Rajić je nakon dolaska odvjetnice Doris Košte odlučio promijeniti taktiku i postati pokajnik. Tomu se snažno suprotstavljao Olujić – i Rajić ga sada sumnjiči da je bio samo njegov fiktivni odvjetnik. Olujić zastupa Brunu Stojića, bivšeg ministra obrane Herceg Bosne, i njegov donedavni klijent uvjeren je da mu se žele napakirati i stvari za koje nije odgovoranIvica Rajić, haaški optuženik osumnjičen da je prekršio Ženevske konvencije i ratna pravila, u tajnom dopisu koje je nedavno uputio tajništvu Haaškog suda optužio je svog bivšeg odvjetnika Željka Olujića za lopovluk i opstrukciju obrane. Nacionalovi novinari vidjeli su Rajićev zahtjev za ubrzani postupak protiv Olujića na kojem je datum 30. rujna i sadržava niz teških optužbi, pa i uvreda.
Rajić u pismu podsjeća da je još 16. svibnja 2005. otkazao punomoć, no da unatoč svemu Olujić i dalje ne odstupa, a ujedno mu onemogućava obranu. Iako je Sud dodijelio 24.630 dolara za njegovu obranu, Olujić je uzeo taj novac, a nije imenovao ni jednog istražitelja niti je ispitao svjedoke. Može se pretpostaviti da je Sud u Haagu rijetko od optuženika dobio pismo u kojem se službeni odvjetnik opisuje slijedećim terminima: "lopov (i to 3 puta), lažov, spletkar, lešinar i spodoba". Uz sve to, Rajić je najavio da će u Hrvatskoj protiv Olujića podići i kaznenu prijavu jer mu nije vratio važne dokumente što ih je dobio od branjenika prije nego što je ovaj došao u Haag i time onemogućio njegovu obranu, piše u ovom, prilično neformalno sročenom službenom dokumentu.
"Kako ni nakon 27. 1. 2005. odvjetnik Olujić nije angažirao ni jednog istražitelja, nije saslušao nijednog svjedoka niti je osobno izlazio na teren, zaprepašćujuća je činjenica da je uz nečiju pomoć uspio, nakon što sam mu otkazao punomoć, na nedopušten način posegnuti za navedenim sredstvima, otuđiti ih i ostaviti me bez bilo kakve mogućnosti da za pripremu obrane angažiram bilo koga od osoblja ili podršku", pisao je Rajić.
U nastavku se ljuti jer mu Sud još nije odobrio privilegiranu vezu s odvjetnicom i dodaje: "Koliko mi je poznato, još uvijek mi je na raspolaganju privilegirana telefonska veza s Olujićem, iako sam tražio da je ukinete jer s tim lopovom i lešinarom ne želim imati nikakve veze. Molim Vas, ukinite tu vezu, oslobodite me te spodobe", stoji u dopisu.
Rajić je nakon dolaska odvjetnice Doris Košte odlučio promijeniti taktiku i postati pokajnik. Tomu se snažno suprotstavljao Olujić – i Rajić ga sada sumnjiči da je bio samo njegov fiktivni odvjetnik. Olujić zastupa Brunu Stojića, bivšeg ministra obrane Herceg Bosne, i njegov donedavni klijent uvjeren je da mu se žele napakirati i stvari za koje nije odgovoran. U dogovoru s Doris Koštom odučio je preduhitriti nekadašnje istomišljenike i postati jedan od ključnih svjedoka protiv njih u haaškim procesima. Nacionalov sugovornik, dobro upućen u rad Haaga, tvrdi da se radi o dogovoru koji zadovoljava obje strane. Tribunalu je puno važnije imati inkriminacije protiv visokorangiranih generala HVO-a Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića nego lokalnog zapovjednika koji je na relativno malom teritoriju bio gospodar života i smrti. Shvatio je to i Rajić i prihvatio nagodbu u kojoj je dobro prošao. Umjesto odgovornosti za smrt 37 civila i protjerivanje nekoliko stotina nedužnih ljudi, što bi ga odvelo na dugotrajnu robiju, ako bude osuđen na 12 godina, može biti slobodan već 2011. Zauzvrat je pristao svjedočiti protiv dužnosnika Herceg Bosne, a već je pokušao kompromitirati i Republiku Hrvatsku izjavom kako je HV ratovao u Bosni i Hercegovini. Ta njegova izjava već je potaknula nagađanja da bi mogla biti uvod u proglašenje Hrvatske agresorom na susjednu državu.
"Mislim da se to neće dogoditi jer je Haag i u prošlosti kroz neke optužnice i presude unosio elemente koji spominju umiješanost Hrvatske vojske u rat u BiH. Na pravnoj razini neće se puno toga promijeniti, makar se u teoriji može dogoditi da Bosna i Hercegovina na međunarodnim sudovima podigne tužbu i od Hrvatske zatraži ratne reparacije. Ipak, smatram da su male šanse za takvo što", ispričao je za Nacional stručnjak za međunarodno pravo. Prema njegovu mišljenju Rajićev iskaz neće izazvati ni veće političke reperkusije, osim eventualno unutar HDZ-a, budući da u toj stranci i dalje ima dosta političara koji su bili upleteni u sukob Bošnjaka i Hrvata. "Na razini statusa naše zemlje u međunarodnoj zajednici, neće biti političkih pritisaka. Početkom pregovora s Europskom unijom bitno se nabolje promijenio položaj Hrvatske, a osim toga pitanje rata u bivšoj Jugoslaviji manje-više je passé i svijet se time više ne želi baviti, osim koliko je nužno", smatra Nacionalov sugovornik.
Dodatni argument koji hrvatska vlast može iskoristiti za neutraliziranje Rajićevih optužbi mogu biti svjedočenja nekadašnjih visokih državnih dužnosnika. Neki od njih potvrdili su za Nacional kako je čak i Franjo Tuđman bio zgranut izvješćima o brutalnom ponašanju Rajićevih ljudi u Stupnom Dolu. Informaciju o pokolju bošnjačkih seljaka, silovanjima i paležu Tuđmanu je donio Mate Granić. Tada je predsjednik države prvi put čuo ime Ivice Rajića i odmah zatražio njegovu smjenu. Zbog situacije u srednjoj Bosni nekoliko dana poslije na Pantovčaku su se sastali Tuđman, Gojko Šušak, Granić i Mate Boban. Tuđman je bio ljut i želio doznati tko je krivac za Stupni Do. O tome je za Nacional govorio Granić.
"Tko je taj idiot? Tko ga je postavio?", povikao je. "Mi, predsjedniče", odgovorio je Boban.
Brigu za Rajićevu smjenu preuzeo je Šušak, ali nije objasnio što kani poduzeti. Onda je 1996. Globus objavio Rajićeve fotografije i adresu splitskog boravišta, zbog čega je Tuđman ponovno pozvao Šuška. Kad ga je pitao o čemu je riječ, ministar obrane hladnokrvno je odgovorio: "Nije to Rajić nego nekakav ložač koji mu je sličan."
Ovo svjedočenje potvrđuje da je Šušak u velikoj mjeri autonomno odlučio spasiti Rajića. Koliko su tajne službe bile utjecajne, pokazuje i Granićevo svjedočanstvo. Uz Šuškovu političku zaštitu uspjeli su djelovati protiv samog Tuđmana, što je u većini slučajeva bilo nezamislivo. Njihova stvarna moć potvrdila se i nakon 3. siječnja 2000., kad je HDZ svrgnut s vlasti, a unatoč smjeni šefova obavještajne zajednice i policije trebale su proći pune tri godine dok Rajić nije uhvaćen. Kad je isporučen u Haag, Hrvatska se riješila velikog dijela hercegbosanskog problema. To vrlo dobro zna i Rajić, čije će svjedočenje – koliko se takvoj osobi uopće može vjerovati – dovesti u iznimno težak položaj Praljka i Petkovića, ali malo je vjerojatno da će imati značajnije reperkusije za Republiku Hrvatsku.