Objavljeno u Nacionalu br. 523, 2005-11-21

Autor: Maroje Mihovilović

VRHUNCI GENIJALNOG RONALDINHA

Nagrada Uefe Brazilcu jer vraća čar igri

Ronaldinha, 25-godišnjeg reprezentativca Brazila i igrača Barcelone, Uefa će 25. studenoga proglasiti najboljim europskim igračem

O Ronaldinhu se priča i zbog videosnimke koja na Nikeovu siteu i drugim internetskim stranicama za ljubitelje nogometaO Ronaldinhu se priča i zbog videosnimke koja na Nikeovu siteu i drugim internetskim stranicama za ljubitelje nogometaUefa će u petak proglasiti europskog nogometaša godine. Bit će to 25-godišnji Brazilac Ronaldinho, koji već treću sezonu igra za Barcelonu. Prošle subote pred stotinjak tisuća gledatelja na madridskom stadionu Santiago Barnabeu i milijunima gledatelja pred televizorima pokazao je svoje vrhunsko majstorstvo kad je Barcelona u gostima pobijedila Real s 3:0. A na internetskom siteu proizvođača sportske opreme Nike može se vidjeti nešđto tako nevjerojatan da mnogi misle da je to filmska montaža.
U subotnjem derbiju u Madridu Real je bio favorit, osobito stoga što u njemu igraju same zvijezde, Brazilci Ronaldo, Roberto Carlos, Robinho, Francuz Zinedine Zidane, Englez David Beckham, a bio je i u igračkom i rezultatskom usponu. No Barcelona je pobijedila s 3:0 a Ronaldinho je postigao dva gola. Onaj u 59. minuti bio je izvanredno majstorstvo: pretrčao je s loptom po lijevoj strani pola igrališta, predriblao elegantno nekoliko igrača i potom precizno uputio loptu u gol pokraj vratara. Osamnaest minuta kasnije, u 77. minuti, postigao je još jedan, gotovo identičan gol, ponovno utrčavši u kazneni prostor s lijeve strane. Tada se dogodilo nešto što je prava rijetkost na stadionu Bernabeu. Navijači Reala ustali su i zapljeskali majstoriji protivničkog igrača, iako je on svojim golovima ponizio njihov klub. Dan poslije Ronaldinhovu majstoriju prikazivale su brojne svjetske televizije, a CNN je njegov gol proglasio za igračkim potezom dana.
O Ronaldinhu se priča i zbog videosnimke koja na Nikeovu siteu i drugim internetskim stranicama za ljubitelje nogometa. Ta kratka snimka napravljena je na stadionu Barcelone: Ronaldinho sam trenira, potom mu uz rub travnjaka prilazi predstavnik Nikea noseći u kovčegu par novih svijetlih Nikeovih kopački, Ronaldinho sjeda na travnjak, izuva svoje kopačke, obuva nove i uzme loptu. Žonglira loptom udarajući je stopalom, koljenom i glavom ne dopuštajući i polako se približava granici šesnaesterca sredinom igrališta. Odjednom loptu baci malo više u zrak, a potom je volejem opali prema golu. Lopta udari točno u prečku, a od nje se odbije do Ronaldinha. On ju dočeka prsima, opet malo žonglira i ponovno udari prema golu. Opet pogodi prečku, a lopta se u visokom luku vrati točno Ronaldinhu. To ponovi još dvaput, ukupno četiri puta. Nakon četvrtog puta, i dalje žonglirajući, dođe do ruba igrališta i pozdravi se s predstavnikom Nikea.
Za tu nevjerojatnu ekshibiciju Ronaldinho tvrdi da je autentična, dok brojni drugi nogometaši, među njima i Zidane, tvrde da je to nemoguće i da je posrijedi montaža. Nike nudi download tog videa u visokoj rezoluciji, kako bi se vidjelo da nema nikakve montaže. Na internetskim forumima komentari su podijeljeni, a mnogi misle da je Ronaldinho to zaista izveo, jer je već na nogometnim terenima dokazivao da može ono što su mnogi mislili da je nemoguće. Svi se slažu da je danas najbolji nogometaš, a čuje se i da će, ako ovako nastavi, posebno ako se istakne na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, nadmašiti i Pelea i Maradonu.
Već dulje vrijeme Ronaldinha ljubitelji nogometa uživaju gledati, jer i on sam uživa u igri. Dok većina današnjih nogometnih zvijezda svakoj utakmici pristupa kao poslu, zabrinuti kako će završiti, pa se ne uspijevaju pošteno razveseliti ni kad postignu gol, Ronaldinho svakom nogometnom susretu pristupa kao radosnom događaju, veselom nadmetanju, a svoje veselje prenosi i na druge. I neki drugi brazilski nogometaši imaju sličan pristup igri, kao napadač Milana Kaka, ali Ronaldinho u tome prednjači. On je svoji optimističnim pristupom u posljednje dvije godine preporodio Barcelonu, veliki europski klub koji je godinama bio u krizi. Najviše zahvaljujući njemu, Barcelona ponovno vodi u španjolskom prvenstvu. Uvelike i zbog preporoda Barcelone Ronaldinho je već lani izabran za Fifina nogometaša godine. Dobio je 620 glasova trenera i kapetana vodećih europskih klubova, dok je njegov najveći suparnik, francuski napadač engleskog Arsenala Thierry Henry dobio 552 glasa. Trećeplasirani bio je ukrajinski napadač Milana Andrej Ševčenko sa 253 glasa.
Ljudi koji poznaju Brazil, brazilski nogomet i brazilsku sirotinju kažu da je Ronaldinhov zarazni smijeh sredstvo kojim se on od rane mladosti prilagođavao okolini i osvajao sve oko sebe. Pravo mu je ime Ronaldo De Assis Moreira, a rodio se 21. ožujka 1980. u faveli, siromašnom naselju južnog brazilskog lučkog grada Porto Alegre. Njegov otac bio je zaljubljenik u nogomet, igrao je i sam relativno dobro i neko vrijeme nastupao u lokalnom klubu Gremio, ali je radio kao varilac u tvornici. Poginuo je u nesreći na radu 1984., kad je Ronaldinho imao samo četiri godine. Brigu o njemu nastavili su majka i stariji brat Roberto Assis, koji je također bio dobar nogometaš i postao profesionalac, igrao je kao napadač za prvu momčad Gremija, a potom je prodan u Europu, gdje je završivo karijeru u francuskom Montpellieru. Relativno rano prekinuo je karijeru zbog ozlijeđenog koljena i sada je bratov menadžer.
I Ronaldinho se po uzoru na oca i brata počeo baviti nogometom i vrlo rano počeo trenirati u klubu. I kod kuće je driblao stolce a u dvorištu svog psa. Tako je stekao izvanrednu vještinu u baratanju loptom. Igrao je u raznim kadetskim i juniorskim selekcijama, dospio i u brazilsku reprezentaciju igrača do 17 godina, s kojom je nastupio i na svjetskom prvenstvu u Egiptu i postao najbolji strijelac tog prvenstva.
Prvi profesionalni ugovor potpisao je 1998. s Gremiom i za taj klub igrao tri sezone sve bolje. U trećoj sezoni odigrao je 11 utakmica i postigao 12 golova, dokazao se kao vrstan strijelac. Zapazio ga je i tadašnji brazilski izbornik Wanderley Luxemburgo i pozvao ga u reprezentaciju. Prvu utakmicu odigrao je 26. lipnja 1999. kad je Brazil pobijedio Latviju s 3:0, a prvi gol – i to spektakularan – postigao je u drugoj utakmici za reprezentaciju 30. lipnja 1999. kad je Brazil na domaćem terenu pobijedio Venezuelu sa 7:0.
Nakon te utakmice svi su pričali o njegovu spektakularnom golu. Primio je loptu na rubu kaznenog prostora, a protivnički branič krenuo je na njega. Ronaldinho je puknuo loptu u zrak, branič je nemoćno protrčao ispod nje, a kad je lopta pala i on ju ponovno primao, na njega je pojurio drugi branič. On je loptu gurnuo pokraj tog drugog braniča i potrčao za njom. Lopta je već išla prema korner liniji desno od gola, a golman je istrčao iz gola prema njoj. Ronaldinho je do nje došao prije golmana i gotovo iz mrtvog kuta u punom trku snažnim udarcem poslao je u gol.
Mnoge je podsjetio na slavni gol što ga je 1958. na početku karijere na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj u utakmici protiv Walesa postigao 17-godišnji Pele, najbolji nogometaš svih vremena. Stoga su Ronaldinha odmah počeli uspoređivati s Peleom, Romariom, Ronaldom, Rivaldom i tvrditi da će postići njihovu slavu. Nogometni stručnjaci utvrdili su pak da ga je teško s bilo kim uspoređivati, jer je dribler poput Romarija, ali ima i oštar udarac i brzinu poput Ronalda.
Gremio je brzo dobio izdašne ponude iz Europe za Ronaldinha. Ali klubu se nije žurilo pa je odbio iznimnu ponuda nizozemskog PSV Eindhovena u kojem je 1994. europsku karijeru počeo Ronaldo. Tek u siječnju 2001. Gremio je prodao Ronaldinha za 6 milijuna dolara Paris Saint-Germainu. Gremio i pariški klub posvađali su se oko novčanih uvjeta Ronaldinhova transfera pa Ronaldinho nije mogao igrati šest mjeseci, dok spor nije bio riješen.
U prvoj francuskoj sezoni 2001/02. Ronaldinho je u prvenstvu postigao 13 golova uz sedam asistencija te se PSG plasirao na četvrto mjesto, znatno bolje nego prethodnih sezona. Sljedeće godine, iako je Ronaldinho i dalje igrao odlično i u prvenstvu postigao osam golova, klubu je krenulo loše, za što su mnogi optuživali trenera Luisa Fernandeza, te se na kraju borio za opstanak u prvoj ligi. Tek u zadnjim kolima spasio se od ispadanja, a u klubu su smijenili trenera i odlučili skupo prodati Ronaldinha kako bi kupili nekoliko potrebnih igrača.
Za Ronaldinha se zanimao i Real iz Madrida, ali je od njega odustao iz bizarnog razloga – jer zbog velikih zuba Ronaldinho nije zgodan pa neće imati dovoljan broj obožavatelja, posebno među ženama, pa će se loše prodavati njegovi dresovi. Ronaldinho je odgovorio da "možda nije zgodan, ali ima šarma". Bio je zainteresiran i Manchester Utd. jer se u Engleskoj o njemu mnogo govorilo nakon što je 2002. u četvrtfinalu SP-a u Japanu i Južnoj Koreji u utakmici Brazil – Engleska, u kojoj je Brazil pobijedio 2:1, postigao spektakularan pobjedonosni gol iz slobodnog udarca s 35 metara, pogodivši u same rašlje iznad engleskog golmana Davida Seamana. Ali najbolju ponudu dala je Barcelona pa je Ronaldinho za 12 milijuna dolara, dvostruko više nego što je za njega platio PSG, prešao u katalonski klub.
Mnogi su ga od toga odgovarali jer je Barcelona nekoliko godina bila u dubokoj krizi, a činilo se da se iz nje neće lako izvući. Novi predsjednik Barcelone Joan Laporta skupio je golem novac za kupnju igrača, pokušao je dovesti i Beckhama, ali je on ponudu upravo zbog te krize odbio i prešao u Real. Ronaldinho je poslije ispričao da je prešao u Barcelonu jer su u tom klubu nekoć briljirali najveći brazilski nogometaši Ronaldo, Rivaldo i Romario, osjećajući da je to sretan klub za brazilske zvijezde.
Nije pogriješio. U prvom redu zahvaljujući njemu, ali i nizozemskom treneru Franku Rijkaardu i nekim drugim igračima koji su došli u klub, Barcelona je već u sezoni 2003./04., prvoj u kojoj je za nju nastupao Ronaldinho, igrala izvrsno i završila prvenstvo na drugom mjestu iza Valencije a ispred tradicionalnog suparnika Reala. Sljedeće sezone već je ponizila sve suparnike, a posebno Real, koji je ne samo obilno nadmašila u bodovima, nego i 20. studenoga 2004. deklasirala s 3:0, pri čemu je Ronaldinho zabio gol iz jedanaesterca. Barcelona je na kraju te sezone uvjerljivo osvojila prvenstvo Španjolske prvi put nakon šest godina.
Svi se slažu da je Ronaldinho uspjehu Barcelone pridonio ne samo nogometnim umijećem, nego i svojom naravi. Njegovi suigrači tvrde da je duša momčadi, da sve zarazi svojim optimizmom, borbenošću, veseljem, posebno kad postigne gol ili napravi drugi uspješan potez, jer se raduje više od svih. Taj se duh prenio na cijelu momčad, koja igra s veseljem, pobjeđuje s veseljem, a i njeni navijači dolaze na stadion s veseljem. Među igračima Barcelone Ronaldinho je najveća zvijezda, u dućanima kluba najviše se prodaje majica s njegovim imenom – "iako ima velike zube".

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika