U tvrtki Gumiimpex zaposleno je 180 ljudi na 12 različitih proizvodnih sektora u gumarstvu i sa 4500 različitih proizvoda od gume, Kirićevi su postali neizostavni partneri tisućama tvrtki u Hrvatskoj i inozemstvu Prije desetak dana u varaždinskoj Slobodnoj zoni na prostoru od 65 tisuća četvornih metara otvorena je najmodernija tvornica za reciklažu guma u ovom dijelu Europe, GRP d.o.o., Gume, reciklaža i proizvodnja u vlasništvu varaždinske poduzetničke obitelji Kirić. Ne samo da će Republika Hrvatska tako moći zbrinuti 15 tisuća tona otpadnih guma na godinu i ispuniti direktivu EU-a kojom se zabranjuje odlaganje starih guma na odlagalištima otpada do 2008. već će se reciklažom svih vrsta guma dobiti visoko vrijedna sirovina za proizvodnju novih proizvoda - gumenog granulata koji je neizostavni dio dječjih igrališta, sportskih terena, atletskih staza, zvučnih barijera i podloga u uzgoju stočnog fonda.
Iza tako velikog tehnološkog i ekološkog iskoraka stoje otac Rudolf Kirić, majka Marija te djeca Damir i Vesna, vlasnici tvrtke Gumiimpex iz Varaždina. Na otvaranju novog pogona za reciklažu guma bili su hrvatski premijer Ivo Sanader i članovi hrvatske vlade. Ondje su se mogli uvjeriti što je jedna marljiva obitelj uz velika odricanja sposobna stvoriti vlastitim rukama, a treba naglasiti da u njihovu malom poslovnom carstvu plaća radnicima nikad nije kasnila ni jedan dan.
Iza Rudolfa Kirića je 35 godina poduzetništva u području gumarstva. Otkad je 1970. otvorio vulkanizersku radionicu i unajmio prvi prostor od 30 četvornih metara u varaždinskoj Kurelčevoj ulici do danas, kad je trenutačno u tvrtki Gumiimpex zaposleno 180 ljudi na 12 različitih proizvodnih sektora u gumarstvu i sa 4500 različitih proizvoda od gume, Kirićevi su postali neizostavni partneri tisućama tvrtki u Hrvatskoj i inozemstvu. U suradnji s Goodyearom i Bridgestoneom Gumiimpex obnavlja teretne gume koje dobivaju i europsku homologaciju, što znači da se tako obnovljene gume mogu koristiti na svim cestama Europske unije. U proizvodnji brtvila obitelj Kirić jedina u Hrvatskoj raspolaže dvjema suvremenim specifičnim tehnologijama. Kvaliteta proizvoda i usvajanje novih tehnologija neizostavno su dovele do toga da Gumiimpex surađuje s više europskih tvrtki čiji je proizvodni program namijenjen tehničkom održavanju industrijskih postrojenja. Kad je riječ o pokretanju pogona za reciklažu guma, direktor Damir Kirić kaže: "U procesu obnavljanja, odnosno protektiranja kamionskih guma u našim pogonima prigodom njihova brušenja dolazilo je do skupljanja velike količine otpada, odnosno granulata. Htjeli smo doznati što se s takvim otpadom radi u inozemstvu, odnosno ima li mogućnosti da se takav otpad iskoristi za nekakvu proizvodnju. Imali smo deset tona gumenoga granulata mjesečno i nismo znali kako najbolje postupiti. U početku smo prodali takav granulat, ali vrlo jeftino jer nije bio pročišćen. Gotovo dvije godine nam je trebalo da dođemo do tehnologije za njegovu proizvodnju. Naravno, pokrivamo i velik dio tržišta kamionskih guma pa se logično postavilo pitanje kamo s njima poslije. Obišli smo cijelu Europu, naišli smo na vlasnika tvornice za reciklažu guma u Amsterdamu koji nam je iznimno pomogao u cijelom projektu, a neizmjerno smo zahvalni i nizozemskom veleposlanstvu koje nam je posve besplatno ponudilo usluge umirovljenih nizozemskih stručnjaka koji su još uvijek vrlo aktivni i korisni svim poduzetnicima različitih profila. Naša današnja tehnologija reciklaže guma, odnosno proizvodnje granulata uzela je najbolje što se može uzeti u svijetu, francuske i njemačke strojeve te nizozemsko iskustvo, pa slobodno mogu reći da danas u Varaždinu imamo jedno od najmodernijih postrojenja u Europi."
Proizvodnja obloga od gumenih granulata ima široku primjenu u svakodnevnom životu. Naravno, proizvodnja granulata zahtijeva i sirovinu, a poznato je kako u Republici Hrvatskoj nije bilo organiziranog i sustavnog praćenja tog problema. Do sada se manji dio otpadnih guma spaljivao u cementarama, a većina je završavala na službenim odlagalištima otpada ili, što je još gore, bacalo se na divlja odlagališta. Odbacivanje guma u okoliš sigurno je najnepogodnije i najštetnije rješenje jer razgradnja samo jedne gume u zemlji traje 100 godina. Uz to što će dovođenje novih tehnologija riješiti problem otpadnih guma u Hrvatskoj, pridonijet će i jačanju hrvatskog izvoza, rasterećenju komunalnih odlagališta, a omogućit će i nova zapošljavanja. U prvoj fazi proizvodnje zaposleno je već 30 zaposlenika, dok se u drugoj, koja bi trebala početi iduće godine, očekuje još stotinjak novih radnih mjesta. Međutim, poslovni uspjeh obitelji Kirić nije došao preko noći. Rudolf Kirić udario je temelje današnjem uspješnom poslovanju još prije tridesetak godina, a ni danas u sedmom desetljeću života ne može bez aktivnog angažmana, možda i jačeg nego prije. Sve do razgovora za Nacional obitelj Kirić nikada nije javno nastupala izbjegavajući medijsku pozornost koja im nije ni potrebna s obzirom na tolike poslovne kontakte i mnogobrojne partnere u svijetu i Hrvatskoj. O svojim počecima Rudolf Kirić kaže: "Moje vrijeme teško se može usporediti u bilo kojem segmentu s današnjim uvjetima. Kao pučkoškolac svaki sam dan pješačio devet kilometara od Svibovca do Varaždina i natrag. Nakon završene škole upisao sam vulkanizerski zanat. Svakodnevno sam od 6 ujutro do 13 sati kao praktičar pohađao zanat, a od 13.30 do 18.00 pohađali smo školu usmjerenih zanimanja. Kući sam dolazio samo prespavati. To su bili počeci, nisam bio sretan zbog takvog djetinjstva, no majka je inzistirala da se zanat mora izučiti. Uspio sam završiti srednju školu i zaposliti se upravo tamo gdje sam i učio u zanat, u vulkanizersko-zanatskoj radnji. Kao najmlađi zaposlenik spletom okolnosti postao sam i poslovođa u tvrtki. Stajali smo jako dobro sve do 1967. godine. Tada je došlo do spajanja istorodnih tvrtki pa su nas spojili s Automehanikom koja je imala više od 150 zaposlenika. Međutim, za dvije godine sve je propalo, a u rujnu 1969. ostao sam bez posla. Svi moji prijatelji i poslovni ljudi koje sam poznavao nagovarali su me da otvorim vlastitu tvrtku. Naravno, za takvo što trebao je novac. Dok sam bio poslovođa u vulkanizerskoj tvrtki, kupio sam si malog fiata i da bi bilo što privatno pokrenuo, morao sam ga prodati. Nekoliko dobrih prijatelja za mene je podignulo kredit pa sam sve pripreme za privatni obrt obavio od rujna 1969. do travnja 1970. Našao sam pogodnu lokaciju, staru kovačnicu staru 200 godina veličine 30 četvornih metara. Bio je to iznajmljen prostor, bio sam podstanar i vrlo je teško bilo raditi jer sam prvih šest mjeseci radio sam. To nije bilo dobro jer je trebalo obilaziti tvrtke i nuditi svoje usluge, a vremena nisam imao. Te sam godine zaposlio dva zaposlenika koji i danas rade u mojoj tvrtki. Novac koji sam skupio isključivo sam uložio u strojeve. Bila su takva vremena da se nije moglo kupiti stroj vredniji od 15 tisuća DEM, stoga smo radili samo uslužne djelatnosti, dakle nije bilo neke proizvodnje. Nakon dvije-tri godine ipak smo se nekako približili malo većim uslužnim djelatnostima i proizvodnji, primjerice za Varteks koji je imao strojeve iz cijelog svijeta tako da je svaki semering ili njemu sličan dio morao čekati na isporuku i po nekoliko tjedana. Kad usporedimo sadašnje i tadašnje uvjete, treba reći da je bila žalosna činjenica da smo i tada imali znanja i financijskih mogućnost kupiti nove strojeve, ali jednostavno nismo smjeli. Obrtnici su ispraznili sve otpade iz Italije i Njemačke, kupovali smo strojeve koji su se na zapadu otpisivali. Za mene je i onda bila jedina ispravna vizija stvaranje novih vrijednosti, sve što smo imali dali smo u proizvodnju. Sredinom 80-ih sin se vratio iz vojske, počeo je studirati strojarstvo i moja je želja bila da to završi. Damir je htio paralelno studirati i raditi. Zajednički smo osmišljavali viziju što i kako dalje", rekao je Rudolf Kirić.
Direktor Gumiimpexa Damir Kirić nadovezao se na priču: "Mene je već 1. rujna 1986. čekao obrt, otac ga je otvorio na moje ime, isti obrt koji je i on imao. Upravo te godine krenulo se u ozbiljnije investicije. Otac je napravio dobru bazu s malo kapitala, ali kapitala koji je trebalo reinvestirati u daljnje proširenje djelatnosti ili potpuno stati. Kad je otac vidio da sam vrlo zainteresiran, a kasnije i moja sestra, počeli smo razvijati pojedine dijelove proizvodnje, nove strojeve i nove tehnologije. Oko 1989. već se moglo otvoriti poduzeće, obrtnici nisu bili više sputani investicijama i visinom prihoda. Sve do 1989. većina se poslova radila u Hrvatskoj i Sloveniji jer su Slovenci ponajprije prihvaćali obrtnike, pa smo tako radili s Radenskom, ABC Pomurkom, tvrtkama u Ljubljani i Mariboru. Naša orijentacija prema novim vrijednostima pokazala se potpuno ispravnom, proizvodnja je jedina djelatnost koja to stvara, trgovina to ne radi, ali svakako da smo zadržali i takav dio poslovanja. Prodaja guma nikako nije bila niti će biti naša osnovna djelatnost, ali uz gume se otvaralo i novo tržište poput izrade transportnih traka", rekao je Damir Kirić. Kako smo doznali, to je bio i prvi veći posao Rudolfa Kirića, odnosno spajanje i servis transportnih traka u svim kamenolomima, prehrambenim i tekstilnim industrijama. Postoji i obiteljska anegdota o tim trakama. S obzirom na to da se spajaju s vrućim rešoima koji griju transportne trake radi njihova spajanja, Rudolf Kirić obično je na biciklima vozio rešoe za spajanje po kamenolomima, a i njegov otac to je isto činio i pomagao vozeći rešoe konjskom zapregom.
Tvornica GRP d.o.o., Gume, reciklaža i proizvodnja, na prostoru Slobodne zone u Trnovcu Bartolovečkom pokraj Varaždina treća je tvornica u Slobodnoj zoni Varaždin, nakon njemačkih tvrtki BHS Corrugated i Zrinski. Uz njih, u Slobodnoj zoni svoje će investicije ostvariti još četiri domaće tvrtke, od kojih će se do kraja godine otvoriti hrvatska tvrtka Work-ing, Hoeger AG iz Švicarske te Boxmark iz Austrije, čime bi se otvorilo još gotovo dvije tisuće novih radnih mjesta.
Slobodna zona Varaždin trenutačno je najveća green-field investicija u Hrvatskoj. Potpunom izgradnjom svih proizvodnih kapaciteta do kraja 2008. godišnji će izvoz premašiti 500 milijuna eura, a omogućit će oko 3500 novih radnih mjesta, čime bi se nezaposlenost u Varaždinu snizila ispod europskog prosjeka. (BMO)