Vedrana RudanČovjek je religijska životinja. On je jedina religijska životinja. On je jedina životinja koja ima Istinsku Religiju - dapače, više njih.

    U usporedbi s cirkusom, crkva je vrijedna i ozbiljna institucija.

    Da je sada Krist među nama, jedno je sigurno: ne bi bio - kršćanin.

    Samo jedan čovjek bio je kršćanin, ali su ga prije mnogo godina uhvatili i - razapeli.

    Tri dana na križu, a zauzvrat vječnost u sreći i vladanju cijelim Svemirom - to je nešto na što bi pod istim uvjetima pristao svatko od nas.

    Ako je Krist bio Bog, onda je raspeće bez dostojanstva, ono je čak smiješno. Jer izdržati nekoliko sati boli nije ništa herojsko ako je netko Bog...

    Crkva se uvijek trudi popraviti ljude, ali ne bi bilo zgorega da popravi i samu sebe te tako pruži dobar primjer.

    Mučeništvo pokriva mnoštvo grijeha.

    Čovjeka primaju u crkvu zbog onoga što vjeruje, a izgone zbog onoga što zna.

    Jedan od mnogobrojnih "dokaza" besmrtnosti duše jest i vjerovanje nebrojenih milijuna ljudi u to. Ali milijuni ljudi također su vjerovali da je svijet ravna ploča...

    Tajna ljudskog ponašanja gotovo je nerješiva. Božje tajne su puno lakše i rješavaju se bez poteškoća.

    Uzevši u obzir stotine sekti koje se spore oko tumačenja B i b l i j e, možemo je usporediti s apotekom: inventar je isti, a liječnička praksa se mijenja.

    Mnoge ljude zabrinjavaju odlomci Svetog pisma koje ne razumiju. Što se mene tiče, u Svetom pismu najviše me zabrinjavaju odlomci koje razumijem.

    U   B i b l i j i   ima uzvišene poezije, i mudrih pripovijesti, i krvoločnih povijesti, i pregršt prostota, i više od tisuću laži.

    Ništa ne izaziva toliko strahopoštovanja kao čudo. Osim spremnosti da se u njega povjeruje.

    Ne bih želio da se za mene zainteresira Providnost. Uvijek mi je najbolje kad me puste na miru.

    Bog nije domišljat. Pogledajte ljude: svi su slični, a Bog ih uporno stvara, kao na tekućoj vrpci.

    Nitko od nas ne može biti velik kao Bog, ali svatko može biti jednako dobar.

    Kakav li će to paklenski raj biti kad tamo dopreme sve te licemjere.

    Jedna mi je prijateljica rekla da sve što se u raju mora raditi jest po cijele dane šetati s harfom u ruci i pjevati. I tako dovijeka. Meni to i nije baš nešto naročito.

    Čovjeku na umoru uistinu je teško odlučiti kamo poći jer oba mjesta imaju svoje prednosti: raj - radi klime, a pakao - radi društva.

    Kad je Božanstvo prvi put sišlo na Zemlju, donijelo je život i smrt. Kad je sišlo drugi put, donijelo je Pakao.

    Imamo razloga vjerovati da će u raju biti fizičkih radnika, također i određeni broj crnaca, Eskima, Patagonaca, Arapa i nekolicina Indijanaca, a moguće čak i nekoliko Španjolaca i Portugalaca. Od Boga se možete nadati svačemu.

    Kad pomislim kakvi su sve ljudi koje sam poznavao trebali otići u raj, siguran sam da pakao uopće neće biti tako loš.

    Sveti Franjo Asiški reče da svi sveci mogu činiti čuda, ali siguran sam da malo koji može upravljati hotelom.

    Kršćanstvo će bez sumnje preživjeti idućih deset stoljeća - smješteno u muzeju.

    Ljudi imaju više sućuti, plemenitosti, velikodušnosti, darežljivosti nego Bog. Ljudi opraštaju mrtvima, ali Bog ne.

    Drage sestre, draga braćo! Ne lutajte. Svojim milima i dragima poklonite za Božić "Otrovne misli Marka Twaina". Izdavač: Šareni dućan iz Koprivnice.