Negdje u proljeće ove godine izlazio sam autom iz dvorišta u Ilici. Gmižući pažljivo da me ponovno ne udari tramvaj kao što se to već dva puta dogodilo, ugledao sam Željka Žganjera kako mi prilazi s lijeve strane. Hodajući odustno poput robota i gledajući u pod, odjeven u zelenu 'komandosicu' samo što nije udario u moj auto. Otvorio sam vrata, i stupio van u želji da ga pozdravim. Na moj pozdrav, jedva da je odzdravio gotovo neprimjetno kimnuvši glavom. Nije se zaustavio niti trenutka, već je u širokom luku zaobišao auto te nastavio dalje pognute glave i spuštena pogleda. Ja sam začuđen ostao stajati kod auta, shvativši po toj banalnoj situaciji da je Žganjer krivi čovjek na krivome mjestu.
Umjesto da se normalno pozdravio i razmijenio nekoliko riječi, šef USKOK-a, kojeg sam poznavao od njegova prvoga dana dolaska u Zagreb, doslovno je pobjegao od mene. Postalo mi je tada potpuno jasno da zbog svoje nesigurnosti i neznanja taj čovjek može napraviti veliko zlo. Nekim ga je ljudima i učinio.

U jednome trenutku uspio sam mu uhvatiti pogled. To nije bio pogled odlučna čovjeka koji je na jednoj od najvažnijih i najodgovornijih funkcija u Hrvatskoj u borbi protiv organiziranog kriminala. To je bio pogled izgubljena i preplašena čovjeka, kojeg razdire nesigurnost i nesnalaženje u vremenu i prostoru i život u velikom gradu. Žganjera sam upoznao na dan kada je stupio na dužnost vršitelja dužnosti šefa USKOK-a. Bila je proslava Dana policije 2002., u diskoteci The Best. Za stolom smo bili Šime Lučin, Ranko Ostojić, Mladen Bajić, Ingrid Antičević-Marinović, Zinka Bardić i ja, kad nam je prišao Željko Žganjer. Bajić ga je svima predstavio, a on je sjeo za mali stolić, na klupu između glavnog državnog odvjetnika i mene. Pokušao sam tokom večeri s njim popričati o najnormalnijim, običnim stvarima, no nije išlo. Takvo asocijalno ponašanje opravdavao sam njegovom nesigurnošću prvoga dana na takvo važnome mjestu, od kojeg je cijela zemlja očekivala čuda – zaista odlučnu i vrlo temeljitu borbu protiv organiziranoga kriminala. U prvome redu tu je trebao ići udar prema pravosuđu, gdje na trgovačkim sudovima vlada najveća korupcija i koje bi, prema mišljenju većine dobrih poznavatelja prilika u sudstvu, trebalo hitno ukinuti.

Njegove kasnije reakcije i potezi jasno su već nakon nekoliko mjeseci pokazale da je on potpuno krivi čovjek na krivome mjestu. Zašto ga Mladen Bajić nije već onda smijenio i stavio drugoga čovjeka na to važno mjesto, pitanje je na koje bi trebao odgovoriti sam glavni državni odvjetnik. Možda je smatrao da nije dovoljno jak, no sada, nakon što mu je priznata odlučujuća uloga u dobivanju pregovora s EU-om, Bajić je dobio golem manevarski prostor i snagu za promjene. Sada mu je savršena prilika da do kraja ekipira ne samo Državno odvjetništvo već i USKOK, te pokuša ispraviti i učiniti sve ono što je izgubljeno u tri godine Žganjerova 'rada'. Bilo bi krivo kada bi se potpuno Žganjerovo nesnalaženje pripisalo njegovu dolasku iz provincije u Zagreb. I sam Bajić, i Sanader kao i veliki broj drugih odgovornih ljudi u vlasti nisu odrasli na zagrebačkom asfaltu, pa savršeno plivaju u ovoj džungli koju bi trebalo svaki dan postupno krčiti. U Žganjerovu djelovanju veliki je problem to što njegovi postupci direktno određuju ljudske sudbine. Tko Mati Graniću može platiti onu sramotu odvođenja u zatvor? A to je samo jedan primjer krajnje idiotskog djelovanja Žganjerova USKOK-a za koje javnost zna. Tek će tijekom vremena isplivati na površinu sve ostale gluposti koje je Žganjer učinio i time nanio nenadoknadivu štetu pojedinim ljudima. Zanimljivo je što takva osoba, profesionalno i emocionalno nedorasla tome izazovu, lako pada pod utjecaj 'savjetnika' sa strane, kakvima se Žganjer okružio. Uz to, mislio je da preko medija može kontrolirati i usmjeravati neke procese, što je samo djelomično točno. Naime, na kraju sve mora na prvoj drugoj ili trećoj sudskoj instanci doći na vidjelo, a tada nikakvi mediji niti isprike ne pomažu u vraćanju dostojanstva osramoćenim ljudima.
No uskoro će i Žganjer vidjeti, nakon što je izgubio položaj, kako će ga brzo napustiti i svi takvi 'savjetnici' i saveznici koji su iskoristili njegovu naivnost i neprilagodljivost sredini i vremenu. I na kraju, mora se postaviti i pitanje, koliko se uopće željelo obračunati s organiziranim kriminalom ako se postavilo takvoga čovjeka na to mjesto?

Novi šef USKOK-a , dakle, na početku ima savršen slučaj za dokazivanje. Očigledna prijevara i korupcija na trgovačkom sudu u Zadru, gdje je jedan od glavnih ljudi mađarske OTP banke tužio vlastitu banku, ne bi li na taj način prevario treću osobu. Pa ako nas ponižavaju svi ostali stranci, zar to moraju činiti i Mađari, koji su 'jučer' svojim kapitalom došli u Hrvatsku. Zar zaista Hrvatska izgleda kao 'bantu zemlja' u kojoj živi pleme majmuna koje svi mogu varati i krasti? Mislim da bi i Mađarima i svima ostalima, koji tako misle, USKOK s novim ravnateljem te uz pomoć policije i POA-e morao dokazati da je Hrvatska civilizirana zemlja u kojoj svi moraju poštovati zakon i u kojoj će svatko tko ga krši biti kažnjen. Bez obzira koliko je kapitala unio u nju. Neka to bude prvi korak u vraćanju ponosa ovoj zemlji, što ga je uvlačeći se Bruxsellesu, Haagu i Londonu, izgubila u zadnje dvije godine.