Zašto je uzimanje pravde u svoje ruke neprihvatljivo? Pijani te muž ubija godinama, kad ga kokneš, puštaš mračne nagone u šetnju umjesto da ih lancima vezane držiš u podrumu i čekaš. Što? Smrt? Pravdu? Što je pravda u Hrvata? Vjerojatno isto što i u Amera. Pravdu dočekaju oni koji je mogu platiti. Ako na pravdu imaju pravo samo oni koji imaju love, onda su t i uzeli pravdu u svoje ruke. Mi ostali moramo čekati na policiju. A ona uz sirene i glasno kočenje uvijek dolazi prekasno. Hrvatski sudovi?! Drže li oni pravdu u svojim rukama? Žena koja ubije muža dok je on davi dobiva devet i pol godina robije?! A o njenom djetetu brinu se roditelji muža koji ju je htio udaviti?! Na cesti maloljetni tatin sin ubije dvije djevojke, a onda mu sud kao olakotnu okolnost navede da studira izvan Hrvatske?! A onaj sudac u Ustavnom sudu koji je, navodno, silovao u ratu?! Ima li pravde u zemlji u kojoj je ustavni sudac suspektni silovatelj???!!! Već godinama nikome ne pada na pamet da ovu odvratnu priču stavi na dnevni red i odgovori da li je stari sudac zaista slinio po mladoj curi ili nije.

A one stotine tisuća hrvatskih prevarenih radnika kojima je nekolicina razbojnika sve otela, a danas ih poziva na strpljenje jer nam je rat uništio život. N a m a je rat uništio život? Tko smo m i? Kako to rat uništava živote? Pijani sabornik čija je njuška boje volujske krvi svakoga dana na našim ekranima p r i j e rata svoje je račune u slavonskim i beogradskim krčmama plaćao iz svog džepa. Danas plaća iz našeg. Može li se ono što je nj e m u učinio rat zvati u n i š t e nj e m? A hrvatski svećenici? I njima je rat uništio život onako kako je to učinio bijednicima koji misle da će ližući šape hrvatskih popova moći zaboraviti na spaljene kuće, izgubljena radna mjesta, silovane kćeri, ubijene očeve... Može li se uništenjem života nazvati život u raskošnim crkvenim zdanjima od nekoliko tisuća kvadrata? Ili je to ipak zločin koji će ostati nekažnjen jer je hrvatska pravda u rukama hrvatskih zločinaca? Pa ipak, Francis Wheen u svojoj knjizi "Kako su prodavači magle zavladali svijetom" tvrdi "da je vladavina golih emocija ravna tiraniji"?! Nije li prodavanje te teze samo još jedan oblik tiranije nad onima kojima u modernom svijetu ostaju jedino gole emocije?

Dosta drkanja, tko to u ovoj mračnoj zemljici ne zna što rade hrvatski popovi, sudovi, sabornici, tajkuni... Sebi tražim alibi. Želim uzeti pravdu u svoje ruke, a to nije dobro. Normalan je samo onaj čovjek koji vjeruje u pravdu izvan svojih ruku. Nisam normalna ni u tragovima, iz dana u dan sve sam nenormalnija, stalno govorim o onom ustavnom sucu, muževima nasilnicama koje i sudovi i policija ostavljaju na miru, pijanom političaru koji baulja... Vidite! Neću više. Postoje poslovice o vrču koji ide na neku vodu, o kapi koja... Ovih se dana moj vrč razbio, kap kliznula. Od toga je trenutka pravda u mojim rukama. Kada, kako, zašto... Živim u Rijeci. Rijeka je grad koji ima svoju glavnu ulicu, zove se Korzo.

Korzo je prekrasna pješačka zona. Kafići, izlozi, cvjećarnice, prodavači balona, čitaonica u kojoj penzioneri listaju novine koje ne mogu kupiti, vidi se i more, dječica se sapliću o svoje meke nožice, djevojke pokazuju novo perje... Kad čovjek sjedi uz rub riječkog Korza, zaboravi u kojoj je zemlji, a to nema cijene... A onda... Ovih dana... U Rijeci se trebala odigrati nogometna utakmica između Dinama i Rijeke. To što ja mislim o nogometu totalno je nebitno. Ne kužim zašto jedni muškarci urlaju dok drugi trče za loptom. Ili jedni drugima lome noge. Često su u karanteni pa se u hotelskim sobama hvataju za puna jaja ili njuškaju u svlačionicama... Ne razumijem, ali znam da svatko ima pravo na svoj mračni užitak ako to pravo ne ugrožava drugo ljudsko biće koje ne voli nogomet. Vraćam se. Toga su dana iz Zagreba prema Rijeci krenule nekakve spodobe koje se zovu Bad Blue Boysi. Ta su bića muškarci koji urlaju na tribinama. Riječka, ili je to bila kompletna hrvatska policija, njihov je "prihvat" organizirala na Grobniku, daleko od grada. Policijska pratnja im je omogućila da se prije nego uđu u specijalne autobuse kolektivno "olakšaju" uz neki kanal?! Zašto svi građani Republike Hrvatske moraju pišati u zahodima, samo se muškarci koji se zovu Bad Blue Boysi smiju olakšati na javnom mjestu i uz blagoslov hrvatske policije zagađivati hrvatsku grudu?! Ista ta policija okružila je moj grad, jasnije rečeno, zarobila Rijeku, kako bi je o b r a n i l a od Bad Blue Boysa?! Ej?! Koja je ovo godina? Živimo li mi to u miru? Jesu li horde JNA zaista prošlost? Ali... Kordon oko Rijeke ipak je imao rupu kroz koju je ušlo nekoliko divljaka i "prošetalo" mojim Korzom urlajući, razbijajući i trčeći za građanima u namjeri da im otkinu riječke glave... Ej?! Eeeeeeej! Koji je to kurac?! O v o je pravna država?! Puknuo mi je film. Tisuće mladih heroja dale su svoje živote da bi obranili Hrvatsku kojom danas normalni građani ne mogu šetati jer su na nas umjesto četnika krenuli navijači?! Zašto je borba protiv četnika bila oslobodilačka, a pucanje u navijače koje sistem ne želi staviti pod kontrolu bilo bi uzimanje pravde u svoje ruke? Ne znam odgovor, ali znam što će mi biti u ruci kad krenem na navijače na svom Korzu. Rekla sam n a v i j a č e, nisam rekla Bad Blue Boyse!