Ivo ŠušakAko je ljestvica FIFA-e, svjetske nogometne federacije, najmjerodavnija kod mjerenja snage nogometnih reprezentacija, onda je nogometna reprezentacija Hrvatske po kvaliteti tek treća u skupini F predstojećeg Svjetskog prvenstva u nogometu u Njemačkoj 2006. godine. Prema toj ljestvici, Brazil je na prvom mjestu, Japan je na 15., Hrvatska je na 20. a Australija na 49. mjestu. Ako tako gledamo, Hrvatska nije favorit za ulazak u osminu finala svjetskog prvenstva ali da se nebismo bavili predviđanjima i nagađanjima, poznati treneri Ivo Šušak, trener Osijeka, Josip Kuže, trener Dinama, i Ivan Katalinić, trener Dinama iz Tirane, komentirali su za Nacional vrijednost i kvalitetu Japana, Brazila i Australije.

Australiji je ovo drugi nastup na svjetskom nogometnom prvenstvu. Prvi put su nastupili 1974. godine na Svjetskom prvenstvu, također u Njemačkoj kada su njihovi reprezentativci još uvijek bili poluprofesionalci. Izbornik im je Nizozemac Guus Hiddink a najveće zvijezde Mark Viduka i Harry Kewell, igrači Middlesbrougha i europskog prvaka Liverpoola. Odlazak na SP osigurali su u dodatnim kvalifikacijama kada su izbacili Urugvaj nakon izvođenja jedanaesteraca.
Reprezentaciji Japana ovo je treće svjetsko prvenstvo za redom. U Francuskoj 1998. godine nisu prošli kvalifikacijsku skupinu kada ih je Hrvatska pobijedila 1:0, četiri godine kasnije kao domaćini bili su prvi u kvalifikacijskoj skupini ali su ispali u osmini finala kada su poraženi od Turske. U kvalifikacijama za predstojeće SP osvojili su prvo mjesto u skupini 2. azijske zone i to ispred Irana. Njihov izbornik, nekada poznati nogometaš Brazila Zico, 2001. godine zamijenio je Francuza Philippa Troussiera. Njihova kvaliteta bazira se na tri igrača koji igraju u europskim klubovima: Hidetoshi Nakate iz engleskog Boltona, Shunsuke Nakamure iz škotskog Celtica i Shinji Onoa iz nizozemskog Feyenoorda.
Brazil je svjetski prvak, najbolja i najskuplja reprezentacija na svijetu koja je na prošlom svjetskom prvenstvu u finalu pobijedila Njemačku a bila je prva u kvalifikacijama za SP u južnoameričkoj skupini. Ako treba tražiti nadu i utjehu, Brazil je u kvalifikacijama igrao u gostima neriješeno s Bolivijom, Peruom, Paragvajem, Čileom i Urugvajem, izgubio je od Argentine i Ekvadora, kod kuće je igrao neriješeno s Kolumbijom i Urugvajem, a u svim ostalim utakmicama je pobijedio.

"Nismo imali previše sreće sa ždrijebom. Bez dvojbi, najveći su favoriti Brazilci, dok bih našu ekipu svrstao na drugo mjesto. Ni u kojem slučaju ne treba podcijeniti Australiju, koja je svoju snagu potvrdila eliminacijom Urugvaja, bivših dvostrukih prvaka svijeta.
A sada o Japanu. U najkraćim crtama, Japanci su specifična sportska nacija čiju igru karakterizira svojevrsni fanatizam. U to sam se uvjerio još 1998. kada sam kao član reprezentativnog stožera pod vodstvom Miroslava Blaževića dobio zadatak analizirati selekciju Japana s kojom smo i tada bili u grupi. Gledao sam tri njihova susreta, kao i utakmice Svjetskog prvenstva 2002., i opći zaključak nije se puno promijenio. Ni jedan igrač ne odskače, igraju izrazito šablonski nogomet, u sustavu 4-4-2, uz iznimno mnogo trčanja i ritma. To je stil koji njeguju godinama i sumnjam da će njihov izbornik Zico u idućih šest mjeseci uspjeti unijeti brazilski duh. Premda su snažni, nisu nepobjedivi i preporučam da vodstvo naše momčadi kontaktira s Brankom Ivankovićem, izbornikom reprezentacije Irana. Ivanković je nedavno pobijedio Japance i sasvim sigurno dobro poznaje njihovu igru pa nam može dati dosta važnih informacija.
Zlatku Kranjčaru priznajem dvije velike stvari: umjesto destrukcije koju su gajili neki prethodnici, on se vratio igri i kombinatorici, a standardizirao je i ekipu i sada se točno zna koji igrači su u prvih jedanaest. Da sam na njegovu mjestu, trkačko-šablonskoj momčadi Japana suprotstavio bih igru od noge do noge. Imamo igrače koji znaju čuvati loptu i pronaći pukotine u protivničkom sastavu. U takvoj situaciji iznimnu važnost ima kreativac kakav je Niko Kranjčar, a u sredini će jako puno značiti trka Nike Kovača. Mislim da prevagu mogu donijeti bočni igrači Darijo Srna i Marko Babić. Treba forsirati njihove prodore s krila, centaršuteve, a ako se nađu u dobroj poziciji, i sami mogu pucati na gol. Uspiju li naši vezni i bočni nogometaši odraditi posao, olakšat će poziciju Dade Prše, našeg glavnog napadača. Realno je očekivati da će uz njega proraditi i Klasnić, Olić ili Balaban, bez obzira na to koji će od ovih igrača ući u prvu postavu. Vjerujem da možemo pobijediti Japan, kao i da nije otegotna okolnost to što prvu utakmicu igramo s Brazilom. Brazilci su apsolutni favoriti i njihova eventualna pobjeda neće biti doživljena kao katastrofa, međutim, smatram da ni u tom susretu nismo bez izgleda. Poznato je da oni redovito na otvaranjima igraju nešto slabije i to je naša šansa. Ali čak i ako izgubimo od Brazila, to ne smije poremetiti našu ekipe za susret s Japanom."

"Skupina F je jaka jer u njoj igra Brazil, najjača reprezentacija na svijetu, i zbog činjenice da danas nikoga ne treba podcijeniti. Gotovo svaka reprezentacija može dobiti svakoga, što se vidjelo na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji. Zato treba respektirati i Australiju i Japan. Ipak, ako pretpostavimo da ćemo izgubiti od Brazila, mislim da imamo snagu i kvalitetu biti bolji od Australije i Japana i proći u drugi krug.
Loše je što već prvu utakmicu igramo protiv Brazila jer svaka reprezentacija želi početi svjetsko prvenstvo u pobjedničkoj atmosferi i zanosu jer je to iznimno važno. Objektivno, mi tu priliku nećemo imati jer je Brazil kvalitetna ekipa koja igra vrlo natjecateljski i mislim da nije realno očekivati pobjedu. Moramo biti realni i računati na poraz od Brazila zbog čega će nedostajati početni zanos.
Mislim da protiv Brazila ne smijemo ući u otvorenu igru na cijelom terenu jer je Brazil razigrana ekipa prepuna individualaca pa se trebamo više posvetiti strategiji. Pod time mislim na neutraliziranje njihovih glavnih igrača kroz gustoću te smatram da ćemo igrati malo dublju obranu. Od brazilskih igrača, uz Ronaldinha, najviše mi se sviđa Kaka. On je svjetska klasa, on pokreće momčad, organizira je, može biti i strijelac. Uz njih dvojicu, i svi ostali igrači Brazila su svjetske klase. Ako igramo dublju obranu, igra nam se svodi na kontranapad. To znači da se protiv Brazila trebamo pripremati za defanzivniji način igre. To ne znači da nužno moramo igrati samo s jednim napadačem, izbornik Kranjčar ima svoj način igre s dvojicom napadača. I ja sam za to da igramo s dva napadača ali da obojica, u trenutku kada Brazil ima loptu, ulaze u blok s ostalim igračima.
Objektivno, utakmica u Splitu, kada je Hrvatska igrala neriješeno s Brazilom, nije nikakav pokazatelj onoga što će se događati na Svjetskom prvenstvu. Brazil je u Splitu igrao u laganijem ritmu, želeći istaknuti atraktivnost poteza. Na Svjetskom prvenstvu oni žele napraviti rezultat, igrat će u punom ritmu. Ja bih postavio defanzivniji način igre, ali ne duboku obranu u našem šesnaestercu ili ispred njega. Pokušao bih zadnju liniju obrane izvući na 30 metara od našega gola. Igrali bi iznimno plitko, a gustoća igrača bila bi naš prvi obrambeni adut. U takvoj gustoći svatko svakome može pomagati jer igra 'jedan na jedan' protiv Brazilaca nije dobra. Brazilski igrači s lakoćom rješavaju takve situacije. U gustoj formaciji igrači mogu pomagati jedan drugome, dvojica mogu čuvati jednog protivničkog igrača te ispravljati eventualne pogreške. Treba voditi računa o svim detaljima obrane, s tim da treba znati što raditi nakon što se osvoji lopta. Ne smijemo dopustiti da se Brazil nakon izgubljene lopte organizira, već u trenutku kada njihova obrana nije organizirana treba imati jasnu ideju kako napasti i tako dobiti na brzini i hvatati protivnika na iznenađenje. Naša reprezentacija treba do savršenstva organizirati igru u obrani, a napad organizirati tako da dobijemo na brzini i iznenađenju.
Hrvastki igrači su poznati da gube na raspoloženju nakon poraza, ali ekipu treba psihološki pripremiti na eventualni poraz od Brazila jer je to nešto realno i pripremiti ih na ostale utakmice. Reprezentacija treba ući u utakmicu sa željom da pobijedi Brazil, ali shvatiti da je realno ako u tome ne uspijemo. Objektivno, problem kod obiju reprezentacija može biti umor od duge i naporne klupske sezone, nakon čega treba akumulirati snagu za šest ili sedam utakmica na Svjetskom prvenstvu. Nije to tako lako, ali to su iskusni igrači, a Svjetsko prvenstvo je takvo natjecanje zbog kojeg igrači izvlače sve potencijale. Mislim da taj problem na SP-u neće biti tako očit."

Teško je nešto reći o igri australske reprezentacije šest mjeseci prije SP-a u Njemačkoj. Nitko ne zna tko će igrati s obzirom na brojne ozljede ni u hrvatskoj ni u australskoj reprezentaciji. No za Hrvatsku je dobro što se utakmica s Australijom igra zadnja. Ako njima ta utakmica ništa ne bude značila, vjerujem da bi Hrvatskoj mogla biti presudna za plasman u sljedeći krug. Za Hrvatsku nije dobro da prvu utakmicu igra s Brazilom. Australiji u potpunosti odgovara uloga autsajdera i činjenica da svi Brazil i Hrvatsku vide favoritima. No odmah upozoravam na oprez.
Gledao sam utakmicu Australija-Urugvaj i zaključio da su "soccerosi", Australci, jedna jako čvrsta, tvrda, čak neugodna momčad koja igra do kraja, čeka svoju priliku i nikada se ne predaje. Iako je u taktičkom i tehničkom smislu kvaliteta na strani hrvatske reprezentacije, Kranjčar će morati biti jako oprezan. Australija igra slično engleskim timovima - oštro, zapravo još oštrije i bezobzirnije, slično pogibeljnosti karakterističnoj za njihov nacionalni nogomet i ragby.
Australija igra u sustavu 4:4:2 ili u rasporedu 4:5:1, ovisno o kojim će igračima izbornik Guus Hiddnik raspolagati. U utakmici s Urugvajem u kojoj su izgubili 1:0 svi su se branili, samo je Mark Viduka igrao naprijed. Viduka, napadač Middlesbrougha, i u jednoj i u drugoj varijanti igrat će naprijed i biti opasnost za hrvatska vrata. Australija zna igrati i s drugim polušpicom, najčešće je to Kewell, koji je zapravo više lijevi bočni igrač. On nije klasični špic igrač, ali iskusni napadač Liverpoola, prije Leedsa, može biti za nas vrlo neugodan.
Australci u obrani igraju s četiri igrača u zadnjoj liniji: Popović, Vidmar, Neill, Chipperfield. Ali protiv nas bi mogli zaigrati i s liberom, onako kako mi igramo. Ostanu li kod igre koju je taktički Hiddink puno unaprijedio, s četiri igrača u zadnjoj liniji, onda hrvatska reprezentacija, želi li do zgoditka, mora igrati preko bokova. To su dva naša odlična igrača, Marko Babić i Darijo Srna, koji bi trebali podnijeti teret napada.
Druga je mogućnost igrati protiv Australaca s tri špica, dakle s Pršom, Klasnićem i Balabanom, na primjer, kako bi napad imao završnicu. Ali takva igra neće dati rezultat bez premoći na sredini terena. Jer ako Australci zaigraju 4:5:1 s isturenim Vidukom, oni će imati prevlast na sredini terena pa naša vezna linija mora biti više nego spremna. Ona će zapravo riješiti tu utakmicu. Osim na Viduku i Kewella, pozornost se mora obratiti i na prekide igre i slobodne udarce. Nezgodne slobodne udarce pucaju Viduka, Josip Skoko, koji sada igra u belgijskoj ligi i kojega znam dok je igrao u Hajduku, te Mark Brasciano, koji igra u talijanskoj ligi.
Naš najveći problem u utakmici s Australijom, ali i s Japanom, bit će velika trkačka sprema njihovih igrača. Australci stalno trče, i naši igrači taj visoki tempo teško će moći pratiti. Ako se igra po vrućini, u nezgodnom terminu, kao što smo u Francuskoj igrali protiv Japana na 35 Celzijevih stupnjeva i u 14.30 sati, to može biti vrlo značajan faktor. Ne treba računati na probleme Australaca s aklimatizacijom. Veliki broj njihovih igrača nastupa u europskim klubovima i dobro poznaju europski pa i hrvatski nogomet. U lipnju su Australci igrali na turniru pobjednika kontinenata, i u utakmicama s Brazilom, Njemačkom i Meksicom bili su vrlo solidni.