Ivan StarčevićDNEVNIK Utorak, HRT 1, 19.30 vijenac Iznenada i svečano, s nekom baritonskom sjetom u glasu i pogledu, reče vodič i muškarac Šprajc: "Veseli svako porinuće." Naravno da veseli, itekako, i muškarce i žene, ali pustimo mi sad empiriju. Budimo malo misaoni, jer svaki sažetak ljubavnih iskustava izrečen javno i na neočekivanom mjestu, naročito u Dnevniku krajem tekuće godine, puno više veseli gledateljice i gledatelje nego govornika koji nije svjestan svojih riječi. Važnija mu je bila misija, pa se tu malo pogubio i zabrazdio, što ne treba zamjeriti kad se zna da je brodogradnja oduvijek, još u starom režimu (prije 1990. godine) bila miljenica među vijestima i najdraži epileptički izazov svakoj lirski ugođenoj reporterskoj duši. Porinut je brod, bogtemazo, treba to opjevati. Stoga nije čudo da i novovjeki g. Šprajc pade žrtvom svoje veličanstvene nužde da na nov i originalan način izvijesti o klizanju teške željezne ljuske niz grede u vodu, tj. u more . Svakom tko požrtvovno bdije nad voditeljskom karijerom našega g. Šprajca teško su pale i njegove odjavne riječi. Na kraju Dnevnika on se vrlo osobno zahvalio (to je radila i Nensi, još kad je bila Brlek, pa je sad nema nigdje) svim dionicima dobrotvorne akcije "Amebe...?". Učinio je to u prvom licu jednine, što je krajnje nedolično, kao da su njega nazivali doma na 060 9000 i kao da iza te akcije nije stajao ogroman trud velikog broja ljudi. Šprajcovu završnom i narcisoidnom "najiskrenije zahvaljujem svima koji su okrenuli taj broj, želim vam ugodan nastavak večeri" nedostaju samo dva "o" (zahvaljujem-o, želim-o) i tu svake usporedbe prestaju, da ne bismo morali začepiti nos.

OTVORENO Četvrtak, HRT 1, 22.48 kaktus Večeras se kod nasljednika sirotog Ladišića, domaćeg izdajnika Petra Štefanića Grincha, najozbiljnije raščešljavala holivudski debilna kontradikcija o "značenju Božića u potrošačkom društvu", umjesto da se na sat vremena pusti slika onog ogromnog Bandićevog bora s kojega na Jelačić-placu visi stotinjak srebrnih natpisa "Jutarnji list". U trenutku dok je Zagreb jedini grad na svijetu koji je prodao svoj Božić, jer na svojem glavnom trgu ima unikatni božićni bor s reklamom (kako bi rekli u Dnevniku) "jednog našeg dnevnog lista", naš teoretičar Štefanić gubi vrijeme baš kao i novinar Damir Smrtić koji se dan kasnije javio iz Beča. Još nam je u sjećanju Smrtićevo znakovito javljanje uživo s domaćeg groblja na dan Svih svetih. Sada, u petak navečer u "Vijestima na Drugom", on je potegnuo u inozemstvo da nam priča o 107-godišnjem boru na božićnom sajmu, a pred nosom mu u Zagrebu, anonimno čami najčuveniji svjetski bor od Isusa naovamo. Eto, opet ta naša provincijalnost i kolonijalni mentalitet koji ne zna cijeniti svoje. VEČERNJA ŠKOLA Petak, HRT 1, 22.20 kaktus Prof. Pervan, šale i heca radi, ošamario je dijete. Nema veze što je to mali od Aljoše i Arijane, i što je on veliki striko (Zvonko Miladin) koji glumi dijete, ali raditi nešto što nikako ne može proći kao duhovito, nego naprotiv: odvratno je, nedostojno je našega profesora. Nadamo se da je ovaj teški incident u Prvoj hrvatskoj tvornici humora d.d. posljedica iscrpljenosti od prekovremenog rada.

ODMORI SE, ZASLUŽIO SI Nedjelja, HRT 1, 18.37 kaktus Cijelu emisiju proveli smo očekujući nešto smiješno, evo sad će, sad, sad, i tako do kraja ove prve epizode koja se zvala "Što više to bolje". Tako to često zna biti s velikim iščekivanjima glede i u svezi tv-serija koje tek kasnije, makar se u početku činile oddvratne, upornim utuvljivanjem postaju prihvatljive i duhovite. Gledajući oca obitelji Ivu Gregurevića, ženu mu Veru Zimu i djecu im (Gorana Navojeca, Igora Mešina i Dijanu Bolanču), možemo jedino poželjeti bolje dane ne samo njima. DNEVNIK Nedjelja, HRT 1, 19.30 kaktus Novi kriteriji građanske otmjenosti u Rvata jesu stan u Vukovaru, puno djece koju hrane popovi i status branitelja, po mogućnosti s post traumatskim stresnim poremećajem (pe-te-es-pe). Ispuni li hrvatski građanin bar jedan od ta tri uvjeta, on će postati uzoran i kao takav u ove svečane dane dospjeti u Dnevnik, npr. večeras kod blagdanski ljigavog Gorana Milića koji pod svojim božićnim borom već odavno želi Galićevo ravnateljsko mjesto i pjevuši si u podvoljak 'ja sam mali desnicaj, desnicaj, desnicaj'. Glede kriterija večeras smo vidjeli paradu šefa lokalnog Caritasa i asistenta mu kako svečano preko dvorišta u jednu kuću unose pečenu živad, juhu i ostalo, ali to Milićevim humanitarcima nije bilo dovoljno. Snimali su roditelje i djecu, od kojih su neka školskog uzrasta, kako jedu. Dobro je da se nitko ne stidi vlastitog siromaštva, ali HRT, koja trpi da joj Sanaderovi tjeločuvari zabranjuju snimati kako objekt njihove pažnje jede, iživljava se na običnim građanima koji imaju taj peh da surađuju s bivšom tvrtkom Jelene Brajše plemenite von Bresowitza. SPORT Nedjelja, HRT 1, 19.57 vijenac Umjesto bilo kakve sportske vijesti emitirane su čestitke poznatih sportaša gledateljima Rvacke televizije. Sretan Božić poželjeli su nam: Janica Kostelić, nogometaš Dado Pršo, tenisač Mario Ančić, Goran Ivanišević, stolnotenisač Zoran Primorac i boksač Stjepan Božić. Bio je na kraju još jedan bivši nogometaš, ali on je veleučeno glupo izvolio izjaviti da je Božić "čestit", pa mu u skladu s našom politikom nespominjanja pokondirenih pojedinaca i poduzeća ne spominjemo ime. Ističemo samo one koji čestitaju normalno, npr. u večerašnjoj prognozi vremena g.Borivoj Čapka rekao je "sretan Božić", čak i HRT ima sretan Božić, ali ima i sretnu novu godinu, što je u redu, jer to maleno "n" na novoj godini velik je doprinos lakomih starčića koji stalno mijenjaju rvacko pravopisanje, jer im se tako hoće. Donedavno se pisalo Nova godina, a nema tome niti pedeset godina kako smo u osnovnoj školi pisali "ne ću", sve dok jednu šuplju konvenciju, što svaka pravopisna norma jest, lakomi starčići nisu odlučili ukinuti i nametnuti novu. Zeznuo ih je unitarist Bruno Kovačević koji je izravni prijenos izbora najboljih sportaša (iz kojeg je izbačen brončani olimpijski osmerac) u petak navečer zaključio riječima "želim čestit i sretan Božić" svima, pa ti sad vidi.

TKO ŽELI BITI MILIJUNAŠ Nedjelja, HRT 1, 20.10 vijenac Osjećam kao da sam napravio korak nazad u životu, kad sam počeo razgovarati s tobom, reče Tarik Filipović nepodnošljivo vulgarnoj gošći, pjevačici ovdašnjoj (Nini Badrić), od čijeg se nametlljivog grohotanja više nije dalo živjeti. Ove pomno birane riječi precizno su pogodile, pa je dotična zašutjela, što nam je omogućilo da u miru dočekamo najsimpatičnije i najduhovitije goste večeri: glumački par iz serije "Bitange i princeze", Milu Elegović Balić i Predraga Vušovića. Za odjel za trudnice s dijabetesom jedne zagrebačke bolnice večeras je prikupljeno 657000 kn, a nestup Elegovićke i Vušovića vrijedio je patnji kroz koje smo prošli čekajući ih, ukratko: svaku lipu.