Objavljeno u Nacionalu br. 523, 2005-11-21

Autor: Željko Rogošić

INTERVIEW

Vedran Rožić - 'hajdučki dani' trogirskoga gradonačelnika

Vedran Rožić (51) kao gradonačelnik rodnog Trogira suočava se s prijetnjama smrću uoči donošenja urbanističkog plana, a aktualizira se i optužnica da je utajio porez u doba dok je bio direktor Hajduka

Vedran Rožić je Hajdukov bijeli dres nosio punih 14 sezona, od 1972., a 1984. otišao u Australiju i zaigrao za prvoligaš Croatia iz Sydneyja. Igrajući za klub hrvatskih iseljenikaVedran Rožić je Hajdukov bijeli dres nosio punih 14 sezona, od 1972., a 1984. otišao u Australiju i zaigrao za prvoligaš Croatia iz Sydneyja. Igrajući za klub hrvatskih iseljenikaVedran Rožić, trogirski gradonačelnik i nogometaš NK Hajduka iz zlatne generacije sedamdesetih godina, proteklih dana našao se u središtu zanimanja javnosti jer mu se anonimno prijeti smrću zbog donošenja prostornog urbanističkog plana. Istovremeno se aktualizira i optužnica koju je prije dvije godine Županijsko državno odvjetništvo podnijelo protiv Vedrana Rožića, Ivana Buljana, Bartola Kaleba, Nadana Vidoševića, Ivice Šurjaka i drugih odgovornih osoba u Hajduku od 1992. do 2000. zbog navodne zlouporabe službenih položaja te utaje poreza od 4,5 milijuna maraka i milijun dolara.
Vedran Rožić je Hajdukov bijeli dres nosio punih 14 sezona, od 1972., a 1984. otišao u Australiju i zaigrao za prvoligaš Croatia iz Sydneyja. Igrajući za klub hrvatskih iseljenika, kojeg se u jugoslavenskom tisku nazivalo ustaškim, Rožić, kapetan Hajduka i povremeno član jugoslavenske nogometne reprezentacije, na sebe je navukao bijes službenih državnih tijela. Rožić se iz Australije u Hrvatsku vratio 1990., postao član HDZ-a, potom je imenovan direktorom Hajduka. Od 1997. do 2000. bio je direktor hrvatske nogometne reprezentacije, te u velikom uspjehu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. ima i njegova udjela. Nakon izlaska iz nogometnih voda, politički se angažirao u Trogiru, na HDZ-ovoj listi izabran je u Gradsko vijeće te prije dvije godine postaje gradonačelnik. Na zadnjim lokalnim izborima odnio je sigurnu pobjedu.

NACIONAL: Prošlo je već dvije i pol godine od podizanja optužnice protiv vas, Ivana Buljana, Nadana Vidoševića i drugih. Što se sada događa s time?

- To je jedna ružna epizoda koja nažalost još traje. Sve je počelo s promjenom vlasti 2000. godine. Optužuju me za zloporabu položaja, pogodovanje Hajduku i štetu učinjenu državnom proračunu. Sve je to ludost! Promjenom vlasti i dolaskom koalicijske vlade Ivice Račana htjelo se pokazati da je svih deset godina HDZ-ove vlasti u Hrvatskoj sve bio samo goli kriminal, kako u gospodarstvu i pretvorbi, tako i u sportu. Tako smo i mi u Hajduku došli na udar. I to je kolateralna šteta bavljenja politikom.

NACIONAL: Ali optužnica je vrlo konkretna. Niste plaćali poreze i doprinose Hajduka državi pa ste Hajduku pribavili nepripadajuću korist od 55 milijuna kuna i tako oštetili državni proračun.

- U tom razdoblju to je bilo jedini način da klub može preživjeti i poslovati. Uostalom, u istom tom razdoblju, dakle od 1992. do 2000., te iste poreze i doprinose nisu plaćali ni DICOM ni brodogradilište, ali ni drugi sportski klubovi. I nikome od njih ništa se nije dogodilo. Istina, to je šteta za državni proračun, ali je učinjena u korist kluba. Takve su se stvari godinama prešutno tolerirale. A onda je odjedanput netko u novoj vladajućoj politici rekao: to je kriminal i šteta za proračun. Mogli su tako goniti i direktore mnogih tvrtki.

NACIONAL: Zašto se Ivan Buljan i vi branite tvrdnjom da niste zadržavali novac za sebe nego za rad kluba?

- Zato što je to činjenica. Nadam se da će u istrazi na kojoj inzistiramo istražni sudac to i utvrditi. Svi igrači koji su primali novac spremni su to potvrditi. Praktički, dok su igrači igrali u Hajduku, davalo im se više novca nego što je pisalo u ugovorima. Ali kada bi odlazili u inozemstvo, klub im je na ime obeštećenja više uzimao. Dakle, vraćali su ono što im je klub više davao dok su igrali. Zapravo, tako smo igračima isplaćivali akontacije.

NACIONAL: Zašto je to bilo potrebno?

- Trebalo ih se stimulirati da ne idu u inozemstvo ili u druge hrvatske klubove. Radilo se o vrsnim igračima poput Asanovića, Štimca, Rapaića, Molnara, Pralije... i o svoti od četiri-pet milijuna maraka.

NACIONAL: U optužnici stoji da za to nema dokaza, popratne dokumentacije, i da ste vi, Buljan, kao sportski direktor, i Bartul Kaleb, kao financijski, ostvarili za sebe i druge protupravnu imovinsku korist četiri milijuna maraka i milijun dolara.

- Upravo je riječ o svoti koja je na taj način isplaćivana igračima. Postoji o tome u blagajni kluba sva potrebna dokumentacija. Iz dokumentacije i iz ugovora jasno se vidi što je tko dobivao. Ako u ugovoru piše da je podjela zarade prilikom transfera 70:30 u korist igrača, jasno je da klub prema njemu nije imao potraživanja. Ali ako u ugovoru piše 50:50, zna se da postoji neki razlog da se igraču manje isplaćuje. Sve je to jako neugodno i opasno za ljude na javnim funkcijama. Optužnica čeka i cijela priča stoji ne dvije, nego četiri godine. Pitam se zašto? Možda me netko na ime optužnice koja nikako da ugleda svoj finale, želi "utopiti" i kao gradonačelnika. Svima nam je u interesu da se u istražnom postupku razmotre i preispitaju činjenice na koje mi upozoravamo i za koje postoje papirnati dokazi.

NACIONAL: Zašto vam prijete smrću?

- Dobio sam već drugo prijeteće pismo pisano istom rukom, upućeno meni i dogradonačelniku Vinku Brkanu. Prigovara nam se zašto smo obavijestili policiju, prijeti nam se. Ne navodi se razlog prijetnji, ali se može naslutiti da je to u vezi s prostornim urbanističkim planom. Mislim da je u pitanju otok Drvenik i mogućnosti gradnje na njemu. Prema Vladinoj odluci, zabranjena je gradnja na sedamdeset odnosno sto metara od obale. Usto, ne dopušta se gradnja novih naselja, a puno je i ilegalnih graditelja koji su se osjetili ugroženima akcijama Ministarstva okoliša i prostornog uređenja. Grad Trogir je pred donošenjem prostornog plana koji se nije donio već deset godina. Netko se osjeća oštećen time što se Prostorni plan usklađuje s Vladinom uredbom. Prijetnje smrću nisu ugodne situacije, one uznemiruje i obitelj i mene. Radim ovaj posao u najboljoj namjeri, želim rješavati probleme i pomagati ljudima.

NACIONAL: Što smatrate svojim najvećim postignućima otkako ste trogirski gradonačelnik? Što je s velikom investicijom, gradnjom mosta do otoka Čiova?

- Prije svega, kontinuirano ulažemo u obnovu stare trogirske gradske jezgre, a uz pomoć države i donacija posebno se pažljivo sanira i obnavlja trogirska katedrala. Najveći pomak otkako sam ja gradonačelnik napravili smo na izradi potpune dokumentacije za najveći infrastrukturni zahvat, gradnju mosta kopno - otok Čiovo. Njime bi se prometno rasteretila stara gradska jezgra. Praktički, grad je sve više okrenut turizmu. Nama zbog bolje turističke i kulturne ponude trebaju dobre prometnice i bolja prometna rješenja. To ovaj most upravo nudi.

NACIONAL: Koje su njegove karakteristike? Koji se još veliki investicijski zahvati dovršavaju u Trogiru?

- Most će se graditi istočno od grada, prema Kaštelima, bit će dugačak 500 metara, i pritom će se sagraditi i pristupne ceste. Idejni projekt je gotov, radi se u Konstruktoru. Investitor su Hrvatske ceste, i stajat će 36 milijuna kuna. Za nekoliko ćemo godina u sklopu ekološkog projekta Kaštelanski zaljev u cijelosti riješiti kanalizacijski sustav na trogirskom području. Trenutačno se radi na iskopu tunela kroz Čiovo i gradnji ispusta duboko u Šoltanski kanal. Sabirno mjesto za kanalizacijski sustav bio bi u Divuljama. Kanalizacija koja je dosad istjecala u more, u Kaštelanski zaljev i u trogirski akvatorij, bit će skupljena i puštena u Šoltanski kanal. Cijeli projekt Eko Kaštalenski zaljev stoji oko 200 milijuna eura, a na kaštelansko-trogirski dio otpada oko 80 milijuna eura. U sklopu toga projekta postavljen je i novi cjevovod od Solina do Trogira.

NACIONAL: Zašto ste se kao sportaš prihvatili gradonačelničke dužnosti?

- Baš zato što sam bio sportaš. Kao rođenom Trogiraninu, upravljati gradom je izazov. Cijeli je kraj u jednoj prekretnici, jer smo dugo bili zapostavljeni, infrastrukturno loše opremljeni. Angažirao sam se u lokalnoj politici. I taj me politički angažman koštao optužnice.

NACIONAL: Kada ste postali direktor Hajduka?

- U teškim, ratnim vremenima, točnije 1991. Kada je za predsjednika upravnog odbora došao Nadan Vidošević, uspjeli smo složiti dobru momčad za Ligu prvaka. To je bilo čudo. Zemlja koja je u ratu, čija je trećina teritorija okupirana, ima predstavnika koji odlično igra. Igrali smo u Linzu protiv Tottenhama te protiv Ajaxa u Ljubljani. No kada smo trebali igrati u Ligi prvaka u sezoni 93./94., sa HNS-ovim tajnikom Duškom Grabovcem izlobirao sam u UEFA-i da se velike međunarodne utakmice, s Anderlechtom i drugima, igraju u Splitu. Problemi kluba počeli su kada smo utakmicu s Panathenaikosom morali igrati u Rijeci. Momčad se počela osipati, dobri igrači odlaze. Sve do tada bilo je to za Hajduk uspješno razdoblje. Ivan Buljan bio je sportski direktor, igrali su Štimac, Asanović, Mornar, Rapaić... Gabrić je branio.

NACIONAL: Zašto ste otišli u Australiju i kada ste se vratili?

- U Australiji sam bio od 1984. do 1990., a otišao sam na poziv naših iseljenika da za Croatiju iz Sydneyja odigram nekoliko utakmica. Ugovor s Hajdukom bio mi je istekao i zanimala me mogućnost nastavka karijere u inozemstvu. Naravno, počele su odmah na moj račun optužbe da igram za neprijateljski i ustaški klub te da je skandal da Hajdukov igrač i kapetan kluba svijetlih tradicija, reprezentativac, dođe u Australiju igrati za ustaški i neprijateljski klub. No to je bio nogometni klub koji se natjecao u prvoj australskoj ligi. Istina, to je bio klub Hrvata okupljenih oko Hrvatskog kluba, u kojem su ljudi mislili i borili se da i Hrvati dobiju svoju državu.

NACIONAL: Zašto su se u Jugoslaviji ljutili da ste baš vi otišli igrati u Australiju. Jeste li bili član SKJ?

- Nikada nisam bio u partiji. Takvi su se podaci negdje pojavljivali, ali to nije bilo točno. Nisam čak bio ni prvi koji je igrao u Croatiji iz Sydneyja. Mislim da se 1984. osjećalo da neke se stvari mijenjaju. Smetalo im je moje ime, reputacija kapetana Hajduka koji je bio centarhalf 14 godina. Znali su koliko će to značiti u promidžbi Hrvatske i to su htjeli neutralizirati. A ja sam imao uspjeha. Oko kluba se počela okupljati hrvatska australska zajednica. Kroz nogomet se hrvatska zajednica počela homogenizirati i doživljavati zamah. Zato su po svaku cijenu htjeli spriječiti moje nastupe.

NACIONAL: Jeste li iz NK Slavena iz Trogira u Split stigli s Ivanom Katalinićem?

- Nisam, on je stariji i došao je prije. Rođen sam 1954. i u Hajduk sam došao 1969./70. Rano sam kao junior počeo igrati za Hajduk, a već sa 17 godina imao sam prvi nastup u prvoj momčadi.

NACIONAL: Sjećate li se prve službene utakmice za Hajduk?

- Moj prvi nastup u Splitu za Hajduk bio je doista nezaboravan. Igrali smo protiv Crvene Zvezde. Ušao sam u igru kao vezni igrač. Opalio sam po jednoj lopti i pogodio stativu. Za Hajduk sam pola utakmica i polovinu svoje karijere odigrao na Starom placu, a polovinu na novom stadionu na Poljudu. Za Hajduk sam nastupao punih 14 godina.

NACIONAL: Koji su igrači nastupali s vama?

- Još je igrala ova starija generacija. Branio je Radomir Vukčević, igrao Pero Nadoveza, Dragan Holcer, Brane Oblak. Oni su bili na zalazu karijere. Stvarala se nova generacija: Jurica Jerković, Wilson Džoni, Luka Peruzović, Ivica Šurjak, ja. Bila je to generacija koja dolazi. Dugo smo drmali jugoslavenskim nogometom. Za Hajduk sam nastupao od 17. do 30. godine života. Osvojili smo nekoliko prvenstava Jugoslavije, a pet godina zaredom kup. Igrao sam u svim tim finalima. Bili smo tada i poznati klub u Europi - uvijek smo dolazili do četvrtfinala. Godine 1984., kada sam otišao, čak smo bili u polufinalu Kupa UEFA-e s Tottenhamom. Trener je bio Nadoveza. Kada je profesionalizacija nogometnih liga zavladala Europom, to je bio početak kraja Hajdukovih europskih uspjeha.

NACIONAL: Pamtite li vrijeme velikog suparništva između Hajduka, Partizana, Zvezde i Dinama?

- Za mene je najveće rivalstvo bilo s Partizanom i Zvezdom. Pobjede nad njima imale su uvijek najviše odjeka. Znao sam da igramo za svoj kraj, za Split, za cijelu Dalmaciju... i moramo ih dobiti. U derbijima s njima, u moje vrijeme, ostvarili smo mnogo više pobjeda nego poraza. Jedno smo ih vrijeme stalno dobivali u Beogradu, koji je tada imao tri prvoligaša. Kako sam igrao i na Placu i na Poljudu, mogu svjedočiti o metamorfozi i kluba i navijača i radnih uvjeta, o prelasku malog kluba sa skromnim uvjetima rada u svjetski. Split je s Mediteranskim igrama postao razvijeni grad. Na Placu smo bili mali klub s velikim srcem. Igralište, svlačionice, sve je bilo neprimjereno. Prelaskom na novi stadion dobili smo suvremene uvjete ali smo izgubili atmosferu i počeli padati iz vrha europskog nogometa.

NACIONAL: Tko je najviše pridonio imidžu tog starog Hajduka?

- Mnogi su dali svoj doprinos, ponajviše Tito Kirigin. Kirigin je sigurno bio spretan predsjednik kluba i dobro vodio poslovanje. Njemu se sigurno ne bi mogla spočitati ta priča s neplaćanjem poreza i doprinosa. To rade svi klubovi na svijetu. No uz Kirigina smo imali odličnu generaciju igrača, imali smo Tomislava Ivića koji je bio moderan trener i znao je u kojem će se smjeru nogomet u Europi razvijati. Na našim prostorima bili smo avangarda u nogometu. Ali nikada nismo mogli napraviti zadnji korak do europskog trona. U Hajduku su sabrana iskustva mnogih generacija, ali najvažnija je bila odanost klubu.

NACIONAL: Znači, mislite da na Poljudu više nema odanosti Hajduku?

- Moja je zamjerka klubu da se ta odanost izgubila, nestala. Nestala je kada smo Buljan i ja 1997. otišli iz kluba. U upravu su došli ljudi koji nisu bili odani Hajduku, koji nisu znali što je nogomet, koji nisu znali kako Hajduk funkcionira i da svaki klub ima svoje tajne i principe. Taj prekid odanosti Hajduku počeo je s dolaskom Ante Dolića, Petra Reića i nesretnim dovođenjem odvjetnice Doris Košte. Nastavilo se u istom stilu nakon našeg pritvaranja 2000. godine. Ni novo rukovodstvo nije bilo drukčije. Hajduk se razrovao, unijela se nestabilnost koja traje do danas. Ljudi koji su došli nisu imali veze ni s tradicijom ni s odanošću klubu. Hajduk se rastresao i taj nemir i dalje traje.

NACIONAL: Je li vam teško pao pritvor u koji ste Buljan, Kaleb i vi dospjeli godine 2000. zbog optužnice za zloporabe položaja?

- Znao sam da će nas pritvoriti. Bili smo u pritvoru dvadeset dana. To je bio čisti politički obračun s nama, s HDZ-ovim dužnosnicima u sportu. Zna se tko je tada postao ministar policije, naš Trogiranin Šime Lučin. Pritvor nije bio nimalo ugodan ni meni ni obitelji ni prijateljima. Ali ja sam bio miran, nisam se osjećao krivim. Kasnije su mi rekli i poslali mi poruku da su me time htjeli eliminirati iz javnog i političkog života. Mene nije bilo lako prestrašiti. Sve što radim, radim iskreno, bez zadnjih namjera. No pokatkad, ne svojom krivnjom, upadneš u političke obračune.

NACIONAL: Što ste kao dječak htjeli postati? Bili ste nogometaš, trener, direktor kluba i reprezentacije, političar, gradonačelnik...

- Kao dječak nisam imao nikakvu viziju što ću biti. Odgajan sam u patrijarhalnoj obitelji, učili su me da volim svoj kraj, institucije poput Crkve i Hajduka. Sa 17 i pol godina već sam igrao u Hajduka, bio profesionalni nogometaš a zapravo dijete. Nisam ni mogao imati neke druge želje i razmišljati o tome što ću biti. Moj se život odvijao nekako brzo, kao na filmu. Ulazio sam u jedan novi svijet. Igrao sam za reprezentaciju Jugoslavije deset puta. Završio sam srednju ekonomsku školu, upisao sam se na Ekonomski fakultet ali ga nisam završio. Završio sam Višu trenersku školu.

NACIONAL: Jeste li 1984. imali neke ponude za nastavak nogometne karijere u inozemstvu?

- Jesam, ali nije mi se žurilo. Obiteljski sam bio dobro situiran. Mlad sam se oženio, u 21. godini. Imam četvero djece i djed sam već deset godina. Stariji sin Marin također se mlad oženio, s nepunih 18. Sada ima 28 godina. Kći Jelena ima 27 godina, kći Vedrana 25, a najmlađi Ante rođen je u Australiji 1986. On danas živi sa suprugom Vesnom i sa mnom. Dobro igra nogomet. Već je potpisao profesionalni ugovor s Hajdukom. Trenutačno je na posudbi u NK Mosoru.
Vezan sam za Trogir. Živjeli smo šest godina u Sydneyu koji je krasan grad, ali ljubav prema Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj bila je jača.

NACIONAL: Biste li se ponovno angažirali u Hajduku?

- Ne znam. Često me ljudi to pitaju, i sportska javnost i ljudi koji vole Hajduk. No s obzirom na to da već dvije godine obnašam gradonačelničku dužnost, tim sam poslom u cijelosti zaokupljen. Nije mi svejedno što se događa u Hajduku. I ja bih volio da izađe iz krize. No trenutačno sam sasvim orijentiran na funkciju gradonačelnika.

Vezane vijesti

Korade ponovno divlja: sin ozloglašenog generala pretukao čovjeka na fašniku

Korade ponovno divlja: sin ozloglašenog generala pretukao čovjeka na fašniku

Prema informacijama koje je dobio Nacional.hr Mario Korade, sin ozloglašenog generala Ivana Koradea, na Loborskom je fašniku ponovno pokazao svoju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika