Siniša Grgić, suvlasnik neprofitne ustanove Otok znanjaNeprofitna ustanova Otok znanja neočekivano je pobijedila na natječaju za kupnju hotelskog poduzeća Koločep. Njihova pobjeda bila je iznenađujuća jer su poznavatelji odnosa u Hrvatskom fondu za privatizaciju bili uvjereni da će hoteli pripasti Goranu Štroku ili Emilu Tedeschiju. Štrok je ovdašnji hotelski magnat koji u Dubrovniku ima nekoliko hotela, a Tedeschi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, kojeg je podržala i dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica.
Ali pobjedu je ostvario Otok znanja, malo poznata neprofitna ustanova. Jedini poznatiji član je Siniša Grgić, predsjednik Uprave Zavoda za poslovna istraživanja. Grgićeva tvrtka bavi se analizama rada ovdašnjih poduzeća, odnosno onim što se drugdje najčešće naziva poslovnom špijunažom. Osim toga u ovdašnjim poslovnim krugovima Grgić slovi kao jedan od vodećih lobista, no unatoč svemu, nitko nije vjerovao da će on i njegovi partneri dobiti unosan posao. Sve u svemu za Koločep su ponudili 223 milijuna kuna, a za nešto više od polovice svote, jamac je Privredna banka.
U razgovoru za Nacional, Siniša Grgić objašnjava kako je pobijedio mnogo jače tajkune i otkriva što namjerava napraviti s Koločepom.

NACIONAL: Široj javnosti ste zapravo nepoznati. Kojim ste se poslovima do sada bavili?

- Davor Lauc i ja smo još u bivšoj Jugoslaviji bili pobjednici u programiranju, i to od općinske razine do državnog natjecanja. Obojica smo došli iz svijeta kompjutora i nakon što smo neko vrijeme radili za druge, odlučili smo pokrenuti vlastiti posao. Odrastao sam u selu Jovanovcu u blizini Osijeka i dok sam išao u osnovnu školu, na tržnici sam prodavao krumpir, rajčice i luk. Neka djeca su mi se smijala jer sam u pet ujutro s kumicama odlazio na osječku tržnicu, ali ja sam ponosan na to razdoblje jer sam tim novcima kupio svoj prvi kompjutor i prvi čamac. U Zagrebu sam studirao elektrotehniku i diplomirao na prometnom fakultetu, zatim sam u Japanu završio akademiju za leadership te nekoliko drugih tečajeva u Americi i drugim državama. Završio sam škole lobiranja, a poslije sam pokrenuo Klub za međunarodnu suradnju koji je već deset godina akreditiran pri Glavnom tajništvu UN-a u New Yorku. Mislim da ću se obrazovati i kada će mi biti devedeset godina jer je to jedna od najvažnijih stvari u životu.

NACIONAL: Kako je Otok znanja ušao u kupnju "Koločepa"?

- Moji partneri Domagoj Račić, Davor Lauc, Željko Markota i ja o tome smo razmišljali više od godinu dana. Najprije smo se interesirali za Molat i neke druge otoke zadarskog arhipelaga, a za kupnju dionica Hotela Koločep odlučili smo se kada smo vidjeli da je propalo nekoliko natječaja. Taj otok je kao stvoren za ono što želimo napraviti, ima svu potrebnu infrastrukturu za priču koju smo pripremili i koju smo u stanju pričati dugo godina. Priča stvara brand i ona donosi najveću dodanu vrijednost pojedinom proizvodu ili usluzi. Otok znanja će za nekoliko godina postati jedinstven svjetski brand. Na Koločep ćemo dovesti jednu poznatu poslovnu školu, a pripremamo i Masters Public Administration, program školovanja za državnu upravu i javnu administraciju koji nedostaje ovoj regiji. Programe ćemo certificirati u inozemstvu, planiramo to napraviti s jednim od osam uglednih sveučilišta na istočnoj obali SAD-a Ivy Leagueom, što je ambiciozno, ali odlučili smo od prvog trenutka postaviti najviše kriterije.

NACIONAL: Kada ćete početi raditi?

- Da biste certificirali takvu školu, potrebno je nekoliko godina. U prijelaznom razdoblju održavat ćemo razne tečajeve i kongrese, uostalom osnovao sam dosta nevladinih udruga i imam prilično iskustvo u ovakvim poslovima. Svi mi osnivači Otoka znanja imamo tisuće prijatelja koji nam mogu pomoći i svatko od nas odlično je umrežen, što je dovoljan razlog za samouvjerenost da ćemo napuniti i hotel i sadržaje koje ćemo tek dovesti na otok Koločep. Želimo od Koločepa stvoriti prepoznatljivo mjesto u Hrvatskoj u kojem će se održavati mnoge konferencije vezane uz znanje i ulaganje u znanost i obrazovanje. Svjesno smo i enormne društvene odgovornosti jer su svi stanovnici Koločepa zaposleni u turističkom naselju. Ni na koji način ne želimo napraviti nešto što bi otočanima pokvarilo život. Naprotiv, na otoku postoji dom zdravlja, ali je prazan. Kako bismo privukli liječnika i medicinsku sestru, dat ćemo im pedeset posto veće plaće od standardnih. Isto tako ćemo omogućiti da u tamošnju osnovnu školu djeca idu svih osam godina, a ne kao do sada samo četiri a da potom moraju putovati na nastavu u Dubrovnik.

NACIONAL: Kada je Otok znanja pobijedio, postavilo se pitanje vjerodostojnosti tvrtki koje stoje iza njega. Lauc, Markota i vi vlasnici ste tvrtki koje teško mogu ostvariti zaradu da bi platile 22 milijuna kuna.

- Za mene je kompliment kada nam kažu da smo mali. To je točno, ali godišnji prihod naših triju tvrtki iznosi oko 50 milijuna kuna, a prihod Hotela Koločep je 10.000.000 kuna. Hotelska imovina je nešto veća, ali je upitna zbog obveza. Kada se sve to zbroji, ne vidim zašto nam se ne bi pružila prilika. U opsegu svih ulaganja, ovaj projekt približno odgovara četverogodišnjim rezultatima naših tvrtki. Osim toga u obzir treba uzeti golem potencijal ovog otoka od samo 2,3 četvorna kilometra na kojem je sedam predromaničkih crkava te tvrđava koju su vjerojatno sagradili Napoleonovi vojnici, a koja je obrasla u borove. Nekada su tamo bili maslinici i 1100 stanovnika, a danas ih je samo 138. To je prekrasan otočić preko kojeg su prošle različite civilizacije i zato čvrsto vjerujem u uspjeh našeg projekta.

NACIONAL: Emil Tedeschi, jedan od konkurenata, najavio je ulaganje od 90 milijuna kuna, a to je ocijenjeno kao pretjerivanje. Na temelju čega ste onda vi odlučili uložiti čak 201 milijun kuna?

- Koločep je nekada bio vrlo bogat otok, o čemu svjedoči podatak da je neko vrijeme bio najveći izvoznik rogača na svijetu. Taj otok je nekada živio tijekom čitave godine, a sada se to svodi na nekoliko ljetnih mjeseci. U takvim okolnostima ne možete računati ni na razvoj života, a kamoli blagostanje. U tome je poanta našeg ulaska u ovaj posao jer smo željeli vidjeti što treba napraviti kako bi Koločep počeo drukčije živjeti i naravno da su onda veća i naša ulaganja. Osim toga, Otok znanja je neprofitna udruga, što automatski povlači znatno veća ulaganja jer sav višak vrijednosti koji ostvarite ustanova koja će biti vlasnik dionica vraća kao oblik novog ulaganja u infrastrukturu. Vjerujem da će godišnji prihodi ustanove iznositi između deset i dvadeset milijuna kuna, a Hotela Koločep i do 40.000.000 kuna. Posebna pogodnost neprofitnih ustanova je u tome što one mogu privući sredstva iz različitih inozemnih zaklada i fondova za uređenje arheoloških nalazišta ili utvrda na otoku. Siguran sam da ćemo za obnovu kulturnih i povijesnih spomenika dobiti sredstva iz Europske unije ili fondova pojedinih zemalja. U pet godina tako možemo dobiti nekoliko desetaka milijuna kuna. Jedan sam od autora knjige u kojoj se objašnjava da u EU za Hrvatsku postoji 317 programa na temelju kojih se može zatražiti novac iz Bruxellesa. Na žalost to iskorištavamo u minimalnoj mjeri. Što se mene tiče, Hoteli Koločep ogledni su primjer projekta za koji se može dobiti novac iz europskih fondova.

NACIONAL: Kada ćete potpisati ugovor s Fondom za privatizaciju?

- Prema iskustvima drugih, poznato nam je da to nije proces koji završava za dva dana. Koliko znam, najkraći rok je otprilike 15 dana. Vlada je prihvatila našu ponudu da imenuje svog predstavnika u upravno vijeće ustanove. On će imati pravo veta na sve odluke, a sada traju proceduralne stvari koje će oduzeti još nekoliko tjedana. Što se nas tiče, ugovor možemo potpisati za dva dana.

NACIONAL: Jeste li pismo namjere pretvorili u čvrstu garanciju?

- Pismo namjere sasvim je dovoljna garancija naše ozbiljnosti. Što se tiče financijskih detalja, mislim da nije fer javno ih iznositi prije nego potpišemo ugovor.

NACIONAL: Privredna banka dala je garanciju za 135 milijuna kuna vaših ulaganja. Što je s ostalih 66 milijuna kuna?

- Dio sredstava namaknut ćemo iz domaćih fondova, posebice onih koji su predviđeni za razvoj otoka i iz fonda za razvoj i zapošljavanje. Svi ćemo se, zajedno s tvrtkama, preseliti na Koločep te tako i sami biti dio projekta razvoja otoka. S druge strane, tu su i donacije iz inozemstva jer je, na primjer, nelogično da francusku utvrdu obnavljamo svojim novcem. Prednost je ta što Koločep i administrativno i stvarno pripada Gradu Dubrovniku.

NACIONAL: Tko garantira da za nekoliko godina nećete prodati Koločep i ostvariti značajan profit?

- Iako sam relativno mlad, mislim da sam stvorio dosta različitih institucija i privatnih poduzeća. Borac sam i sve ću učiniti da moji projekti nikada ne propadnu a uvjeren sam da smo u slučaju Koločepa osuđeni na uspjeh. U Hrvatskoj je najveći problem nedostatak projekata i hvala bogu da je sazrelo vrijeme da projekt kao što je naš može dobiti potporu Vlade i financijskih institucija. Pokazali smo da projekti mogu privući kapital, a ne da morate biti bogataši koji će neprestano reinvestirati i kao u privatizaciji prelijevati iz šupljeg u prazno. Bez ikakvog kompleksa mogu reći da smo mi novi tip hrvatskih poduzetnika.

NACIONAL: Smatraju vas jednim od najboljih lobista u Hrvatskoj i to se navodi kao glavni razlog vaše pobjede nad Štrokom i Tedeschijem.

- Ovakve ocjene mi imponiraju, ali nije baš tako. Stvari ne treba preuveličavati jer smo ipak premali da bismo mogli igrati velike igre. S Koločepom smo napravili dobar projekt i zato smo dobili podršku i u Hrvatskoj i u inozemstvu, međutim ne bih preuveličavao naše sposobnosti.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s premijerom Sanaderom i potpredsjednikom Polančecom?

- Ivu Sanadera poznajem još iz vremena dok je bio zamjenik ministra vanjskih poslova. Nekoliko puta godišnje sretnemo se na radnim konferencijama i to je sve. Damira Polančeca poznam iz Vijeća za konkurentnost. Zavod za poslovna istraživanja bio je USAID-ov partner u promicanju konkurentnosti u Hrvatskoj, a Polančec je bio polaznik nekoliko seminara koje je organiziralo Vijeće za konkurentnost. Od tada datira i naše poznanstvo, ali nismo ni u kakvim privatnim odnosima.

NACIONAL: Zašto niste napravili crnu listu hrvatskih dužnika, iako ste to najavili još u jesen 2003.?

- Publikacija je objavljena, ali ona sadrži samo pravne osobe gdje smo posve sigurni da je riječ o dužnicima i neplatišama. Za nas govore da stalno objavljujemo podatke o uspješnima pa smo odlučili pokazati da ima i onih koji ne izvršavaju svoje obaveze. Uostalom u Zavodu za poslovna istraživanja prikupljamo javno dostupne podatke o hrvatskom gospodarstvu, njihovu povezivanju i oblikovanju obavijesti za potrebe naših korisnika. To znači da je naša osnovna djelatnost umrežavanje različitih vrsta podataka koji se tiču poslovne zajednice i u tome smo jedno od najvećih business to business poduzeća u Hrvatskoj, a naši kupci su više od 30.000 hrvatskih tvrtki.

NACIONAL: Tko su vaši najveći kupci?

- To su sve poslovne banke, velike kompanije i dobar dio tijela državne uprave, iako ne toliko koliko bismo mi željeli.

NACIONAL: Drugim riječima, bavite se poslovnom špijunažom?

- Dok je bio živ, bili smo u iznimno dobrim odnosima sa Stevanom Dedijerom. On je tvrdio da u engleskom jeziku termin intelligence nije samo špijunaža nego i inteligencija, odnosno sposobnost razlučivanja. To znači da baviti se intelligenceom znači baviti se pameću i biti pametniji od drugih. Nekada su svjetske tvrtke razvijale menadžment i marketing, a danas unutar sebe razvijaju sustav intelligencea, odnosno način kako da pametno vladaju informacijama.