Objavljeno u Nacionalu br. 524, 2005-11-28

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Psihopat specijalac

Kad netko umisli da je neodoljiv ženama, da sve zna i sve može, čak da ima i dozvolu za ubijanje, jedini način da se s njim nekako iziđe na kraj jest da mu se ponudi višemjesečno gostoprimstvo u Vrapču

Zoran FerićZoran Ferić James Bond na filmu je zabavan lik. Sretnemo li ga u životu, može se pretvoriti u najgoru noćnu moru. Naime, kad si običan građanin umisli da je 007, da je neodoljiv ženama, da vozi specijalan auto, da sve zna i sve može te da je u kontaktu s ljudima na najvišim položajima u zemlji, čak da ima i dozvolu za ubijanje, jedini način da se s njim nekako izađe na kraj jest da mu se ponudi višemjesečno gostoprimstvo i adekvatan tretman u Vrapču. Kad je, međutim, takav čovjek policajac i inspektor, kad su mu dostupna sredstva za prisluškivanje, kad je treniran za praćenje, kad ima iskustva i poznanstva te adekvatnu logistiku, takva priča može zvučati kao najgori filmski horor B produkcije. Ovih dana, kad predsjednik države govori o katastrofalnom stanju sigurnosti u Hrvatskoj, kad su građani u elementarnom strahu za svoju sigurnost i živote koje ugrožava sve prisutnije kriminalno nasilje, a ozbiljno se raspravlja i o dugim cijevima na ulicama ili u prtljažnicima policijskih automobila, kad se čuju sasvim ozbiljna mišljenja da policija radi dobra sviju nas treba imati i šire ovlasti, pa gotovo i onu Bondovu dozvolu za ubijanje, u medijima se pojavila zastrašujuća priča Zagrepčanke Ivane M., koja policijskog inspektora Novicu Bogdanovića, zaposlenog u Odsjeku za potrage u Odjelu za kriminalističke evidencije u Heinzelovoj ulici optužuje za silovanje i psihičko maltrertiranje koje je, kako navodi djevojka, trajalo godinu dana. Prvi put je tu 23-godišnju djevojku spomenuti inspektor navodno silovao na Sljemenu. I otad su se silovanja i psihičko maltretiranje, prijetnje, zastrašivanje i zlostavljanje stalno nastavljali. Njezina priča koja, mora se priznati, djeluje prilično stravično i kojoj se još ne zna sudski epilog, kao ni to hoće li uopće i završiti na sudu svakako da ima i stanovitih nejasnoća. Djevojka ističe da je sama dala broj telefona policijskome inspektoru kad su se upoznali, razgovarala je s njim o fitnessu i popustila njegovoj upornosti. Pristala je doći u fitness centar i poći s njim na ručak. Nakon toga uslijedilo je silovanje, praćenje, prisluškivanje, prijetnje. Ako je priča 23-godišnje Ivane M. točna, to će biti jedan od najgorih skandala koji su u posljednje vrijeme pogodili hrvatsku policiju. I to upravo u tako osjetljivom trenutku. Stravično je, kako navodi Ivana M., da je spomenuti inspektor znao sve o njenom dečku, roditeljima, baki i djedu u Lici, da je znao čak i takve detalje kao što je boja fasada njihove kuće, telefonske brojeve. Nelogičnost što se, umjesto da je silovanje odmah prijavila, zaposlila u njegovu fitness centru djevojka opravdava strahom, psihološkim pritiskom i time što je uvijek znao gdje se nalazi i što radi. To je, kako kaže djevojka, izazvalo šok i strah zbog kojeg je pristajala i na prilično nelogične stvari. Ne samo da radi kod njega u centru, nego i da odlazi u njegov stan gdje ju je, kako navodi, drugi put silovao. Kad je pokušao i treći put, spasila se nekakvim ukrasnim nožem. Priča je ovo koju će sada sigurno sasvim ozbiljno istražiti policija jer se pojavila u javnosti i zbog delikatnog trenutka u kojemu se pojavljuje.
Ono pak što se još može iščitati iz priče Ivane M. jest da je inspektor Bogdanović prilično sposoban policajac koji je u svakom trenutku znao gdje se nalazi, bio obaviješten o njenim poslovima i potpuno ovladao njezinim životom. Da se radi o nekom praćenom kriminalcu, šef bi mu mogao reći: "Dobro odrađeno, inspektore!" Posebno pak plaši u ovoj priči to što je inspektor stvarao dojam da zna i može sve i da je potpuni gospodar njezina života i života njene obitelji. Pri takvom stanju stvari, ako policajac pokazuje da sve zna, postavlja se nama, običnim građanima, sasvim logično pitanje: zašto onda iste metode, znam, hoću i mogu, ne primijene i pri razrješavanju teških kriminalnih djela kojih je za svaki dobar ukus kod nas previše neriješenih. I što je najgore, obični građani koji čitaju crnu kroniku već unaprijed mogu predvidjeti koja će nedjela ostati neriješena. Mafijaška ubojstva, velike pljačke, čak i dobar dio krađa automobila, ako vlasnik nije pripadnik obavještajne zajednice. Pa ipak, kao građanina mene manje plaši sto narkomana s plinskim pištoljima i ženskom čarapom na glavi, čak ni deseci onih s pumpericama u mjenjačnicama, nego jedan jedini psihički nestabilni policajac. Strah je svakako iracionalan, ali uvjeren sam da ga sa mnom dijeli velik broj građana ove zemlje. Što se stvarno događalo između Ivane M. i inspektora Bogdanovića, pokazat će, nadam se policijska i sudska istraga. Međutim, i sama pomisao na psihopata sa specijalnim ovlastima jednako je strašna kao i ona od prije nekoliko godina, kad je psihopat nosio kirurški skalpel i u Vinogradskoj mesario nedužno građanstvo. Tako da strah koji osjećamo pročitavši takvu priču, ma koliko djelovao iracionalno, itekako ima utemeljenje u našem osjećaju svijeta pravde i svijeta kriminala i odnosa snaga unutar njih. Notorni kriminalci, naime, djeluju izvan zakona i prema njima se možemo nekako jasnije psihološki odrediti jer smo to naučili još iz slikovnica (to su oni ružni neobrijani tipovi s maskom na očima). Zlostavljači pak, kojima zakon djeluje kao paravan pa su gotovo nedodirljivi, u nama izazivaju nepojmljiv užas i osjećaj bespomoćnosti. I mada smo gotovo odrasli na filmovima o pokvarenim policajcima, još se uvijek poprilično vjeruje policiji. Nerijetko upravo policajce doživljavamo kao zaštitu i oslonac. U trenutku kad naoružani banditi ubiju zaštitare u Fini spremni smo im dati i specijalne ovlasti. Sada pak, kad čujemo o stravičnom kršenju ovlasti na štetu građana, ta se spremnost polako gubi. Dokaže li se pak da je priča nesretne Zagrepčanke istinita, čini se da bi u policiji i srodnim službama, osim dugih cijevi, dobro došla i poduža metla.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika