. Otac djeteta je nepoznat jer je Foster koristila umjetnu oplodnju a sperma je u oba slučaja uzeta od istog donatora, navodno visokoobrazovanog muškarca s visokim kvocijentom inteligencije. Njezina posljednja velika uloga, koju je odglumila kada je već bila trudna s drugim djetetom, bila je u trileru "Soba panike".
Iako u filmovima gotovo uvijek glumi izuzetno snažne žene, uživo ne odaje takav dojam. Razgovor za Nacional vođen je u Parizu u povodu europske premijere filma "Red letenja" gdje smo ostali pomalo iznenađeni kada smo vidjeli da je Jodie Foster visoka samo 163 cm a kako je pritom i mršava, doista izgleda vrlo sitno.

NACIONAL: Nakon tri godine ponovno ste prihvatili ulogu u filmu. Je li vam bilo teško vratiti se filmskoj glumi, odnosno koji dio povratka poslu vam je najteže pao?

- Razgovori s novinarima su dio posla, ali najteži dio ovog posla. Jedino je fotografiranje teže od davanja intervjua. Uvijek kažem da od ukupnog honorara koji dobijem za neki film dva dolara otpada na rad na filmu a milijuni dolara otpadaju na razgovore s novinarima. Novinski intervjui su iscrpljujući, intelektualno su iscrpljujući. Uvijek moram paziti na to kako ću formulirati odgovor i hoće li on biti dovoljno dobar. Kada zbog promoviranja nekog filma završim medijski dio posla osjećam kao da mrzim samu sebe. Legnem u krevet i ne mogu se ustati, kao da me je svaki odgovor koji sam dala potpuno iscijedio. U tim trenucima se prisjetim političara i njihovih neprestanih govora.
NACIONAL: Kada ste bili mladi željeli ste postati profesionalni govornik.
- Da, to je istina, ali ta su vremena prošla. Političari se zaista nalaze u neprilikama, naročito kada nastupaju u predizborno vrijeme. Putuju od grada do grada i barem 25 puta dnevno moraju reći "i to je onu što me zabrinjava u ovoj zemlji". To ponavljanje postaje smiješno, te riječi gube na značaju. Medijski istupi su jedan od razloga zbog kojeg snimam malo filmova. Kada bih mogla samo snimati filmove i ne razgovarati s novinarima, tada bih snimala daleko više filmova.

NACIONAL: Mnogi poznati glumci ne žele davati intervjue, nastupaju samo na velikim konferencijama za novinare, zašto i vi tako ne postupate?

- Ne vjerujem u to. Smatram da moram ljudima reći sve što mislim o svom novom filmu. Želim im objasniti zašto sam prihvatila ulogu u nekom filmu i u čemu je značaj tog filma. Sve ostalo bi bio napola obavljen posao a ja ne znam raditi stvari napola. To je dio mog profesionalnog problema.

NACIONAL: Onda nam recite zašto ste prihvatili ulogu u filmu "Red letenja"?

- Jako je puno razloga. Priča filma me je duboko dirnula. Kako sam i sama majka, osobni razlozi su također bili bitni za prihvaćanje ove uloge. Biti majka je primarno iskustvo i taj strah od gubitka djeteta može vas u trenutku promijeniti.

NACIONAL: Redatelj filma je Robert Schwentke, ne pretjerano iskusan i šest godina mlađi od vas. Kakav je bio vaš odnos na snimanju?

- Kada sam prihvatila ulogu u filmu on je već bio izabran za redatelja. Susreli smo se kako bi popričali o tome imamo li isto mišljenje i istu viziju ovog filma. Moj je posao bio da mu služim i pomognem. Tijekom snimanja znala sam mu reći što želim postići i što mi je važno u filmu. Ponavljam, bitno mi je bilo da mu služim. Bez obzira bio redatelj iskusan ili početnik, bitno je da dijelimo zajedničko mišljenje o filmu i da ga respektiram kako bih bila sretna. S druge strane, za moj osjećaj sigurnosti važno je da redatelj brine za mene, treba biti osjećajan prema meni. U suprotnom ću biti nesretna a tada ne mogu dati najbolje od sebe.

NACIONAL: Film se ujedno bavi sadašnjim strahom od terorizma. Koliko su se ljudi promijenili zbog straha od terorizma?

- Ljudi su se jako promijenili i u Americi i u ostalim dijelovima svijeta. Sve je postalo globalno, ekonomija nikad nije bila ovako globalna, odnosi nikad nisu bili ovako globalni. U Europi ne morate imati putovnicu da bi putovali iz zemlje u zemlju. No, kad je došlo do krize ljudi su reagirali na najgori način, optužujući za sve ljude koji ne izgledaju poput nas, koji imaju tamniju boju kože od nas. Tako i u filmu "Red letenja" pojedinci u avionu automatski optužuju Arape za otmicu mog djeteta.

NACIONAL: Ne mislite li da su se takve stvari događale i prije 11. rujna i napada na New York?

- Slažem se s vama. Kako god, Amerikanci žive izolirano od ostatka svijeta, nedostaje im poimanje svijeta kakvo imaju Europljani ili ljudi u Aziji. Azija je vrlo raznorodna, na jednom mjestu naći ćete ljude iz Koreje, Tajvana, Malezije, Burme i svi su oni različiti. Moja zemlja ima velik problem u shvaćanja međunarodnog svijeta i to traje već dugo. To nas čini djetinjastima i naivnima, a 11. rujna je bio buđenje za nas Amerikance. Amerikanci nisu znali kako drugi gledaju na njih, znali su samo da trebaju biti lojalni vlasti.

NACIONAL: Jesu li teroristički napadi natjerali Amerikance da počnu drugačije razmišljati?

- Ako ništa drugo, ti događaji su ih gurnuli na međunarodni zemljovid, natjerali ih da shvate postojanje ostatka svijeta što je sigurno iniciralo mnoge diskusije. Da budemo na čistu, posljednjih pet godina je tragično vrijeme naše povijesti. Ne mogu se sjetiti da je ikada postojalo groznije vrijeme za Amerikance. Nadam se da i ovaj film, kao i mnogi drugi, može potaknuti Amerikance na razmišljanje o toj temi i da posjeduje dobru socio-političku poruku.

NACIONAL: U filmu "Red letenja" nestaje vaše dijete. U privatnom životu, koji su vaši najveći strahovi vezani za vašu djecu?

- U svakom filmu u kojem sam glumila reagirala sam kao da se to događa u mom stvarnom životu, makar se radilo i o filmu o Marsijancima. U slučaju ovog filma nisam razmišljala o svojoj djeci, ali u njega sam unijela svoje iskustvo i osjećaje iz odnosa sa svojom djecom. Na neki sam način tijekom snimanja filma zbog toga osjećala katarzu, tako da nakon cjelodnevnog snimanja nisam otišla kući i razmišljala je li ih netko oteo već sam otvorila bocu vina shvaćajući da se događaji iz filma ne događaju u mom privatnom životu. Sigurno postoji neki bazični strah koji svaki roditelj posjeduje za svoje dijete. U mom slučaju čini mi se da se radi o filozofskom strahu, o tome da mogu i moram osigurati dijete od svih loših životnih iskustava. Dok nemate dijete to vam se ne čini ozbiljnim problemom ali sve se mijenja u trenutku kad postanete majka. U svom sam životu prošla svašta, lomila sam kosti, padala na glavu, preživjela automobilski udes, ali kad sam gledala svoje dijete koje zbog slomljene noge ima gips i pri tom me zove, gubi glas zbog mene, to me je stavljalo u neobjašnjivo stanje. Rađamo ih, dojimo ih, brinemo o prvom danu škole, dopuštamo im razne nepodopštine, oni zaboravljaju na sve to čim napune 14 godina. Odnos majke i djeteta nije recipročan, moje dijete neće nikada osjećati za mene ono što ja osjećam za njega. Moje me dijete voli na sasvim drukčiji način. To je nešto što ne možete objasniti, to možete prikazati kroz glumu na filmu.

NACIONAL: Film "Red letenja" prvi je nakon trogodišnje pauze uzrokovane rođenjem drugog djeteta. Osim što ste brinuli za djecu, jeste li se bavili još nečim?

- Briga za djecu je nešto jako puno. To je cjelodnevni posao koji vam ne ostavlja puno vremena za bilo što drugo. Išla sam spavati u 21.30 jer sam bila umorna. Potpuno sam im se posvetila. Nije se moglo dogoditi da jedu nešto što ja nisam željela ili da ne znam što su odjenuli te koje su cipele obuli prije dolaska u vrtić, ili da zaboravim na dogovoreni liječnički pregled. Potpuno sam im se posvetila. Nije se moglo dogoditi da odem na snimanje filma i njih ostavim ne znajući što im se događa. To bi me zaista dirnulo.

NACIONAL: Jeste li ih vodili na snimanje filma "Red letenja"?

- Nisam, jer to nije bilo moguće. Nekoliko puta su došli na ručak, organizirala sam im proslavu prošlogodišnje Noći vještica tijekom snimanja filma, kao što su došli i na proslavu mog rođendana. No, nisam ih dovela na snimanje filma jer nisam željela da me vide u stanju stresa, a s druge strane njihovo prisustvo bi mi odvuklo misli od samog filma. Srećom, mjesto gdje smo snimali film bilo je udaljeno samo osam minuta od moje kuće i četiri minute od njihove škole. Mogla sam ih odvesti do škole prije početka snimanja filma i vidjeti ih uvečer tako da nije bilo dana kada ih nisam vidjela.


NACIONAL: Znači li to da ne želite da vaša djeca vide filmove u kojima glumite osobe pod stresom?

- Oni imaju samo sedam i četiri godine i za sada nisu ni vidjeli moje filmove. Vidjeli su film "Bugsy Malone" koji sam snimila sa 14 godina što je bio neka vrsta dječjeg filma.

NACIONAL: Želite li jednog dana vidjeti svoju djecu kao glumce?

- U ovom trenutku ih ne želim ohrabrivati u tom smjeru. Gluma nije za djecu ili, preciznije rečeno, nije baš za svako dijete.

NACIONAL: Postali ste glumica kao dijete. Što vas je izdvajalo od ostale djece?

- Ne znam. Vjerojatno moja osobnost. Osim toga, to su bila drukčija vremena. Danas je teško biti glumac onima koji imaju 17, 18 ili 20 godina. Ne mislim da je zdravo biti glumac u tim godinama. Teško je držati odvojenim privatni od profesionalnog života. No, ako jednog dana jedno od moje djece ili oboje dođu i kažu "očajnički želim biti glumac", stat ću uz njih. Međutim, ni tada se neću angažirati oko njihove karijere.

NACIONAL: Kako su vaši roditelji reagirali kada su shvatili da ćete biti glumica?

- Ja sam postala glumica sa samo tri godine kad sam se pojavila u reklami za Coppertone. Dakle, uopće se ne sjećam kako je sve počelo i kako su reagirali moji roditelji. Pomalo se sjećam mojih pojavljivanja u TV serijama kada sam imala šest ili sedam godina. Moja majka je bila dio mog profesionalnog života, osim privatnih imale smo i poslovne odnose. Ona je vodila moju karijeru sve dok nisam ušla u svoje dvadesete godine. Nakon toga održale smo vrlo dobre odnose. Ipak, mislim da nije baš zdravo da roditelj bude uključen u poslovni život svog djeteta, onaj koji mu donosi novac. Mislim da roditelj treba voljeti svoje dijete i pustiti ga sve dok taj posao ide dobro. U suprotnom dolazi do konfuzije gdje se miješa roditeljska briga s poslovnom brigom.

NACIONAL: Je li točno da ste u vrijeme studiranja željeli okončati svoju glumačku karijeru?

- Tisuću sam puta željela okončati svoju glumačku karijeru. No, u to doba sam doista ozbiljno razmišljala o tome. Kako sam počela glumačku karijeru kao dijete svi oko mene su govorili kako ću je završiti sa 16 ili 17 godina. Onda sam nastavila glumiti i sa 18 i 19 godina misleći da to radim tek toliko da zaradim još nešto novca vjerujući da to neće dugo trajati. No, nekako je potrajalo.

NACIONAL: Tijekom karijere postali ste poznati po ulogama snažnih žena. Je li to nešto što ste sami željeli?

- Volim snagu koju posjeduju likovi koje glumim i slažem se da je to zajednički nazivnik za brojne moje uloge. Glumila sam glupe plavuše, djevojke koje se blesavo smiju, ali uvijek su te osobe bile snažne. Ne znam bi li uopće znala glumiti osobe koje su slabe. Ne bih znala glumiti osobe koje se susprežu. Ne znam koliko bi film sa slabom osobom uopće bio privlačan i zanimljiv publici. Možda u nekoj maloj ulozi ali ne znam hoće li mi ikada ponuditi malu ulogu neke slabe žene.

NACIONAL: Osim što ste postali cijenjena glumica, počeli ste i režirati. Hoćete li i ubuduće režirati filmove?

- Kad sam režirala svoj prvi film "Mali čovjek Tate" nisam znala da će mi se u Hollywoodu otvoriti vrata za taj posao. To je bilo 1991. godine a u to vrijeme nije bilo previše redateljica u Americi. I dalje razmišljam o režiranju ali i o pisanju scenarija za film, što do sada nisam radila.

NACIONAL: Već godinama se spominje kako ćete režirati film "Flora Plum" s Russellom Croweom.

- To je jedan od onih filmova čije se snimanje rasteže godinama. U ovom trenutku taj projekt je zaustavljen ali to ne znači da uskoro neće biti ponovno pokrenut. Sada imam u planu režiranje filma po imenu "Sugarland" s Robertom de Nirom u glavnoj ulozi. U ovom trenutku radi se na scenariju za taj film. Nadam se da ću imati više sreće s tim filmom.

NACIONAL: Osjećate li da vam Hollywood, kako postajete stariji, nudi sve manje i manje uloga? Je li istina da u Hollywoodu ima mjesta tek za nekoliko starijih glumica?

- Da, to je točno. Međutim, sve je manje uloga i za glumce koji su stariji od 42 godine. Za one starije od 50 gotovo da ih i nema. Glumci dulje traju od glumica ali samo u financijskom smislu jer i sa 40 godina mogu dobiti važnije uloge u filmu od glumica sa 40 godina.

NACIONAL: Filmske zvijezde i njihove obitelji u Americi su pod velikim pritiskom paparazza i novinara. Kako ste vi uspjeli ostati po strani?

- Ljudi misle kako sam ja riješila sve probleme s tabloidima ali to nije tako, i ja se suočavam s time. Uvijek sam pokušavala odvojiti privatni i profesionalni život. To nije lako, na to se gubi mnogo snage, ali to mi je izuzetno važno. Ne samo sada, to mi je bilo važno i kada sam bila dijete, i s osam, devet i deset godina željela sam svoj život. Nisam željela otići u Disneyland u pratnji TV ekipe. Željela sam stvarni život sa svojim prijateljima. I moja je majka uspješno vodila brigu o tome. Primjerice, nakon što bih se vratila kući sa snimanja TV serije ona me je tjerala da bacim smeće, napišem zadaću i pristojno se ponašam.

NACIONAL: Ponašate li se i vi isto prema vlastitoj djeci, koliko vam je dugo trebalo da svojoj djeci objasnite da ste poznata glumica?

- Dugo nisu mogli dokučiti čime se bavim i iz nekog neobjašnjivog razloga mislili su da sam ja stolar.

NACIONAL: Koji su sljedeći filmovi u kojima ćemo vas vidjeti?

- Moj sljedeći film je "Inside Man" koji je režirao Spike Lee i u kojem glumim s Cliveom Owenom i Denzelom Washingtonom. I to je to.

NACIONAL: Znači li to da ćete uskoro otići na odmor?

- Ne, nikako. Moj život je iscrpljujući. Puno je posla koji moram obaviti, puno je filmskih projekata na kojima radim kao producent, ima ih tri ili četiri.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika