Pojedine članice Europske unije svojim sve glasnijim stavovima o konačnom statusu Kosova sve očitije pokazuju da je stupanj neslaganja unutar EU o ovom problemu sve veći. Nekoliko članica poput Češke, Slovenije, Španjolske Grčke i Italije sve glasnije izriču svoje stavove koji su često u nesuglasju s općim mišljenjem EU kao cjeline. Sve članice EU u lipnju su se složile da konačni status Kosova mora biti dogovoren između ovlaštenih pregovarača Srba i kosovskih Albanaca pod vodstvom Ujedinjenih naroda. Glavna načela koja se pritom moraju poštovati su zaštita srpske manjine, nevraćanje na status kakav je ta pokrajina imala prije 1999. godine kada je Kosovo bio pod kontrolom Beograda i konačno nedjeljivost samog teritorija. Međutim, samo nekoliko dana nakon što je specijalni UN-ov pregovarač Martti Ahtisaari otvorio pregovore s Beogradom i Prištinom češki premijer Jiri Paroubek izjavio je kako bi najbolje rješenje bilo podijeliti Kosovo na sjeverni dio koji bi pripao Srbiji i južni dio koji bi pripao Albancima. Drugi primjer je slovenski predsjednik Janez Drnovšek koji je predložio neovisnost Kosova zbog čega je navukao bijes Beograda koji mu je uskratio prethodno dogovoreni službeni posjet Srbiji i Crnoj Gori. Srbiji se međutim svidio prijedlog rumunjskog predsjednika Traina Basescua koji je prilikom posjeta Parizu izjavio kako bi Kosovo trebalo dobiti autonomiju, ali bi ostalo vezano za Srbiju što je međutim izazvalo negodovanje među kosovskim Albancima. Cijelu ovu kakofoniju mišljenja neimenovani diplomat u EU opisao je   «jako opasnim». I dok Španjolska nezavisno Kosovo doživljava kao opasan primjer za separatističke težnje svoje pokrajine Baskije i stoga mu se protivi, službeni Rim zabrinjavaju potencijalne izbjeglice buduće «neuspješne» države Kosovo.

Direktni razgovori između Srba i Albanaca očekuju se u veljači, a diplomati ocjenjuju kako bi mogli trajati do šest mjeseci.