Objavljeno u Nacionalu br. 526, 2005-12-12

Autor: Plamenko Cvitić

KRALJ ZAGREBAČKIH HOTELA

'Žena me tjera u penziju, a ja radim 14 sati dnevno'

Anđelko Leko (72), hotelijer i vlasnik HUP-a, za Nacional govori o preuređenju 'Wetina', poslovnom uspjehu, karijeri i novim investicijama

Anđelko LekoAnđelko LekoSedamdesetdvogodišnji Anđelko Leko, većinski doničar HUP-a Zagreb d.d., proteklih dana ima razloga za slavlje. Osim što je u proteklih desetak godina uspio održati i steći nekoliko uspješnih zagrebačkih hotela, Leko je prije tjedan dana bio domaćin na svečanom predstavljanju novouređenog hotela "Westin", čija je adaptacija trajala pune tri godine. Osim poznatog hotela koji su Zagrepčani i gosti Zagreba u posljednjih petnaestak godina znali pod različitim nazivima, od "Intercontinentala", preko "Opere" do "Westina", Lekin HUP danas drži "kremu" zagrebačkih hotela "Sheraton" i "Four points by Panorama", te hotele "Jadran" i "Zagreb". U intervjuu za Nacional Leko opisuje svoj poslovni uspjeh, razvoj svoje kompanije i najavljuje da još ne planira otići u mirovinu.

NACIONAL: Što za vas znači otvaranje "Westina"?

- To je završetak posla započetog prije tri godine, kad smo kupili hotel od Ivice Todorića. Znali smo tada da je riječ o hotelu koji je imao 27 godina, te da ćemo ga morati popravljati, adaptirati sobe, instalacije, dizala i druge prostore. Tada je već bio izgubio ime "Intercontinental" koje je imao od otvorenja i bio u silaznoj putanji što se tiče poslovnosti. Uložili smo gotovo 15 milijuna eura i danas imamo sigurno najbolje sobe u Hrvatskoj. Cijelo vrijeme adaptacije nismo prekidali poslovanje, neki hoteli su znali adaptirati prostor po nekoliko godina i za to vrijeme biti zatvoreni, pa su poslije imali velikih problema; mi to nismo htjeli. Već se sad vidi da je to bila dobra odluka. Hotel je počeo raditi punom parom i mi ne krijemo zadovoljstvo.

NACIONAL: Kakva je situacija s drugim hotelima u vašem vlasništvu?

- Već smo prije završili adaptaciju "Panorame" i ona je danas po uloženom kapitalu i broju zaposlenih naš najrentabilniji hotel. Gosti su taj hotel jako dobro prihvatili, premda on nije atraktivan kao "Sheraton" ili "Westin", ali dali smo mu međunarodno ime koje ima malko nižu kategoriju od hotela s pet zvjezdica. Svake godine ostvaruje pozitivne rezultate. Odlučili smo dignuti hotele na višu razinu, jer se trend u svijetu promijenio. Trenutačno se adaptira hotel "Internacional": prodali smo stari dio sa sobama koje se nisu mogle prilagoditi i ondje je sad poslovni prostor. Sad dograđujemo "Internacional", upravo se ovih dana završavaju svi građevinski radovi i fasada, tako da će hotel imati oko 220 soba, također četiri zvjezdice. Mijenjamo sve osim zidova. Prije smo uredili hotel "Jadran" u Vlaškoj ulici, ostaje nam još hotel "Zagreb". "Sheraton" smo završili u vrijeme rata, već je prošlo deset godina pa će ga trebati doraditi. Morali smo se opredijeliti za kvalitetu, jer je tako u svijetu. Navike i očekivanja ljudi su se promijenile, moramo se prilagođavati našim korisnicima.

NACIONAL: Na koji način?

- Danas mnogo ljudi kod kuće ima klimu, internet, odlične krevete, uređene interijere. Komfor stanovanja se u posljednjih dvadeset godina bitno promijenio. Moderni stanovi su potpuno drukčiji od starih. Mi smo sve to shvatili na vrijeme, zadužili se uz pomoć banaka i bitno popravili svoje hotele.

NACIONAL: Koji su suvremeni hotelijerski trendovi u svijetu?

- Prije svega, inzistira se na kvaliteti. Zatim komfor, veće površine soba, sve više se ide na moderni dizajn, ima čak hotela koji miješaju dizajn, mogu se ubacivati i neki drugi dijelovi, industrijalci to zovu nedovršenom proizvodnjom. Danas ljudi sve više putuju i traže sadržaj koji će ih zaintrigirati. Mi smo u sobama "Westina" to primijenili, naši novi madraci debeli su 30 cm, idemo na moderniji pristup. Primjerice u "Panorami" smo od sto soba napravili pedeset, u kojima poslovni čovjek ima i radni dio i boravak, kupaonicu, pogled.

NACIONAL: Ipak, u Zagrebu imate jaku konkurenciju.

- Konkurencija je općenito dobra stvar. Problem je u Zagrebu taj što je hotelski smještaj prekapacitiran u odnosu na potrebe koje Zagreb ima što se tiče dolaska gostiju, zato sam i rekao da moramo više raditi na dovođenju gostiju, kako bi kapaciteti bili više korišteni. Primjerice, svi hoteli u Zagrebu sigurno ne premašuju 50 posto korištenja svojih kapaciteta. Kad bi se konkurencija dobro složila, mogla bi zadržati svoje cijene. Međutim, događa se da hoteli pokušavaju zadržati gosta spuštanjem cijene i tu svi gubimo, to nije dobro. Jer taj je gost došao u Zagreb zbog poslovnog, zdravstvenog ili nekog drugog razloga. Hotel mu ne smije biti skup i loš. Događaju se i druge promjene, grade se autoceste, ali za nas hotelijere to nije tako dobro: ljudi koji dođu iz Rijeke, Splita ili Osijeka isti dan se vrate kući, ne prenoće u hotelu.

NACIONAL: Vaši hoteli u Zagrebu nose nazive različitih brandova. Koje su razlike među njima?

- Nema tu velike razlike. "Sheraton" je, primjerice, vrhunski hotel s vrhunskom ponudom i uslugom, bez obzira na to što Davor Butković kaže da nemamo sva vina koja on pije, ali imamo pedesetak drugih vrsta vina. Održali smo niz zahtjevnih skupova i dobili pohvale, negdje valjda možemo i pogriješiti. Brandovi nude pogodnosti, pa se gosti opredjeljuju prema tome, a mnogim gostima se i mi obraćamo sa svojom ponudom i informacijama o nama. Poslovni ljudi jače kupovne moći žele se dobro odmoriti, žele imati uvjete da u tom hotelu mogu primiti stranke, obaviti posao i dobiti dodatne usluge.

NACIONAL: Kad ste putovali po svijetu, koji hoteli su vam se svidjeli?

- "Imperial" u Beču hotel je naše partnerske kompanije, to je broj jedan hotel u Austriji a možda i šire. Tamo svatko dobije predivan apartman. Iznimno mi se svidio i "Kempinski" u Münchenu. U Atlanti sam spavao u jednom jako dobrom hotelu, ali vrlo mi je teško reći koji mi je najdraži.

NACIONAL: Jeste li u nekom stranom hotelu uočili neku uslugu koju ste željeli primijeniti u Hrvatskoj?

- Čovjek koji se bavi hotelijerstvom na putovanjima vidi puno takvih stvari, ali to nije uvijek moguće prenijeti u Hrvatsku. Recimo, u "Intercontinentalu" u Beču jako mi se svidjelo što je za vrijeme doručka osoblje u restoranu u narodnoj nošnji. Pokušavao sam u Zagrebu uvesti tako nešto, ali je bilo jako teško. U Budimpešti sam spavao u hotelu "Bekt" s pet zvjezdica, sa zabavnim noćnim programima. Spavao sam u "Novotelu" u Parizu, ali nije mi se svidjelo jer je tamo sve šablonski.

NACIONAL: Kad je riječ o vašim hotelima, postoji li nadmetanje između "Sheratona" i "Westina"?

- Bez obzira na to što su hoteli praktički u istim rukama i menadžment kompanija je isti, mora postojati izvjesno natjecanje. "Sheraton" nije bez razloga već treću godinu zaredom od HRT-a i Hrvatske gospodarske komore dobio priznanje kao najbolji, ali i drugi naši hoteli su iznimni. Zbog toga sam zahvalan menadžerskoj kompaniji Starwood, koja vodi naše hotele.

NACIONAL: Kako je uopće došlo do vaše suradnje sa Starwoodom?

- Još 1989. počeo sam razgovarati s predstavnicima "Sheratona", koji je bio u vlasništvu velike američke korporacije ITT. To je bila tvrtka kćer koja je imala 400 hotela širom svijeta. Tada nije bilo moguće sklopiti menadžment, a ja sam htio napraviti hotel po svjetskim standardima. Budući da to nismo mogli sami, došao sam na razgovor u Frankfurt, gdje je bilo sjedište "Sheratona" za Europu. Tada je Heinz Karl Hatsfeld bio šef za Europu. Ja sam doveo svog pravnika, on svog i za desetak minuta oni su konstatirali da ne možemo sklopiti ugovor jer naši zakoni tada nisu dopuštali nešto takvo. Potom smo Hatsfeld i ja razgovarali i na kraju sam ja njima predložio da mi dadu tehničke usluge, pomognu mi koncipirati hotel, dadu mi program kako on treba izgledati, što sve treba imati da bi bilo po standardima "Sheratona", pa ako se promijeni zakon, sklopit ćemo ugovor o menadžmentu, a ako ne, platit ćemo im pravednu naknadu. I oni su na to pristali. Tek nakon što smo izgradili i otvorili hotel Starwood je kupio "Sheraton". Tako je 1997. ta tvrtka došla u Hrvatsku. Prije toga je "Sheraton" kupio hotele "Tsiga", tako da je ta globalizacija vani počela mnogo prije, sad je Starwood kupio i "Meridien", koji je kupio "Alot", i sad Starwood ima osam brandova i više od devetsto hotela širom svijeta, a u mnogima se pojavljuje i kao vlasnik. Nikad nismo s njima razgovarali o tome da bismo im prodali neki udio, jer smo procijenili da to nije potrebno. Sad kad smo se odlučili graditi hotele kod Dubrovnika, postoji mogućnost da jedan resort gradimo s njima.

NACIONAL: Koja je budućnost vaše kompanije?

- Ona prije svega ovisi o nama koji u njoj radimo. Sada ima dobre i kadrovske i financijske pretpostavke. Ne smije biti promašaja, jer je hotelijerstvo još uvijek sekundarna grana gospodarstva, koja u određenim trenucima može vrlo brzo imati neželjenu financijsku situaciju. Polagani, sigurni razvoj. Mi jesmo zaduženi, ali nismo prezaduženi, naši dugovi ne prelaze 30 posto temeljnog kapitala. Ova kompanija je nastala od jednog restorana koji čak nije bio u vlasništvu, nego u zakupu, postupno se razvijala i širila vlastitim snagama. Nikad nismo dijelili otkaze, niti smo kasnili s plaćama, obvezama.

NACIONAL: Što planirate graditi na moru?

- Tamo ćemo graditi hotel koji neće imati ispod četiri zvjezdice. Dobro je da je država počela shvaćati da je turizam naša najjača gospodarska grana, ona i danas ostvaruje devizni priljev od 40 posto, sa sigurno najboljim neto efektima tog deviznog poslovanja. Sigurno je da će se ulaskom u Europu ta grana najbrže uklopiti. Ova vlada je nešto u tom smislu pokrenula, ali treba nastaviti, pa će se to i vratiti u pozitivnom smislu.

NACIONAL: Više nemate planova vezanih uz Zagreb?

- Teško je odgovoriti na to pitanje. Mnoge se stvari događaju i spontano. Ako nam se pruži prilika, sigurno ćemo to učiniti.

NACIONAL: Kad govorimo u kupnji i prodaji, ove godine se pisalo o mogućnosti da Adris kupi vaše dionice.

- Bilo je informacija da su neki ljudi zainteresirani za to, ali od toga nema ništa. Osim toga, HUP Zagreb je dioničko društvo s petsto dioničara, svaki dioničar ih može prodati kad god želi. Ne bih želio da HUP Zagreb ovisi isključivo o meni, iako ja imam više dionica od drugih. Oni koji su tada kupili dionice nisu danas nezadovoljni. Neki su ih možda prije prodali jer nisu vjerovali u uspjeh ili im nisu bile potrebne, ali to je stvar pojedinca.

NACIONAL: Kad ćete u mirovinu?

- Ne znam, katkad poželim otići odmah.

NACIONAL: Jesu li točne priče da vas obitelj već dulje vrijeme nagovara na to?

- Da, žena me nagovara, a ja joj uvijek kažem: "A kako ću izdržati u mirovini?" Ne mogu to. Možda sam još uvijek koristan ovoj tvrtki. Ili kad vratim sve svoje dugove. Uostalom, Nadzorni odbor mi uvijek može reći da moram otići u mirovinu. Kad ovo sve zaokružim i kad ću moći to nekome predati u čvrste ruke, onda ću se sigurno povući.

NACIONAL: Jeste li ikad razmišljali o nekom drugom biznisu?

- Ne, što bih drugo radio? Dulje od četrdeset godina sam u hotelijerstvu, ne mogu sad učiti drugi zanat.

NACIONAL: Je li vašem poslovnom uspjehu kumovala politika?

- Nikad se nisam bavio politikom i nikad nisam bio član ni jedne stranke. Mogu imati svoje intimne simpatije prema nekom političaru, ali mene jedino zanima da Hrvatska uspije. Mislim da ne bi bilo pametno da se bavim politikom, jer bih se u pet minuta sa svima posvađao.

NACIONAL: Je li slučajnost da ste vi, kralj zagrebačkih hotela, i zagrebački gradonačelnik iz istog sela?

- Ljutim se kad mi kažu da sam kralj. Ja sam život posvetio svojoj struci i nikad nisam mislio da su svi uspjesi isključivo moj rezultat. Napravio sam to uz pomoć svojih suradnika. Što se tiče Bandića, to je potpuna slučajnost. Iz tog mjesta dolaze dobri i jako vrijedni ljudi. Mi smo sadili duhan, pa sam još u djetinjstvu naučio raditi: ustajali smo u zoru da bismo obrali duhan dok sunce ne iziđe. Jer kad dođe sunce, onda ne valjda brati duhan. Kad sam još tijekom srednje škole došao u ovaj grad, rekao sam si: "Radi, Anđelko, pa će to ljudi vidjet'." U tom smislu ljudi su i Bandiću dali povjerenje zbog njegove marljivosti. Bilo je i drugih ljudi iz našeg sela, recimo Blago Zadro. Drago mi je vidjeti da Bandića Zagrepčani vole. A što se tiče naših zajedničkih poslova, oni nikad nisu postojali.

NACIONAL: Koliko dnevno radite?

- U prosjeku radim 12 do 14 sati. Ustajem uvijek u sedam sati ujutro, bez obzira na to kada legnem.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika