TINTA

on je time opterećen
takav vjerojatno piše, vodi dnevnik
u njega upisuje prvo svoje ime ili dan
zatim sat, otprilike, volio ju je, a onda više ne
bog dao, bog uzeo
kome da se žali, kad je nebo suho
i kad joj je htio naći stan, da je smjesti
negdje, da je se riješi
na fin način, ona ga je molila
da ga i plaća
ništa nije radila, nikada
gdje ju je samo našao, i grizla nokte do korijena
i sve je to pričao uz jutarnju kavu
sjedili smo ja sam opet pušila
i slušala, uz dva tri gutljaja kave
rekao je da je lijepo gledati ženske nokte
nisam se nasmijala
kao obično, nije bilo primjereno
duhovita primjedba u tužnom filmu, to je gorčina
ali je kava dovoljno slatka, istresla sam u nju
pažljivim kretnjama, prstima s noktima, pola šećerdoze,
a najbolja je prva cigareta ujutro
i okus kave i ništa te ne ometa
kao stara Indijanka sam na nekom drugom jeziku
opraštam se od njega, idem stubama
Aleksandrovima,
u park gdje je zeleno, i modro
boje se miješaju, i jedan pas, zavija
i ti, i ona. mogla bi biti i tinta, razlivena
u različitim omjerima

SJEDIM

sjedim na smeđoj stolici
i gledam u svoj zid, voljeti svoj dom
svoja četiri zida, ako ne upali
sa zidom, volim svoj pod
pod od parketa u dijagonali
svoj strop, još uvijek volim kad si
kažem imaš lijep strop
i mogu reći da mi dom ima osobnost
određeni pečat
kao oni u Gloriji
kad kažu da imaju zidove boje punča
pomislim na pinča
i kako je lijepo kad ti je dom  ljubimac
ljubavnik ili ljubavnica
kad se u njega useliš kao da si našao životnu ljubav
to je obrnuto od uobičajenoga
ono kad smo zaključile
da smo u  zagrljaju  T. ili N. imale osjećaj da smo došle doma
tamo gdje pripadamo, ili gdje nam je mjesto
ne pamtim točno iako najbolje pamtim zaključke
(što je razlog zašto pričamo)
taj je  star nekoliko dana
upotrebljiv je još, iako samo u igri, obratu
i to ti je to, stara,  smeđkasta

POVRATNA

što više reći o tome kako u ovo jesenje jutro
dignuti jednu jeftinu nogu za drugom, ispružiti
poluduge ruke, u laktu savijene, one se pružaju
kao zgužvane plahte, prelomljene u zglobu
ali plahte se izravnaju, a onda opet to radi  nakaradno tijelo
ponad svega ima mjesta tu za mehaničke poslove
istegnuti ruke, kao i istegnuti noge, malo
tko je jak ima slabo tijelo, nježne osobe
vole kad se dogodi opterećenje
dobivaju na masi
i zato vole  stvari i događaje
kao kad se ideš vagati s previše odjeće
tako im konstitucija traži breme
raspoređuje se, dobro je
kad u rano jutro imaš dovoljno masnog tkiva
koje se neće istopiti do večeri, do spavanja
i nećeš postati
čvarak nego
najbolje bi bilo biti bestežinski
ali znaš da to nije moguće, zato je tako privlačna ideja
da zadržimo tijelo, ali bez mase
kao ovo jutro bez boje, ili događaj bez okusa, poljubac bez ugode
zato je  privlačno  jer je proturječno
a to ti je princip tijela
kojemu smeta vlastita težina ili lakoća
ovisno o tome koliki smo ili kakva je levitacija
zato ću dignuti jednu nogu, za drugom, ispružiti poluduge
u laktu savijene ruke mirno kao da rukujem sobom, pridignuti se

SVE ŠTO IMAM

moj oblik čistoće mi daje prispodobu,  nekoga tko putuje.
ovako: ja sam  tebi dijete, ti si meni  dijete, i još lik oca  i majke, a imamo i  žive roditelje, i roditelji  smo svoje djece. i još više, tvoja sam,  teta, stric, baka,  susjeda,  ti sestrična, sestra, školovanje, moj rad i  još, k tome, moje vrijeme.
pa da se, onda, mi koji jesmo odvezemo
na ručak u Zagorje, da  kartamo, ti baka ja s djedom, stricom i susjedom, rad na crno s radom u bijelo. u jednom  nas trenutku, kad odmakne večer, igra  potpuno obuzme, zaboravimo  sve ostalo, tko je što, kome i zašto, nego samo ono, jedno ostane pitanje, zašto.
zašto si bacila. zašto sam ga bacila. kažem im da je  moj oblik čistoće  savršeno siguran.  igram pika  jer imam samo pika u rukama, to je tako, s tom kartom sam se rodila
to već tiše, u bradu,  za sebe, prošapćem, a oni provjeravaju. otvaram ruke, a u njima sama srca. crveno, a nisam lagala. i to mi je nejasno, još uvijek, a nije prijepis sna nego moj oblik čistoće, ili sve što imam

RAVNO

prije nisam bila spremna
sad jesam. vraća mi se
da istina nekad izgleda  kao ludost. on mi je to rekao
ovako: sijao sam  sjeme, ali malo gdje
se tako primilo.
htjela sam nešto reći, bila sam jako govorljiva,
a on je rekao da dovrši, prekinuo me: ali ostavite
vrata odškrinuta. ostavite vrata lagano odškrinuta.
ostavljam, sad  znam,
to je priča o vratima. malo odškrinuti, ne previše
ne premalo. trajekt vozi, dobro mu more, barku  mu puštam, kao da znam kamo ćemo

KAVA

treba mi  crna kava, ne samo  trenutak
nego duža kava, u koju stane
nevjera i cinizam, tvrdoća
pa prijelaz, ispijen,  dno, mekoća  svježeg taloga
a on se ne pije. ionako se moram skinuti s bijelog poroka, nazovimo to previše šećera previše bijelog i tražim nešto gorče, oporije. zapravo otpor.
život, onako kako uz bijeli dim ide crna kava,
malo uzemljenje malo podizanje, ritam, izmjena, trenutak, mi se dogovaramo
utorak, može utorak, jedan dan veljače, poslije dva

DOBRO MI DOŠLA

Dobro mi došla Jasminka
svatko od nas je različit, znaš
kakav odnos imate prema tome
znate, Jasminka, gledala sam vas na televiziji
kao obična mama ste nastupili i smatrali da su djeca
preopterećena gradivom, s tim se svakodnevno susrećem,
Jasminka, ako sam vas sanjala, u snu ste bili nova učiteljica
mojoj kćeri, učiteljica, zatim sjećam se, vi ste iz prošlosti,
svrha obrazovanja je stvaranje sretnih ljudi, protupitanje mi postavi
onda Jasna, idućih tjedan dana stalno ću misliti kako da se jednim okom
naučim gledati sadržaje iz kojih ništa neću naučiti, nego će se onako
zabavni raspjevati po sobi, najviše volim mozaik programe, na nivou Zagreba
po godinu ili dvije, kad bi se mogli vrtjeti, samo vrtjeti, po cijeloj sobi, i oni čak pokazuju, onda Jasna
određeno nezadovoljstvo, ta bića koja su pola san, pola slika, pola, imaju po tri polovice i nigdje više ne mogu naći malo simetrije, jednu bombastičnu cjelinu, lubenicu, loptu, bilo što okruglo

OSTAVI  TO

uhvati me i promijeni
između straha i trepeta
bitno je snalaziti se.
samo dodaj, slobodno, ili ukloni,
ne primijeti se

to je super, friško
kao dijete, ozbiljno i dozirano
opkoračenje stiha
kvadrat zaljubljen u osi
ne da se rastopiti,
osobna simetrija
šuljanje oko crte
privid da smo isti
a zatim, pogreška u stupnju
na skali, trabunjamo, ideš kući

uvaljujem ti se
da me promijeniš
da se ne uvaljujem
više izvana, nego u sebi
pristaješ, nema frke
nije  loše ostaviti trag, na krovu kuće
ranu ili krastu. onda,
sramiti se, ponašati se
to nije  najljepše, ali je lijepo
kad se ponašaš, to je uvijek  čisto.
a kad ne, onda se odvijaš
kratki film, scherzo, i reljefi,  i zrak, odjebi
i oprosti  ujedno što volim psovati
to nije OK, ali me se ne tiče
ravno mi je  stoički  točkasto, laički točkasto
kraj se, naime, ne bliži, on će  se rasprsnuti

POMOĆNI GLAGOLI, GLASNE REFERENCE

i loša veza ima svojih prednosti
baca te u očaj
moraš razmrsiti, što ti se to
da biti s njim,
što je to,
a opet ide uz njega.
i što od njega, uz tebe, koji dio. i vaš je razgovor
racionalan. uz cohena
je malo lakše
čisti kao monah, i njegova ptica, na žici
stvar koja ide i ne ide
u isto vrijeme, savršeno, s njom,  kažu,  počinje
i završava koncerte
ona je znak ničega,  pjeva, sama ptica ili žica, koja titra

GLEDAJ KAKO POČINJE SNIJEŽITI

ostalih sedamdeset putnika se osjeća dobro
Indija je na poluotoku
vrijeme
oblačno uz oborine
tipovi snijega su minus četiri, minus deset
stvoreno za spekulaciju
answer me.  miješaš odgovore,
priprema  se potajice
vučeš jedan godinu dvije
u praznoj dvorani crkve
bilo je opasno.
i sveti ivan, četiri Marije
djetelina, crna kraljice
Medvednica, zdravlje. svatko voli
svoju priču, u priči je zametak patologije
on može rasti ili se odmjeravati
o druge priče, tako priča zadrži bitno
određenje, tako joj ne izmakne kraj
ponaša se kao i druge, zato služe
drugi druge. kad puno radim
izmakne mi, ona nezajažljivost, začetak
zametne se, opasnost nije u igri
nego poslije. umontiran trenutak
je upravo  u tijeku
stabilno, na nuli, ne previše, ne previše
gledaj kako počinje vjetar, ovoliko snježnih pahuljica
nema nigdje. aha, mogu biti na snijegu,
ništa nije izgubljeno, ništa tek počinje

PRIRODNO

idemo ovaj put polako
ako imaš misli nemoj ih skrivati
ali 
sve sam sklonija misliti da si u biocenozi
s tlom
tvoje noge i zemlja
jezik i grlo s glasom
posve prirodno
kad govoriš
tvoja ruka s papirima u njoj
to je to, celuloza i derma, nosiš to u rukama
hodaš, govoriš nešto
i to je to
u  čovjeka
pomisliš li  još  se nešto događa
osim usputne duhovitosti, tu su još koraci, put
obavezni koraci
zatim pokreti rukama
i pokreti usnama
odjeća na tebi
ispod nje umorno ili napeto tijelo
kakva životna zajednica
stan i čovjek
ili čovjek i ulica

ODLIČAN SVIJET

kako je prolazilo vrijeme
bio je listopad
ove godine
ljudi su se smrzavali u tankim košuljicama
prolazili su pokraj smeća
prolazili su s vrećicama
pokazivali su grad turistima
u Kapucineru je ružna žena pušila sama i pravila se
da čita novine ili ih je čitala
i pušila
i pila kavu, a la Capuciner, konobari se smijuljili iza šanka i kroz prozor gledali
tko je tu još bio
plac, dva tri stanovnika grada u poodmakloj dobi, s vrećicama, u košuljama
i ne znam o čemu su razgovarali
izgledali su zadovoljno
čudesno
kao da ne glume zadovoljstvo
kao da ne prave probleme
sebi u životu i drugima
i onda je prošla jedna žena
vrlo dotjerana
ostavila za sobom miris
i to je bilo neukusno
pokvarilo je dojam
pa je ona srećom otišla na autobus
mirisa je nestalo 
i slika je opet bila samo slika

STRAŠNO

Imala sam cvjećaricu
bila mi je iz kvarta
u njezinom skromnom dućanu
zamotavalo se cvijeće u papire
s mašnama i ona je pričala puno
kao i svi ljudi u zabitim trgovinama
s malo kupaca
s malo prometa
ispričala mi je  o svojoj kćerki
koja se još nije udala
i o sinu koji se još nije oženio
i kako im savjetuje da ne rade svadbe
jer za svadbu treba imati hrpe novaca
čudilo me to
da sam cvjećarica
sigurno bih djeci savjetovala da se žene i udaju
da im napravim majstorske bukete
pušleke za kumove
aranžman za stol
ružmarine za zapećak
i još svakakva čuda
ona je propagirala divlji brak
iz računa
ili brak za malo love
s oskudnom svadbom bez cvijetka
da si radije plate put u New York
kud baš tamo
baš me začudila
i uza sve to  sjajno složila buket
a njezine riječi kao da su  se uselile u njega
bio je lijep a omalovažavala sam ga
imala  sam osjećaj da je gospođi pun kurac cvijeća
 i da bi voljela da je u životu malo putovala

ONDA

sjedile smo tako
izmjenjivale ideje o muškarcima i ženama
rekla si da je to tema za četveročlanu komisiju
ili upravni odbor
ionako to normalne ljude zanima
osim onih koje zanima moć
i nema drugih tema, o tome se radi
pogledala  me u oči završavajući operetni tekst
još da je bilo na engleskom i da nije tako patološki pazila
da bude zdrava dok sam ja popušila tri cigarete i ulila u sebe dvije kave
samo je otpila čašu vode i gledala me kako ništa ne razumijem
a ako i razumijem slabo na tome radim
onda sam pomislila kako je imala sreće
nakon loše veze naići odmah na super čovjeka
da bi mi ona pojasnila da je to počelo još dok je imala
onog lošega, što je prirodno, stvari su se raspadale
za svakoga je prirodno ostaviti se promašena posla
 i prionuti na novi, tako je i ona našla drugoga dok se još patila uz prvoga
za razliku od mene koja sam kao kapetan tonula sa svojim brodom
skoro pa bez povratka a opet ona nije ni pušila ni pila kavu
nego je pila vodu i igrala loše tenis
ali sad se kaže opustila i igra još bolje
sad kad je novi biznis krenuo i galija je čvrsta
i onda je otišla i onda mi je bilo naravno loše
ali što sam tu mogla
kad slušam svakoga
a nemam svog stava
to je jaka kombinacija

KAPITALISTIČKA POEZIJA

kako objasniti poriv ili
želju da se u priču uplete koja pametna
referenca, osim kao  nuždu
da potrošiš što ima
i one
koje se rijetko rabe
te su dragocjenije
kao i sve rijetko na svijetu
riječi su roba iz rječnika
Nabukodonosor
recimo
ili prstohvat
a potrošnja je temeljena na strahu
da nas neće voljeti ako nemamo nešto što je dragocjeno
također
ili kako bi rekao Marilyn Manson
u vezi  reklame dezodoransa
hoće li nas odbaciti ako nam smrdi ispod pazuha 

KOCKA , KUGLA

opet je telefon nekoliko puta zvonio, neka je, to je
ona, trebam smisliti  da bih se javila  dobiti te
zato uzimam kratke forme, uskličnike
kad je na SMS-u onda je prpošnije, kažem
Hej, i potpišem se, pa nek ide
na to ne treba odgovoriti
a sigurno će pročitati, hej ne obavezuje
a osim toga ja imam
ali ne smijem reći nikome
bi  li bila dobra volja
ili  vedrina, nisam klaun ako i sebe želim
razonoditi, hej, to ništa ne znači a ispod moje ime
je asemantično, ne zatvaram  u shemu
ne daj bože, samo sve povjeravam  telefonu
kad zvoni dva tri puta i znam da si doma
i ne želiš dignuti poklopac naše zajedničke kutije
kad smo zadnji put razgovarale, rekla si da sreća ima nečiji lik
a možda je geometrijsko tijelo, otkud znaš

NEDJELJA, NEPOZNANICA

Fis je povisilica, rad sustava na fotelji, radio svira
ovlaš odložen pokrivač, napuklo je  početi opet sanjati
staklena jutra, polaže se malena nada pod deke, spakirane u ormaru
koji služi kao škrinja, bez ladica, tu nadasve uz par zimskih jakni
nema nikoga, osim mačka koji se ponekad uvuče, i još dva tri pokreta
čekam da se okrenem oko sebe, dva tri pokreta,  kompozicija je zadana
zato ti mogu posuditi koji dio, barem maramice, mogla bi se barem
javiti na SMS, to je ukusno, nije agresivno, i odmah ću pomoći
otkrivanju, kad saznam slučaj mejlom  ću mu uz to, poslati  poruku da ne mrzim utorke nego njega, kad kažem nedjelja prokleta nedjelja nigdje nikoga
skladno je, kroz paučinaste zavjese do susjednog balkona 
uzdižu se valovi užitka, bijes je odložen i čeka, ne mogu ga progutati, ne još sada
ali saznat će se  tko bdije u svom mraku, doma viška maramica
za brisanje nosa, dva su  tri komada osjećaja razbacana naizgled kao odjeća po stolicama jer osjećaji su uvijek važniji od bolesti, koja god ona bila