Studio Bruketa&Žinić radi marketinški dizajn a stalni klijenti su im Adris grupa, Tele2, Atlantic grupa, Podravka, Hypo banka, Zagrebačka pivovara Nekoliko vrhunskih dizajnerskih tvrtki potpisalo je ugovore s najvećim hrvatskim tvrtkama, što pokazuje da posljednjih godina domaće kompanije sve više ulažu u dizajn, bilo za promociju novih proizvoda, oglašavanje ili u promotivni materijal. Dizajneri sve češće surađuju s menadžerima kao kreativni savjetnici u poslovanju i stvaranju imidža tvrtki kojima ulaganje u dizajn više nije trošak, nego investicija.

Studio Bruketa&Žinić radi marketinški dizajn a stalni klijenti su im Adris grupa, Tele2, Atlantic grupa, Podravka, Hypo banka, Zagrebačka pivovaru, a za Agrokor rade oblikovanje proizvoda poput Leda i Jamnice.

"Tržište je itekako otvoreno za tvrtke poput naše jer gospodarstvo raste jako brzo. Kod nas ima puno prostora, osobito za manje i srednje poduzetnike koji pomalo rastu. Tvrtke koje su kao male krenule prije 10 godina sada su velike i žele uložiti mnogo resursa u komunikacije, tako da će biti još mnogo klijenata za dizajnerske i marketinške tvrtke", govore Davor Bruketa i Nikola Žinić, šefovi i glavni dizajneri tvrtke Bruketa&Žinić design, jedne od poznatijih mladih dizajnerskih tvrtki.
Studio Hand design radi za velike kompanije i imaju ugovor s Plivom, Zračnom lukom Zagreb, Siemensom, Optima telekomom i nacionalnom udrugom manjih trgovačkih lanaca CBA. Direktor Vladimir Tičić kaže da su velike kompanije zahtjevnije jer u njima radi obrazovanija grupa ljudi koja zna raditi marketinški posao i želi vrhunski dizajn.
"Kada smo, primjerice, dobili posao za Optimu, oni su već imali postavljen standard, odnosno smjernice u kojem pravcu se mora ići. To je ipak tržišno orijentirana tvrtka koja je željela naglasak na high-techu, ali nije se išlo samo na mlađu populaciju već na širi dijapazon stanovništva", rekao je Tičić. Kaže da Siemens uvijek ima osmišljen identitet i svake godine studio od kompanije dobiva nove ideje za dizajniranje. "Tu je riječ o desetinama knjiga pravila od kojih su neka prava remek-djela dizajna. Siemens voli raširiti granice, odnosno dobiti dodanu fleksibilnost koja omogućuje da se dođe do bolje kvalitete", rekao je Tičić.

Palete kreativni studio prije šest godina pobijedio je na natječaju VIP-a za izradu časopisa VIP.mag i otada surađuje s tom telefonskom kompanijom. Studio je 2000. pobijedio i počeo kreirati i interni časopis tvrtke. "Iako smo tada bili mlada i relativno nepoznata tvrtka a konkurencija velikih tvrtki prilično jaka, natječaj smo dobili. Tako je počela naša uspješna suradnja s VIPnetom. Godine 2002., nakon još jednog dobivenog natječaja, naš je studio počeo kreirati i interni časopis tvrtke. VIP.team zamišljen je kao interaktivan medij koji predstavlja zaposlenike, njihova dostignuća u radu ali i njihove sklonosti i hobije nevezane za posao. Pruža im informacije o poslovanju i događanjima te ih kroz kolumne, fotokaze i slične rubrike zabavlja", rekla je direktorica Paleta kreativnog studio Jasna Bolanča-Popović.

Boris Ljubičić jedan je od rijetkih koji se bavi product dizajnom, a nedavno je oblikovao bocu maslinova ulja za prehrambenu tvrtku SMS iz Splita, koja polovicu svoje proizvodnje izvozi na strano tržište, a za dizajn boce dobio je nagradu u Japanu. "Boca maslinova ulja tvrtke SMS imat će oznaku kvalitete G-Mark na etiketi, koja se dodjeljuje u Japanu. To će omogućiti bolji plasman na tržištu jer jako malo proizvoda ima takvu oznaku", rekao je Ljubičić. U staklo boce utisnuto je udubljenje za palac, elipsasti, konkavni trodimenzionalni utisak, koji uz to što je praktičan za sigurno držanje, podsjeća na plod masline pa ga stoga ne treba ni posebno prikazivati na etiketi za ulje.

Tatjana Jallard, direktorica Hrvatskog dizajnerskog centra, kaže da je Ljubičićeva nagrada jako važna jer će SMS na međunarodnom tržištu moći nastupiti s većim kredibilitetom. "U prodaji će nagrada olakšati posao nepoznatom proizvodu koji će se pojaviti na međunarodnom tržištu, pogotovo ako će se to znati adekvatno prezentirati, no prije toga tvrtku treba upoznati i educirati o metodama upravljanja dizajnom i komunikaciji s dizajnerom", objašnjava Tatjana Jallard koja kaže da naši poduzetnici još nisu upoznati s mogućnostima dizajna i ne znaju osnovne metode komunikacije s dizajnerima. "U Hrvatskoj uopće nema dizajna ili se on koristi kao styling. Dizajnera se najčešće poziva u finalnoj fazi razvoja proizvoda", kaže Tatjana Jallard, direktorica Hrvatskog dizajn centra.

Ljubičić tvrdi da je njegov dizajn, bilo da ga radi za tvrtke ili neke državne projekte, često teško prihvaćen. "Kada se radi o korporacijama, onda se dizajn kod nas najčešće doživljava kroz oglašavanje. Tu pravog dizajna, nažalost, nema. No u Hrvatskoj ima 10-ak kvalitetnih ljudi, mladi su i pred njima je sigurna budućnost. Ali problem je u tome što dizajn koji oni rade ne nosi sliku Hrvatske. Mi nikako nećemo moći doći do jasnog vizualnog identiteta Hrvatske ako ono dizajna što prođe kroz ruke hrvatskih dizajnera nema puno veze s Hrvatskom", istaknuo je Ljubičić.

Tičić kaže da se želje velikih tvrtki ponešto razlikuju od onih malih i srednjih tvrtki. "Velike kompanije bolje procjenjuju poslove i znaju što traže te je samim time ipak teže i zahtjevnije raditi za takve tvrtke ", rekao je Tičić koji se teško odlučuje voli li više raditi s velikim ili malim tvrtkama. "Teško je egzaktno reći s kim je ljepše raditi. To ovisi od posla do posla. Ponekad smo najviše uživali radeći upravo za velike kompanije. Kod njih mi nije drag onaj dio koji se odnosi na njihovu uniformiranost, da ne kažemo dosadu, kada se moramo striktno držati pravila. No što se tiče kvalitete posla, draže mi je raditi s njima jer sve mogu isproducirati kako spada, što si male tvrtke rijetko mogu dopustiti", rekao je Tičić.

Tatjana Jallard kaže da dizajn više nije samo usluga, kako se on tretira u Hrvatskoj, nego vrhunski strateški alat s kojim se povećava dobit i konkurentnost. "Ako u tvrtkama postoji budžet za marketing i promociju, trebao bi i za dizajn i samo ga je potrebno raspodijeliti. S druge strane, produkt dizajn se zbog slabe industrije nije razvio Hrvatskoj, ali je jako proširen grafički dizajn jer su brojne tvrtke trebale stvoriti vizualni identitet i komunicirati s tržištem", kaže direktorica HDC-a.
U Hrvatskoj je osobito razvijena izrada internetskih stranica. Hrvoje Fuček jedan je od brojnih nezavisnih web-designera, a pobijedio je na natječaju za izradu hrvatskog nacionalnog portala www.hr. "Od brojnih malih projekata, prije dvije godine dobio sam priliku raditi na www.hr web stranicama. Danas radim kao freelancer. Pokušao sam jedno vrijeme raditi u web design tvrtkama, ali to se pokazalo kao vrlo loša opcija. Danas je rijetko naći dobre web design tvrtke, a samo je tržište zasićeno ponudom web designera i tvrtki", istaknuo je Fuček. Smatra da su glavni trendovi u dizajnu za velike tvrtke uvijek popularni minimalizam, kojemu je cilj u što manjem obujmu prikazati što više sadržaja.
"Danas više nije toliko važno ni redovito osvježavanje dizajna stranice, već pažljivo preraspoređivanje sadržaja i elemenata kako bi se korisnik što bolje snašao i s lakoćom surfao. Jednostavnost, uporabljivost i čitljivost tri su glavne smjernice prilikom kreiranja web stranice", istaknuo je Fuček.

Velike kompanije posebnu pozornost sve više posvećuju i dizajniranju interijera svojih tvrtki, kojim nastoje stvoriti ugodniji radni okoliš za svoje zaposlenike. "Dizajniranjem atrija u Plivinu istraživačkom centru htjeli smo oživiti prostor znanstvenog instituta, odnosno laboratorija koji ima imidž jednog sterilnog prostora koji je dobar i funkcionalan za namjenu kojoj služi. Iz Plive su nas zvali kako bismo stvorili jedan ipak drukčiji ambijent u kojem bi se znanstvenici mogli relaksirati. No taj prostor je višestruko funkcionalan te može služiti i kao recepcija i kao prostor za neke svečanosti, odnosno ima funkciju polujavnog prostora", rekao je arhitekt Krešimir Rogina, koji čini polovicu hrvatskog arhitektonsko-dizajnerskog dvojca Penezić-Rogina. "Koncepcija atrija temeljena je na ideji 'suhog vrta', kako smo ga mi nazvali, koji ima transpoziciju japanskog kamenog vrta te se sastoji od nekoliko vrlo uočljivih elemenata. Jedan je lagano elevirana drvena platforma na kojoj se može hodati, sjediti ili relaksirati po želji. Drugi važan dio su integrirani stakleni elementi koje smo tako nazvali zato što integriraju elemente konstrukcije, svjetlosti i vode u jednu cjelinu", objasnio je Vinko Penezić, koji smatra da većina velikih hrvatskih tvrtki drži premalo do dizajna, odnosno kreacije javnih prostora. "S jedne strane velike svjetske kompanije i arhitekturom se žele prezentirati i legitimirati kao što rade s dizajnom, a s druge strane, postoji cijela znanost o tome kako oblikovanjem interijera napraviti prostor poticajan za rad, odnosno za kreaciju i interakciju, jer se rad u kompanijama temelji na timskom radu na što ih treba poticati i sam prostor. Trenutačno je trend u korporacijskom oblikovanju prostora pokušati stvoriti ambijent za zaposlenike u kojem će se oni osjećati kao doma, a također se u prostor nastoji unijeti jako puno elemenata prirode", kazao je Penezić.

Bruketa i Žinić kažu da posljednjih godinu dana mogu jednostavnije raditi jer tvrtke znaju što žele od dizajnera, dok su prije imali problema u odabiru teme jer tvrtke nisu znale ni s kojom porukom žele krenuti na tržište. "Domaće tržište nudi mnogo mogućnosti za poslove dizajnera, a do zasićenja će doći za koju godinu, kao što se dogodilo na zapadu i u regiji", govore Davor Bruketa i Nikola Žinić, koji su nedavno napravili reklamnu kampanju za jednog klijenta u Rusiji. "Hrvatske tvrtke imaju mogućnost da opstanu na svjetskom tržištu. Hrvatska je jako malo i limitirano tržište, ali hrvatski dizajn cijenjen je u svijetu i više nije toliko nepoznat koliko je bio i prije. Naš posjet Rusiji dokaz je da možemo izvoziti i intelektualni rad. Ne izvozimo čelik, niti siječemo šume, niti zagađujemo zrak, već izvozimo domaći dizajn i dokazujemo da Hrvatska i u tom tržišnom segmentu može biti dobar izvoznik", dodali su Bruketa i Žinić.

S tvrdnjom da velike tvrtke u pravilu ne dopuštaju previše odmicanja od shematiziranih pravila, slaže se i grafički dizajner Ivan Križan. "Veliki klijenti ne dopuštaju previše odmaka od unaprijed zacrtanih pravila, što nije slučaj s manjim tvrtkama koje uglavnom nemaju razvijenu strategiju pa dopuštaju mnogo više kreativne slobode, odnosno otvoreniji su za nove prijedloge i prihvaćaju sugestije. Kada radite za veliku tvrtku, počesto radite s ekonomistima, odnosno menadžerima koji u principu ne razumiju dizajn te se prečesto upliću u dizajnerski posao a da ne znaju problematiku o kojoj govore. No priznajem da je to uglavnom razumljivo jer su u igri velike svote novca. Prema mom iskustvu, velike kompanije dizajn gledaju kroz profit. Nema tu prevelike estetike jer im je zarada ipak primarna", rekao je Križan, koji je u karijeri radeći za Studio Doroghy, Cavarpajer te Young & Rubicam producirao dizajn za tvrtke poput Erste banke, Milke i Shoe-be-doa.
"Prednost rada za velike tvrtke je njihov velik kapital koji omogućuje realizaciju praktički bilo koje zamisli. Radite li za manju tvrtku neki projekt koji ima zahtjevnije i kompliciranije ideje, velike su šanse da se to ne realizira. Zajedničko i jednima i drugima je da dizajnom nastoje poboljšati prodaju svojih proizvoda samo to rade na drukčiji način. Velike tvrtke u dizajnu ne žele radikalne promjene i uglavnom se orijentiraju na ciljane skupine potrošača, dok male i srednje tvrtke znaju da ne mogu mnogo izgubiti već dizajnom nastoje skrenuti pozornost na svoje proizvode pa dopuštaju veće iskorake u kreaciji", objasnio je Križan.