U širem vodstvu Socijaldemokretske partije iz dana u dan raste nezadovoljstvo politikom Ivice Račana"Ivica Račan je uspješna bjelosvjetska protuha i to čak može biti simpatično. Ali on je postao teret za SDP jer dok je na čelu stranke ne možemo računati na više od 25 posto glasova, premda u rezervi ima sigurno još deset posto birača koji bi nam dali svoj glas kada bi nas vodio netko drugi." Ovu žestoku kritiku predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske prije desetak dana izrekao je jedan od vodećih SDP-ovaca na neformalnom druženju koje je uslijedilo poslije jedne od županijskih konvencija glavne oporbene stranke.
Do sada nezabilježena kritika na Račanov račun izrečena je pred desetak okupljenih SDP-ovaca. Kako su neki među njima potvrdili za Nacional, nitko se nije suprotstavio visokopozicioniranom socijaldemokratskom dužnosniku. Upravo suprotno, u idućih sat vremena izrečeno je još primjedbi protiv predsjednika stranke koji je već tjedan dana na službenom putu u Kini. Ukratko, i ova je nedavna situacija pokazala kako unutar SDP-a postoji snažna, premda poprilično dobro prikrivena opozicija.
"Smatram da smo se pretjerano udaljili od birača i izgleda kao da između nas i HDZ-a nema prevelike razlike. Tu ponajprije mislim na prihvaćanje neoliberalne tržišne politike koja nimalo ne brine o ljudima i koja je glavni izvor krize hrvatskog gospodarstva. Građani su to osjetili i zato su u pravu oni koji kažu da ako ne promijenimo politiku, SDP ima male šanse ponovno se vratiti na vlast", izjavio je prošle subote za Nacional član SDP-ovog Glavnog odbora. Prema njegovu mišljenju trenutačno postoji nekoliko članova šireg stranačkog vrha koji su nezadovoljni načinom na koji se vodi socijaldemokratska partija. Jedan od njih je Zlatko Komadina, potpredsjednik SDP-a i Primorsko-goranski župan. Nedavno je na skupu vrha stranke održanom prije dva mjeseca otvoreno kritizirao sve veće odstupanje SDP-a od lijevih stavova, a pridružili su mu se i neki drugi govornici poput Borisa Šprema, koji je u međuvremenu postao predstojnik Ureda predsjednika Stjepana Mesića.

Komadina se nedavno i ideološki potvrdio kao neupitni ljevičar kada je gostujući na radiju izjavio kako je za njega Josip Broz Tito najveći Hrvat u povijesti. Time je, tvrdi sugovornik Nacionala, izazvao priličnu ljutnju u stranačkoj centrali u kojoj se SDP želi profilirati kao stranka centra, a ne ljevice.
Ništa manje kritika nije doživjela niti njegova izjava kako je Rijeci, Trst bliži nego Zagreb. Iako je na taj način pokušao govoriti o centralizaciji Hrvatske, u SDP-u je to doživljeno kao nepotrebno provociranje desnice i davanje argumenta svima koji i dalje socijaldemokrate optužuju za manjak nacionalne svijesti. U ovom trenutku za Komadinu takve kritike nisu veći problem jer vodi najjači ogranak socijaldemokratske partije koji vlast u Riječkoj regiji drži od 1990. godine. Otkako je 2000., Slavko Linić otišao u Zagreb, Zlatko Komadina je preuzeo SDP i na svim kasnijim izborima pobjeđivao HDZ.
"Radi se o besmislenim optužbama, a iznose ih pojedinci koji nisu spremni javno se suprotstaviti Ivici Račanu. Priče o udaljavanju od ljevice nemaju osnove jer svijet se promijenio i više gotovo i nema radnika u plavim kutama koji bi valjda trebali biti tradicionalno SDP-ovo biračko tijelo. Kada traju konvencije ili se sastajemo na stranačkim forumima ti ljudi uglavnom šute, a onda se javljaju s izjavama koje su pogrešne i neodgovorne", drži jedan od najbližih suradnika Ivice Račana.

Po njemu, Komadina smatra da ga stranačka centrala ignorira samo zato jer je iz Rijeke, a ne iz Zagreba. Jednom prilikom čak se potužio kako vrh SDP-a sprječava njegovo pojavljivanje na nacionalnoj televiziji. Jedan od većih Račanovih oponenata je i Šime Lučin, bivši ministar unutarnjih poslova. Poslije izbornog poraza u studenom 2003., Lučin se potpuno pasivizirao unutar SDP-a. Njegovi bliski suradnici tvrde kako je bio strahovito razočaran kad je Ivica Račan izjavio da su neki stranački kadrovi potrošeni. Aluzija se odnosila na većinu članova nekadašnje koalicijske vlade. "Sada kaže da smo potrošeni, ali to nije govorio dok smo deset godina danonoćno branili i stvarali SDP", kazao je Lučin. U znak prosvjeda odlučio je apstinirati od bilo kakve unutarstranačke funkcije tako da danas nije član čak niti Glavnog odbora u kojem su većinom anonimni stranački aparatčici.
Lučinovu udaljavanju od bilo kakvih funkcija unutar stranke uskoro bi mogao doći kraj. Unutar SDP-a se biraju vodstva na lokalnim razinama i dio esdepeovaca ga je kandidirao za predsjednika u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Vrh stranke podupire Veljana Radojkovića iz Splita, međutim s tim prijedlogom ne slaže se dobar dio dalmatinskih kadrova. Šime Lučin je za Nacional izjavio kako još uvijek nije definitivno odlučio hoće li prihvatiti kandidaturu, no i njezina najava govori da u drugoj županiji po brojnosti, postoji otklon od središnjice stranke. Uostalom i u susjednoj Šibensko-kninskoj županiji najveće šanse ima Ivan Ninić, koji je neformalni predvodnik lijevog krila i snažan kritičar Račanove politike. I predsjednik Ličko-senjskog ogranka Zoran Šimatović također je nezadovoljan stavovima stranačkog vodstva, a latentnu opoziciju predstavlja i Željko Malević, nekada najjači SDP-ovac u Slavoniji.

Druga razina sukoba unutar SDP-a vezana je uz Račanovo okruživanje nestranačkim osobama. Njegova teza je kako su Ljubo Jurčić, Ivo Josipović, Neven Mimica (koji je u međuvremenu potpisao pristupnicu) i neke druge osobe, vrhunski stručnjaci koji su neophodni ako se želi pobjeda nad Ivom Sanaderom. Račan je nedavno u manjem društvu izjavio da će – ako osvoji dovoljno glasova da postane mandatar iduće vlade – pred najbliže suradnike iznijeti popis članova kabineta u kojem će, možda i polovica kadrova biti vanstranačke osobe. "Uvjeravam vas da će moja lista predstavljati golemo iznenađenje za mnoge unutar SDP-a. Ali s moje strane, riječ je o ultimatumu i neću pristati na bilo kakav kompromis. Ili će prihvatiti ljude koje sam izabrao ili ću se povući. Jedan od glavnih problema trećesiječanjske vlade bilo je to što sam zbog mira unutar SDP-a bio prisiljen pristati na kompromise u vezi s kadrovima – ovoga puta neću, makar se zahvalio na dužnosti", rekao je Ivica Račan.

Ovakvo stajalište unutar stranke ima brojne protivnike. Najjači je Davorko Vidović, aktualni gradonačelnik Siska koji je prije godinu dana na sjednici Glavnog odbora, žestoko napao Ivicu Račana, kada je ovaj zagovarao ulazak većeg broja nestranačkih osoba. "Zašto bismo se mi borili za SDP, a onda kada pobijedimo oni dođu i preuzmu vlast. Neka uđu u stranku i zajedno s nama sudjeluju u političkoj borbi", izjavio je Vidović. Njegovi istomišljenici misle kako Račanovo zagovaranje nestranačkih kadrova ima i pozadinu. Jurčić i Josipović ni na koji način ne predstavljaju konkurenciju za predsjednika stranke i zato ih on promovira, dok bi s takvim statusom, Željka Antunović, Zvonimir Mršić ili Slavko Linić izrazito ojačali i unutar SDP-a. "Na taj način, Račan bi u pitanje doveo i vlastiti status, a to je zadnja stvar koju želi", upozorava jedan od njegovih oponenata.

Posljednjih tjedana u SDP-u kruži priča kako je Ivica Račan nekolicini vodećih članova stranke rekao da želi postati premijer i 2009., uvesti Hrvatsku u Europsku uniju. Kada to učini – glasi njihova interpretacija – najavio je povlačenje iz izvršne vlasti i prepuštanje položaja predsjednika vlade Ljubi Jurčiću.
"Siguran sam da će Račan pažljivo balansirati između važnih članova SDP-a i nestranačkih osoba. Vlada je političko tijelo i najvažnija ministarstva sasvim sigurno moraju voditi dokazani političari ili respektabilni stručnjaci sa snažnim političkim nabojem. Ivicu Račana ne treba podcjenjivati i misliti da će kiksati na takvim pitanjima ako će se naći u poziciji mandatara vlade. Ali o tome je ionako prerano govoriti jer niti HDZ-u, a niti nama ne odgovaraju prijevremeni izbori. Dakle, ova tema će biti aktualna tek za godinu i pol dana", prognoza je suradnika Ivice Račana.

Zlatko Komadina, potpredsjednik SDP-a i Primorsko-goranski župan posljednjih je tjedana izazvao dosta polemika izjavom prema kojoj je Rijeci bliže Trst nego Zagreb. Njegov istup doživjeli su kao provokaciju ne samo ovdašnji desničari nego i dobar dio SDP-a. Unutar socijaldemokratske stranke, Komadina se sve više doživljava kao neformalni lider lijevog krila i prikriveni Račanov konkurent. U ponedjeljak se vratio iz Portugala gdje je sudjelovao na skupu mediteranskih regija i u kratkom interviewu za Nacional iznio svoje poglede o odnosima u SDP-u.

NACIONAL: Predstavljate li vi opoziciju Ivici Račanu?

- Nisam onaj kojeg se Račan treba čuvati. Mene se trebaju paziti pretendenti na položaj predsjednika SDP-a jer sam kao i oni kandidat za buduće vodstvo u stranci. Socijaldemokracija je moj životni stav i unutar SDP-a imam potporu baze, a ne Ivice Račana i stranačkog vrha. Osim toga, ja sam i župan a to znači da moj prioritet predstavlja regija i stanovnici koje vodim, a tek zatim država. Kada se u Hrvatskoj shvati kako je razvitak regija preduvjet za prosperitet ove države, tada niti moja stajališta neće zvučati čudno. Danas živimo u zemlji koja je strahovito centralizirana tako da svi moraju slušati isključivo mišljenje vrhovne vlasti od vlade do političkih stranaka.

NACIONAL: Niste odgovorili o tome što mislite o Račanu?

- Iskreno govoreći, da ga nema, trebalo bi ga izmisliti. On je najzaslužniji jer je SDP s nekadašnjih pet posto došao na gotovo 30 posto, a četiri godine bio je i na vlasti. Protiv Račana su neki njegovi bliski suradnici, a kako ja još nisam u tom krugu, logično da nisam niti njegov suparnik.

NACIONAL: Jeste li ljevičar?

- A što fali ljevici. Da nije bilo Tita i njegove vojske, pitanje je gdje bi bile granice današnje Republike Hrvatske. SDP-ovi birači su ljudi koji žive od svoga rada i to je grupacija koju moramo zastupati. Sve se svodi na to.

NACIONAL: Je li vam Trst zbilja bliži od Zagreba?

- To je bila metaforička izjava. Naravno da je besmisleno uopće govoriti o tome da ja ili netko drugi dovodimo pod znak pitanja ovu državu, ali zašto nitko ne govori o centralizaciji koja je golemi problem za Hrvatsku. Današnja Europa je Europa regija i ono što zagovaram je na tom tragu. Lokalnoj zajednici u Europi ostaje oko 25 posto novca, a kod nas manje od 10 posto. Moja zadaća je briga o stanovnicima Primorsko-granske županije i normalno da upozoravam kako je problem naše države centralizacija koju provodi Zagreb. Tu mislim na politiku koja se kreira u Zagrebu, a ne Zagrepčane jer oni s njom nemaju ništa. Što se tiče Trsta, ipak nemojmo zaboraviti da nam je on blizu i zemljopisno i kulturološki i povijesno. Ako gledamo kilometražu, manja je razdaljina između naša dva grada nego od Rima do Trsta ili Zagreba do Rijeke.

NACIONAL: Protivnici su rekli da napadate Zagreb, a unutar euroregije ste spremni surađivati s Jorgom Haiderom?

- Prije svega, Haidera sam vidio jednom u životu i to nedavno u Trstu. Ali postavit ću protupitanje: zbog čega ne bih smio surađivati s austrijskim ili talijanskim desničarima, a trebao bih s hrvatskim? Ako se radi o normalnoj regionalnoj ili državnoj suradnji u kojoj poštujemo jedni druge, za mene nema problema.