Objavljeno u Nacionalu br. 528, 2005-12-26

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Kriv je pravopis!

U obrazloženju oslobađajuće presude okanio bih se gluposti da prst nije penis ni anus vagina, nego bih potegnuo uvijek aktualno i zamršeno pitanje hrvatskoga pravopisa i jezika

Zoran FerićZoran FerićJa mislim da je za to što se dogodilo u Gospiću, to sa sucem Milanovićem, zapravo kriv pravopis. Na primjer. Neki muškarci kažu da je žensko NE uvijek pomalo DA. Feministkinje i borci za ženska prava kažu da je NE uvijek NE. I oko toga NE postoji u svijetu znatna spolna i svjetonazorna razlika. Kod nas problem je sada još kompliciraniji. Ovdje ni NEĆU nije uvijek NEĆU, nego postoji i NE ĆU. I to NE ĆU nikako nije isto što i NEĆU, iako se čini prilično sličnim, a i zdrav razum nam govori da je to, recimo, dosta slično. Možda je upravo ta zavrzlama prevarila Josu Mraovića, pa nije dobro shvatio tamnoputu košarkašicu svoga kluba koja je, jadna, negdje pročitala ono NE ĆU, pa kad joj je Joso dobronamjerno gurnuo ruku u gaćice, ona mu tako i odgovorila: prvo NE, pa onda dugo, dugo ništa i tek na kraju ĆU. Možda je, siroče, mislila da se to kod nas odsad tako i izgovara i da nam u stanke između nekih riječi stane pola života. A gospodin Joso, kao i svi optimisti, shvatio je njen NE …ĆU u dobroj vjeri pa previdio, a možda već i zaboravio onu negaciju na početku te čuo samo ovo ĆU, što je, dakako, misli gospodin Joso, nenaglašeni oblik glagola htjeti i dolazi od HOĆU. To znači da ovdje, i kada kažeš "neću", zapravo uvijek napola kažeš "hoću" jer takva je priroda jezika.

Pogotovo ako si žensko. Ili malo starije žensko, sposobno i iskusno da se obraniš, kako kaže sudac Milanović. Da sam sudac, ne bih, dakle, u obrazloženju oslobađajuće presude za ovog časnog ličkoga muža i privrednika koristio glupe argumente kako prst nije penis ni kako anus nije vagina pa, eto, silovanja nije ni bilo, nego je sve to samo kao rukovanje, nego bih potegnuo uvijek aktualno i zamršeno pitanje hrvatskoga pravopisa i jezika te se osvrnuo na aktualnu pravopisnu polemiku. Stvar bi se zakomplicirala, javili bi se jezikoslovci, kulturnjaci, akademici, pisci i književnici, a na kraju i sam predsjednik Vlade. Vidjelo bi se tako da se ova političko-lingvistička trakavica neugodno reflektirala i na hrvatsko pravosuđe, pa su prvaci struke imali potrebu izjaviti kako ne bi valjalo gledati čitavo pravosuđe kroz prizmu ovoga slučaja. Ne daj Bože, jer svi znamo da je naše pravosuđe brzo, nepotkupljivo i sređeno kao u malo kojoj zemlji. S naglaskom na ovome "sređeno".

Da prst nije penis, prilično je jasno i kad roditelji uče djecu pristojnosti, a to čine sve rjeđe. Ne kažu im: "Ne pokazuj kurcem", nego "Ne pokazuj prstom". Jer je i to nepristojno. Ono drugo bilo bi još nepristojnije. Jedina olakotna okolnost bila bi što to djeci nije kurac nego, recimo mišić ili pimpać. Isto je tako jasno da anus nije vagina, pa ako može i smije postojati definicija silovanja kao kontakta i penetracije penisa u vaginu, onda je sudac Milanović pravno u pravu i sve je to poput rukovanja. Tada, recimo, guranje boce ili kukuruznoga klipa u vaginu ili anus ne bi bilo silovanje nego nešto kao jako, jako bludna radnja, a uguravanje duguljaste tikve u usta uz obilato samozadovoljavanje moglo bi se okarakterizirati kao pokušaj bludnoga hranjenja. Jedini je problem spomenutoga suca što sve to doista nema veze sa zakonom jer nasilna penetracija u bilo koju tjelesnu šupljinu radnja je izjednačena sa silovanjem. Ali zakonu valjda dugo treba da stigne do Gospića. Kako čujemo, putuje prema tamo od 1997. Sada je kraj 2005. Zamislimo samo da turistima iz Europe treba do Ličko-senjske županije osam godina. To bi značilo da im do Dubrovnika treba još osam, a proračun bi nam bio otprilike kunu i pol za školstvo i tri kune za vojsku. Vojska, tradicionalno, dobiva više. Predlažem stoga da kod nas po ovim novim autocestama osim turista putuju i zakoni. Bit će malo skuplje, ali će barem stići. I da ne budu samo u tranzitu, za dnevnopolitičke potrebe, nego da i ostanu.

Pitam se jedino kako bi se jedan takav sudac osjećao kad bi kod kuće zatekao, recimo, poštara kako drži prst u anusu njegove supruge. A poštar, kad ga vidi, mrtav hladan kaže gospođi: "Molim vas, potpišite ovdje!" I drži u drugoj ruci, onoj koja nije u gospođinoj guzici, rješenje Državnog sudbenog vijeća o stegovnom postupku. I onda supruga gospodina suca i poštar s prstom koji se zaglavio u onome što nije spolni organ počnu cupkati po stanu kao da su na folklornoj sekciji, jer gospođa traži penkalu, koja se sada naziva kemijska olovka. Možda zato što je Penkala bio Slavoljub i, barem po imenu, pripada onima koji su zajedno s Turcima pet stoljeća tlačili Hrvate na ovim prostorima. A što se tiče gospodina Jose Mraovića, ni on sam se u ovome pravopisnom problemu vjerojatno nije snašao. Po svoj prilici, čudi se što se danas ne može ono što se prije moglo bez problema, što se danas ne smije ono što je donedavno bilo gotovo normalno. U svijetu koji se mijenja tako vrtoglavom brzinom neki ljudi se ne snalaze. Uzmimo, na primjer, Ilishu Jarett. Ona je crnkinja, žena i košarkašica. I sad, ako se pravo uzme, crnce su donedavno prodavali i kupovali te silovali legalno. Čudim se što sudac nije pitao gospodina Mraovića je li čuo za američki građanski rat i Abrahama Lincolna. Jer ako nije, to mu je sigurno olakotna okolnost. Drugo, i žene su tradicionalno kupovali i prodavali, a prodaju ih još i danas i ovdje, možda čak i u našem susjedstvu, samo se to čini malo rjeđe nego prije 500 godina. I treće, ako koga danas legalno kupuju i prodaju, to su sportaši, a Ilisha Jarett je sportašica. Svi su ti povijesni fakti, kao i pravopisna zavrzlama zaveli gospodina Josu Mraovića pa je pomislio da smije ono što se više ne smije. To bi bio pravi temelj za oslobađajuću presudu.

Zapravo je, uza svu grotesknu pompu oko ovoga slučaja pomalo i veselo što se s vremena na vrijeme dogodi ovakva pučka svečanost u sudstvu, cirkus o kojemu ćemo se svi raspisati. To mnoge zabavlja, a istovremeno pruža priličnu garanciju da se u sudstvu ništa bitno promijeniti neće jer naprosto odvlači pažnju od pravih problema i onih koji puno pametnije obrazlažu svoje nezakonite presude. Stoga u ovo vrijeme poslije Božića možda možemo očekivati i pravomoćnu presudu nekom Židovu zato što su mu preci razapeli Krista.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika