Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu pod predsjedanjem sutkinje Spomenke Tonković odlučilo je u srijedu da će se suđenje osmorici bivših vojnih policajaca, optuženih za ratni zločin nad civilima u Lori 1992. godine, nastavit 17. siječnja 2006. godine. Kako se ni u nastavku suđenja nisu odazvala trojica pozvanih svjedoka, iako je policiji bio izdan nalog za njihovo dovođenje Vijeće će razmotriti prijedloge obrane i tužiteljstva za izvođenjem novih dokaza i pozivanjem novih svjedoka, kao i o načinu postupanja prema svjedocima koji se do sada nisu odazivali. U nastavku rasprave pročitan je očevid Vojno-istražnog centra Lora, u kojemu su sudjelovali članovi sudskog Vijeća te branitelji i tužitelj. Od Ministarstva obrane dobivena je potvrda kako se stanje u zatvoru nije mijenjalo od 1992. Očevidom je utvrđeno da kroz prozor ćelija nije moguće vidjeti ništa ispod pasa uspravnog čovjeka, premda su neki svjedoci tvrdili kako su vidjeli premlaćivanje zatvorenika koji su ležali na podu ispod prozora. Predsjednica sudskog vijeća pročitala je i sadržaj pisma koje je zatočenik Lore, bivši pilot JNA, u međuvremenu pokojni, Milan Mičić uputio istražnom sucu Marku Brdaru 2002. godine, uoči prvog suđenja za ratni zločin u Lori. Mičić je poginuo u padu privatnog helikoptera u Beogradu u prosincu 2002. godine. U Loru je doveden 20. travnja 1992., gdje je ostao do razmjene 14. kolovoza. Tamo je, tvrdi, "bilo psihičkog i fizičkog zlostavljanja, pa čak i sa smrtnim ishodima". Za zlostavljanje najteže optužuje upravitelja zatvora, prvooptuženog Tomislava Duića, ali u pismu navodi kako je u zatvor dolazila i njegova, danas bivša supruga Tanja Belobrajdić, koja je također sudjelovala u zlostavljanju, što je ona u svome svjedočenju opovrgnula . Često ga je, kako tvrdi, tukao i bivši vojni policajac, svjedok u postupku Zvonko Giljanović. "Dobro sam i upamtio Anđelka Botića, a naravno i ostalu gospodu, prozvanu po pitanju Lore", napisao je Mičić. Za optuženog Tonća Vrkića ustvrdio je kako ga je on osobno doživio kao časnog vojnika, čovjeka, a ne zločinca.