Objavljeno u Nacionalu br. 520, 2005-10-29

Autor: Robert Bajruši

EKSKLUZIVNO: DORIS KOŠTA

"Rajić je samo slušao zapovijedi nadređenih"

Odvjetnica Doris Košta govori o obrani haaškog optuženika Ivice Rajića, koju je preuzela 17. svibnja, njegovom priznanju krivnje i nagodbi s Tužiteljstvom te mogućim posljedicama njegova čina na procese protiv drugih dužnosnika tzv. Herceg-Bosne upletenima u ratne zločine

'Olujić sada priča da je napustio Rajića kad se išao nagoditi. Olujić Rajića nije napustio svojom voljom, što u sadašnjim istupima potencira. Meni je žao što moram javno reći da je njega naš zajednički branjenik istjerao iz predmeta jer je bio nezadovoljan njegovim radom''Olujić sada priča da je napustio Rajića kad se išao nagoditi. Olujić Rajića nije napustio svojom voljom, što u sadašnjim istupima potencira. Meni je žao što moram javno reći da je njega naš zajednički branjenik istjerao iz predmeta jer je bio nezadovoljan njegovim radom'Doris Košta, odvjetnica iz Splita, preuzela je 17. svibnja ove godine haašku obranu Ivice Rajića. Razkog njezina angažmana bilo je Rajićevo nezadovoljstvo načinom kako ga je zastupao Željko Olujić. Rezultat njezina ulaska u postupak je i Rajićevo priznanje krivnje, zbog čega je s haaškim tužiteljstvom postigao nagodbu, a zauzvrat će pričati o umiješanosti dužnosnika tzv. Herceg Bosne u zločine tijekom hrvatsko-muslimanskog sukoba. Doris Košta se u petak iz Haaga vratila u Split i za Nacional objasnila obrat u ponašanju svog klijenta.

NACIONAL: Kako je došlo do obrata u slučaju Rajić?

- Moj klijent Ivica Rajić priznao je krivnju kad ga je to upitao sudac Liu. Sporazum se temelji na dopunjenom i izmijenjenom činjeničnom stanju i to je bila osnova za razgovore. Kad smo u tim razgovorima činjenično stanje dopunili novim argumentima i dokazima, na temelju njih Rajić se izjasnio krivim.

NACIONAL: Koji su novi dokazi kojima raspolažete?

- Riječ je o dokumentima koji su bili u zapovjednom lancu Hrvatskog vijeća obrane, o zapovijedima za određene vojne akcije ili radnje.

NACIONAL. Jeste li vi predložili Rajiću da se nagodi s ICTY-jem?

- Uz haaški statut i članak 7, stavke 1. i 3., bilo bi suludo očekivati da će Rajić biti oslobođen. U takvim okolnostima zajedno smo odlučili, a prije toga dobro smo razmotrili činjenice i strategiju.

NACIONAL: Rajićeva izjava, prema kojoj je Republika Hrvatska sudjelovala u ratu u BiH, mogla bi imati golemee posljedice za Hrvatsku. Jeste li toga bili svjesni pri određivanju strategije obrane?
- Nepobitno je da je to izjavio moj klijent. Ali o umiješanosti i sudjelovanju HV-a u Bosni i Hercegovini pričalo i prije. To su javno rekli i predsjednik Stipe Mesić i predsjednica HNS-a Vesna Pusić. Rajić je do tih saznanja došao ratujući na teritoriju BiH i na ta njegova saznanja ja ne mogu utjecati. On je to doživio i ispričao na Sudu.

NACIONAL: Hoće li njegovo svjedočenje otežati položaj šestorice optuženih dužnosnika Herceg Bosne?

- Takve stvari mogu govoriti samo neupućeni. Ako se razmotre i prva i dopunjena optužnica protiv mog klijenta, vidjet će se da je sve to u njima već bilo navedeno. Rajić je u Haagu predočio dokumente koji su već bili poznati, neovisno o tome spominju li se u njima generali Praljak i Petković ili neke treće osobe.

NACIONAL: Možete li potvrditi da je vaš klijent dobio zapovijed od Praljka da likvidira Muslimane?

- Postoji Praljkova zapovijed koja je već bila navedena u činjeničnim osnovama izmijenjene optužnice i za koju postoji izvorni dokument. Sve što sam rekla možete naći na internetu jer su sadržaj sporazuma o priznanju krivnje i činjenična osnova u cijelosti objavljeni na inernetskim stranicama Tribunala, pa tako i zapovijed generala Praljka. U njoj se ne spominju Muslimani, ali se može zaključiti da je riječ o njima. Na neutvrđen način, u vrijeme kad je došla u stožer u Varešu, njen sadržaj je, prije nego što je bio poznat mom klijentu, postao poznat vojnicima i kod njih je izazvao raspoloženje koje je za Rajića postalo problem.

NACIONAL: Rajić tvrdi da mu je prijetio i Tihomir Blaškić?

- To je istina, još dok je Blaškić bio u zatvoru u Haagu. U to vrijeme sukobili su se Blaškić i Rajić. Zatvorske vlasti provele su stegovni postupak i utvrdile da je za njihov sukob kriv Blaškić. Hrvatski mediji potpuno su prikrili taj podatak. Riječ je o vrlo ozbiljnoj prijetnji. Blaškić je poručio Rajiću da će se, bude li na sudu svjedočio protiv njega, nešto dogoditi Rajićevoj obitelji. Zato smo zatražili policijsku zaštitu, koju smo danas ponovili.

NACIONAL: Može li Rajićevo svjedočenje utjecati na ponavljanje suđenja Blaškiću?

- O tome ne bih govorila. Rajić je iznio istinu, priložio vjerodostojne dokumente, a Sud odlučuje o tome.

NACIONAL: Protiv odluke vašeg klijenta da se nagodi s Haagom sada se pobunio i Željko Olujić, njegov prijašnji odvjetnik. Zašto su se njih dvojica sukobili?

- Olujić sada priča da je napustio Rajića kad se išao nagoditi. Olujić Rajića nije napustio svojom voljom, što u sadašnjim istupima potencira. Meni je žao što moram javno reći da je njega naš zajednički branjenik istjerao iz predmeta jer je bio nezadovoljan njegovim radom. Bilo je jako puno problema jer je nedostajala dokumentacija, što je bitno otežavalo Rajićev položaj. Kad smo počeli pripremati njegovu obranu, nismo imali pripremljene svjedoke ni neke iznimno važne dokumente. Nedopustivo je o svom klijentu govoriti kako govori kolega Olujić.

NACIONAL: Tko je Rajiću sugerirao angažman Željka Olujića?

- Mostarski odvjetnik Josip Muselimović.

NACIONAL: Iz Rajićeve sudske izjave proizlazi da sumnja kako je Olujić dokumente koje je dobivao od Haaga iskorištavao za obranu drugih okrivljenika?

- Rajić je još 17. svibnja poslao zahtjev za Olujićevo razrješenje. Ali prema haaškom statutu, sve dok službeno ne dođe do razrješenja, Sud plaća odvjetnika i dužan mu je dostavljati svu dokumentaciju. Tako je došlo do paradoksalne situacije da je sva korespondencija išla meni, ali i Olujiću. Rajić želi da se Olujiću prestanu slati dokumenti, jer tako postaju dostupni i drugim osobama koje mom klijentu i Hrvatskoj ne žele dobro. Opće je poznato da je Olujić kao Rajićev branitelj preuzeo i obranu Brune Stojića, što je kod Rajića izazvalo nezadovoljstvo i pobudilo sumnju. I sam Tribunal ukazivao je na mogućnost sukoba interesa u obrani tih dvaju branjenika.

NACIONAL: Ako smatra da je nedužan, zašto se godinama skrivao pod lažnim imenom u Splitu?

- Ne možemo govoriti o Rajićevoj nedužnosti jer se izjasnio da je kriv. Skrivao se nakon što je haaško tužiteljstvo podignulo optužnicu, i to po naputku visokih hrvatskih dužnosnika. U prvo vrijeme očito je to bilo potrebno i zbog suđenja Tihomiru Blaškiću, kojem nije odgovaralo da se Rajić pojavi, a poslije je Rajić shvatio da je žrtveno janje pa je odlučio da, prije nego što se preda Haaškom sudu, prikupi dokaze koji će mu biti potrebni za obranu. Stoga njegovo uhićenje nije bilo plod opsežne akcije MUP-a – on je upravo u to vrijeme došao u Split i nije se krio. Nakon uhićenja 2002. bio je spreman svjedočiti protiv Blaškića i o tome je obavijestio odvjetnika Olujića. Ali sada proizlazi da Olujić nikad nije službeno obavijestio tužiteljstvo o tom Rajićevu zahtjevu i to mi je potvrđeno u Haagu. Znači da se čekala oslobađajuća presuda Blaškiću, dok su se sve otegotne okolnosti namjeravale prebaciti na Rajića. Tadašnji državni vrh preporučio mu je angažiranje odvjetnika koji je suprug bivše HDZ-ove ministrice, ali on je to odbio jer je znao da u tom slučaju neće dobiti pravo na svoju vlastitu obranu. Nikada se nije pisalo zašto se Rajić skrivao pod lažnim imenom Viktor Andrić. Postoje dokumenti i svjedoci koji potvrđuju da su mu ime Viktor Andrić dodijelili njegovi nadređeni kako bi s novim identitetom vodio operacije u Lašvanskoj dolini.

NACIONAL: Je li Zvonimir Hodak odvjetnik preporučen Rajiću?

- Jest.

- NACIONAL: Namjerava li Rajić iznijeti imena državnih dužnosnika koji su naložili da se ne preda Haaškom sudu?
- Mislim da to nije predmet ovog postupka i nagodbe. Ali ako tužiteljstvo to zatraži u nekim drugim postupcima, vjerojatno će reći.

- NACIONAL: Je li Markica Rebić sudjelovao u njegovu skrivanju?

- Nije. Odluke su se donosile na višoj razini.

- NACIONAL: To znači da je iza svega stajao Gojko Šušak?

- To neka kaže Rajić.

- NACIONAL: Koliko se može vjerovati vašem klijentu kad je glavni motiv za nagodbu smanjenje zatvorske kazne? Bude li osuđen na 12 godina, uz dobro ponašanje može biti na slobodi nakon osam godina?

- Mom se klijentu može vjerovati jer je iznio istinu. Žalosne su tvrdnje pojedinih medija da se obrušio na podređene. Upravo je suprotno, nikoga on ne tereti od svojih podređenih, a što se tiče Dominika Ilijaševića zvanog Como ili Jurišića zvanog Špira, o tim podacima tužiteljstvo već odavno ima dokaze. Visina kazne i sama nagodba nisu motiv sporazuma, nego prilika da se iznesu činjenice.Ovo što navodite, da bi nakon osam godina kazne mogao izići, samo je jedna od uobičajenih pretpostavki priznanja krivnje.

NACIONAL: Kakav je osjećaj braniti čovjeka koji je ratni zločinac?

- Sve što je Rajić radio u ratu bilo je na temelju zapovijedi koje je dobivao od nadređenih. Haaško tužiteljstvo to je postupanje okarakteriziralo kao ratni zločin. U mom poslu branite čovjeka. Uvijek postoje i druge okolnosti koje pokazuju da nije sve tako crno kao što izgleda u prvom trenutku. Čak i kad je u pitanju ratni zločin, postoje olakotne okolnosti.

NACIONAL: Mnogi sudionici rata u srednjoj Bosni tvrdi da su zločini počeli kad su Rajićevi ljudi stigli u Vareš?

- Kad gledate slijed događanja, vidjet ćete da je to pogrešan zaključak. On je u Vareš došao iz Kiseljaka dan nakon što su muslimanske snage napale selo Kopljare. Rajić je na temelju zapovijedi Milivoja Petkovića došao u Vareš i primio sve informacije, te je prihvatio prijedlog za provedbu određenih akcija. Još jednom upozoravam na pogrešnu tvrdnju medija koji su prenosili samo tvrdnje određenih osoba da se Rajić ponašao kao "šerif" i da se sve zakuhalo njegovim dolaskom.To nije točno. Kad je on došao u Vareš, ondje je bilo i 13 tisuća izbjeglica iz Kaknja i kaotična situacija, a pred njega je postavljen zahtjev da sačuva Vareš. Lako je bilo ocrniti Rajića, prikazati ga kao "samovoljnog šerifa", "luđaka", kad javnosti nije bilo poznato da se od njega traži da od Srba nabavlja oružje, osigurava prolaz ili pak zajedno sa Srbima napadne muslimanske položaje, a iza svih tih zapovijedi stajali su nadređeni kao npr. Blaškić, o čemu postoje i pisane zapovijedi.

Tko je Ivica Rajić?
Ivica Rajić rodio se 5. svibnja 1958. u selu Jehovac u Bosni i Hercegovini. U Jugoslaviji je završio vojnu akademiju i dogurao do čina kapetana. Iako je po nacionalnosti Hrvat, cijelu 1991. ostao je u JNA i kao oficir bio stacioniran u radarskom centru za navođenje vojnih zrakoplova na Jahorini. Početkom ožujka 1992. vratio se u Kiseljak i stavio na raspolaganje lokalnoj hrvatskoj vlasti. Tih dana u srednju Bosnu vratio se još jedan oficir JNA, poručnik Tihomir Blaškić, koji će, kao i Rajić, uskoro postati jedan od vojnih zapovjednika HVO-a u zajedničkom zavičaju. Premda je bio mlađi i s nižim činom, Blaškić je brže napredovao u vojnoj hijerarhiji Hrvatskog vijeća obrane što je – kako tvrde brojni svjedoci – bio povod Rajićeva animoziteta. Unatoč jakoj uzajamnoj nesnošljivosti, u prvoj ratnoj godini nekako su surađivali. U ljeto 1993. Rajić je izazvao incident kad je provalio u Blaškićev stan u Kiseljaku i dodijelio ga svom pomoćniku. U to vrijeme obojica su stekli status lokalnih vojskovođa: Blaškić je imenovan zapovjednikom Operativne zone srednja Bosna i otišao je u Vitez, dok je Rajić preuzeo zapovjedništvo nad Operativnom grupom II koja je obuhvaćala Kiseljak, Vareš, Sarajevo i Kreševo. Eliminirao je "blaškićevce" iz Kiseljaka. Njegovi ljudi upali su 18. kolovoza 1993. u kuću Željka Bošnjaka, pomoćnika za sigurnost u kiseljačkoj brigadi, i ubili ga na spavanju. Uskoro su likvidirani i Marko i Ivica Pecirep, ratni suborci Tihomira Blaškića i Željka Bošnjaka.
Rajić je postao neupitni šef u Kiseljaku i idući potez bila je uspostava vojno-trgovinske suradnje sa Srbima. Zajedno su preko prijelaza Kobiljača naplaćivali ulazak konvoja u Sarajevo, a Rajićevi logističari trgovali su sa Srbima oružjem i municijom. Tako su u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata više puta na položaje HVO-a dolazili srpski tenkovi i – uz isplatu u njemačkim markama – bombardirali položaje Armije BiH. Kad bi prikupili novac, i Bošnjaci su iznajmljivali srpsku artiljeriju za napade na HVO. Beogradski tjednik Vreme objavio je u to vrijeme fotografiju zagrljenog pripadnika HVO-a i Mladićevog četnika uz potpis "Za kralja i dom spremni".
Pod Rajićevim zapovjedništvom bio je i Vareš, gradić u kojem nije bilo sukoba s Bošnjacima. Ali posljedica rata bio je i dolazak 11.000 Hrvata protjeranih iz Kaknja koji su počeli izazivati sukobe s lokalnim muslimanskim stanovništvom. Rajić i oko 500 pripadnika HVO-a iz Kiseljaka stigli su 21. listopada 1993. u Vareš i istog dana uhapsili zapovjednika HVO-a Antu Pejčinovića, šefa policije Ivicu Gavrana, zapovjednika sigurnosti Zvonka Dužnovića i njihove najbliže suradnike. Optužili su ih za preliberalan odnos prema Muslimanima i šverc oružja i prehrambenih proizvoda. Dužnović i Gavran su prebačeni u Kiseljak, gdje su zatvoreni i ubijeni početkom 1993. Rajićevi ljudi progonili su i masovno hapsili mjesne Bošnjake, opljačkane su njihove kuće, džamija je devastirana, a lokalnog hodžu uspio je spasiti vareški župnik.
Ujutro 23. listopada u 6.30 Rajićeva ekipa napala je obližnje muslimansko selo Stupni Do u kojem je bilo 30-ak pripadnika Armije BiH. U idućih nekoliko sati izvedeni su seljaci i njih 16, gotovo svi su bili nenaoružani, pobijeno je pred svojim kućama. Opljačkana je sva imovina a selo spaljeno do temelja. Rajić je zapovijed za akciju dobio od Slobodana Praljka, tadašnjeg zapovjednika HVO-a koji je u Grude došao iz Zagreba. Zločin u Stupnom Dolu izazvao je muslimansku stranu i idućeg dana granatiran je Vareš, pri čemu je ranjeno desetak civila. Ubrzo su napadnuti hrvatski položaji i 3. studenoga Armija BiH je osvojila Vareš, odakle je pobjeglo 20.000 Hrvata. Propušteni su kroz srpske položaje, a dokaz o savezništvu dao je Rajić kad se 9. studenoga za srpsku agenciju Srna slikao pokraj topa od 130 mm i pritom obećao da će granatirati Sarajevo.
Njegovo ponašanje počelo je zabrinjavati i Tuđmanov režim. Čim se doznalo za zločin u Stupnom Dolu, Mate Granić je od Tuđmana zatražio Rajićevu abdikaciju. Zadatak je preuzeo Gojko Šušak a, po svemu sudeći, veza je bio general Milivoj Petković. Tako sada – doznaje Nacional – u Haagu tvrdi Rajićeva obrana. Po njima, postoje dokazi da je Petković donio odluku da Rajić mora promijeniti identitet i postati Viktor Andrić. Osim toga, Petković je nadzirao istragu SIS-a u Stupnom Dolu pa ako se te tvrdnje Rajićeve ekipe pokažu istinitima, mogao bi se naći u jako teškoj situaciji jer bi to značilo da je znao da je počinjen ratni zločin, a zatim vođu ubojica zaštitio osiguravši mu novi identitet.
Viktor Andrić je maknut s vojnih funkcija i odveden u Split, gdje je radio u vojsci. U lipnju 1995. Rajić i njegov najbliži suradnik Dominik Ilijašević Como uhapšeni su zbog pokolja u srednjoj Bosni, ali i likvidacije petorice pripadnika HVO-a i SIS-a. Sudilo im se u Mostaru, a ispred sudnice su trajale demonstracije potpore koje je organizirao Mladen Naletilić Tuta, zapovjednik Kažnjeničke bojne. Jednog jutra pretučen je i sudac koji je vodio proces i Rajić i Ilijašević su oslobođeni. U to vrijeme Haaški sud je već izdao optužnicu protiv Rajića, no unatoč međunarodnom progonu po Šuškovu nalogu od 30. lipnja 1994. do 30. lipnja 1996. bio je zaposlen kao službenik MORH-a. Kako bi barem netko dobivao legalnu plaću od države, već 1. srpnja 1997. u MORH-u je zaposlena njegova supruga Lenče Petruševska-Rajić.
Rajić je još jednom promijenio identitet i u Omišu mu je 1997. izdana osobna iskaznica s imenom Jakova Kovača. HVO mu je kupio stan u Splitu, a na ime supruge registrirana je tvrtka Integral Company u čijem je vlasništvu i kafić Eureka. Još 1996. objavljena je Rajićeva fotografija i adresa na kojoj živi, ali vlasti su tvrdile da je to izmišljotina. Bila je to laž jer Rajić s obitelji živio na trećem katu zgrade u Šimićevoj 31 u kojoj su nastanjeni brojni doseljenici iz srednje Bosne i pripadnici Hrvatske vojske. Povremeno je boravio u splitskom vojnom hotelu "Zagreb" te kompleksu Brela. Bio je bjeguac skoro osam godina, sve do 5. travnja 2003. kad su ga u zasjedi dočekali i uhitili pripadnici specijalne policije. Ubrzo je prebačen u Haag, gdje je u izmijenjenoj optužnici optužen za likvidaciju najmanje 37 Bošnjaka u Stupni Dolu, silovanje tamošnjih žena te protjerivanje 250 vareških muslimana. U pet točaka optužen je za kršenje Ženevskih konvencije i ratnog prava, ali u nastupu pred Tribunalom 29. siječnja 2004., dok ga je zastupao Željko Olujić, Rajić se izjasnio da nije kriv. Sada je promijenio mišljenje.

Vezane vijesti

Luka Rajić s premijerkom dogovorio nova ulaganja

Luka Rajić s premijerkom dogovorio nova ulaganja

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor primila je danas u Banskim dvorima Luku Rajića sa suradnicima. Na sastanku su prezentirane nove mogućnosti ulaganja… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika