Shvativši poruku MMF-a, premijer Sanader i potpredsjednik Vlade Damir Polančec u prosincu su obavili niz neformalnih razgovora s čelnim ljudima velikih hrvatskih tvrtki, od kojih su tražili sudjelovanje u projektu stvaranja domaćeg konzorcija koji bi dao ponudu za kupnju Splitske bankePremda je premijer Ivo Sanader još početkom prosinca najavio okupljanje hrvatskih tvrtki u domaći konzorcij koji bi se trebao natjecati za kupnju Splitske banke, u domaćim političkim i bankarskim krugovima još nema jasnog stava je li to realna inicijativa Vlade ili samo neobvezujući premijerov retorički istup koji nema stvarnu težinu. Nakon što je talijanska bankarska grupacija UniCredit kupila HVB, jednu od većih bankarskih grupa u Europi, koja je u Hrvatskoj od 2002. kad je kupila Splitsku banku, bilo je jasno da će to prouzročiti promjene i u hrvatskom bankarskom sektoru. Budući da je UniCredit u Hrvatskoj već kroz Zagrebačku banku, guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski najavio je da će se ta grupacija morati odreći Splitske banke, jer bi spajanjem Zagrebačke i Splitske banke u hrvatskom bankarskom sektoru nastala prevelika koncentracija u rukama jedne grupacije.

Pritom je najavio da iz istog razloga iz natjecanja za kupnju Splitske banke isključuje i Privrednu banku Zagreb, Erste, Raiffeisen i Hypo banku. No, bez obzira na automatsko isključivanje iz igre petero potencijalnih kandidata, trenutačno ne nedostaje zainteresiranih za kupnju Splitske banke, koja slovi kao vrlo uspješna novčarska kuća koja sudjeluje u mnogim dobrim projektima. Tako su u domaćim bankarskim krugovima znane najave da su za tu mogućnost ozbiljno zainteresirane čak dvije francuske bankarske grupacije, Société Générale i BNP Paribas, za čiji se dolazak na hrvatsko tržište kod premijera Sanadera već založio francuski predsjednik Jacques Chirac sredinom studenoga. Za kupnju je zainteresirana i belgijska grupa KBC, no ona gotovo i nema šanse za pobjedu na natječaju jer su se iz HNB-a čuli ozbiljni glasovi da KBC, zbog vlasničke povezanosti s Novom Ljubljanskom bankom koja je u sporu s mnogobrojnim hrvatskim građanima zbog isplate stare devizne ušteđevine iz Ljubljanske banke u Hrvatskoj jednostavno nije pouzdana banka.

Najavu zainteresiranosti za kupnju dalmatinske novčarske grupacije dao je i mađarski OTP, no u HNB-u također smatraju da bi tom kupnjomnastala nedopuštena koncentracija. Vjerojatno potaknut situacijom u kojoj su ozbiljni kandidati automatski izbačeni iz igre, a možda i zbog sentimenta prema rodnom Splitu, Sanader je početkom prosinca najavio osnivanje domaćeg konzorcija koji bi sudjelovao na natječaju za kupnju očito vrlo zanimljivih dionica Splitske banke. Sanaderova je konstrukcija prvenstveno uključivala dvije velike hrvatske tvrtke, Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje, a u medijskim je istupima najavio i sudjelovanje velikih državnih tvrtki Ine i HEP-a, ali i inicijativu da se u projekt uključe i privatne kompanije poput Adrisa, Agrokora, Podravke i Vindije. Kako ističu domaći ekonomski stručnjaci, zbog svojih dobrih poslovnih rezultata Splitska banka popriličan je zalogaj čak i za solidne novčarske institucije koje bi mogle biti zainteresirane za preuzimanje: njena je aktiva u rujnu 2005. iznosila 22,3 milijarde kuna, a knjigovodstvena vrijednost više od 230 milijuna eura. Uzme li se u obzir da je pri kupoprodaji banke njena nominalna cijena zapravo utrostručena ili učetverostručena knjigovodstvena vrijednost, ispada da će budući kupac Splitske banke za nju morati platiti između 600 i 700 milijuna eura.

Razmatrajući ideju o domaćem konzorciju hrvatski je premijer bio svjestan da je toliki iznos iznimno teško prikupiti samo od domaćih tvrtki, pa je najavio mogućnost da Vlada sudjeluje u projektu kupnjom manjeg postotka dionica, od 5 do 10 posto. Ali predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatskoj oštro su napali petljanje države u bankarski sektor eventualnim stjecanjem bilo kakvog udjela u Splitskoj banci, podsjećajući da MMF od očekuje i što brži Vladin izlazak iz vlasničke strukture Hrvatske poštanske banke, koja je još u većinskom državnom vlasništvu.

Shvativši poruku MMF-a, premijer Sanader i potpredsjednik Vlade Damir Polančec u prosincu su obavili niz neformalnih razgovora s čelnim ljudima velikih hrvatskih tvrtki, od kojih su tražili sudjelovanje u projektu stvaranja domaćeg konzorcija koji bi dao ponudu za kupnju Splitske banke. Međutim, s druge strane baš i nisu naišli na razumijevanje. Premda stvaranje domaćeg konzorcija, odnosno potencijalno kreiranje domaće, nacionalne banke kao ideja zvuči vrlo zanimljivo, privatni poduzetnici u svojim se strateškim odlukama vode tržišnim pravilima i svojim mogućnostima. A one baš i nisu idealne: s jedne strane svaka kompanija razmišlja o riziku koji je neizbježan i u slučaju tako uspješne banke kao što je Splitska. S druge pak strane, velike hrvatske kompanije uglavnom nemaju iskustva s bankarstvom, pa bi im eventualni ulazak u konzorcij za kupnju Splitske banke bio otklon od osnovne djelatnosti. Nadalje, kako ističe Nacionalov izvor, konzorcij je oblik poslovnog udruživanja koji hrvatskim poduzetnicima očito nije blizak: hrvatski poduzetnik u osnovi ne vidi smisao u konceptu u kojem on treba uložiti svoj novac, a da nije isključivi "gazda", pa zbog toga u Hrvatskoj dosad i nije bilo većih ili snažnijih konzorcija. Četvrta i najvažnija stavka je ograničenje nekih domaćih kompanija, koje zbog zaduženosti ili drugih razloga jednostavno ne mogu investirati tako velik novac. U samo nekoliko tjedana nekoliko hrvatskih kompanija više-manje odbilo je premijerovu ideju o ulasku u konzorcij: Vindija i Podravka gotovo uopće nisu bile zainteresirane, s objašnjenjem da ih bankarski sektor ne zanima, a Agrokor je prijedlog odbio obrazloženjem da prodajom Kreditne banke Zagreb d.d. prošlog tjedna definitivno izlazi iz bankarstva i želi se usredotočiti samo na svoja dosadašnja područja. Ipak, kako ističe Nacionalov izvor iz bankarskih krugova, Sanadera najneugodnije je iznenadilo odbijanje Adris grupe. Vladini analitičari smatrali su da je ta grupacija ključna za uspješnost projekta, jer za razliku od drugih posjeduje golem akumulirani kapital koji bi bilo idealno iskoristiti za investiranje u domaći konzorcij. Ali čelni ljudi Adrisa tvrdo su odbili premijerove zamisli obrazloženjem da je grupacija ionako već dobro povezana sa Zagrebačkom bankom, a i sama ideja ulaska u bankarstvo nije njihov strateški interes. Vođen idejom da bi mu ulazak Adrisa u projekt riješio ogroman, ako ne i najveći udjel domaćih kompanija, a to bi vjerojatno oraspoložilo i ostale da pristanu na sudjelovanje, čelnici Adrisa iz Vlade su danima primali niz poziva i prijedloga koje su redom odbijali. Naposljetku je premijer ljutito priznao poraz pa je u Dnevniku plus na HTV-u u petak 23. prosinca napao čelništvo Tvornice duhana Rovinj neargumentirano ga optužujući da preseljenjem tvornice u Kanfanar izbacuje zagrebačke radnike na ulicu. Zatim je lopticu prebacio na svoje suradnike kojima je naložio da pronađu investitore. Budući da bi već sredinom siječnja UniCredit trebao javno objaviti poziv bankarskim grupacijama da iznesu neobvezujuće ponude, a da je due dilligence, dubinski pregled stanja Splitske banke najavljen već za početak veljače, očito premijerova inicijativa ima ozbiljne probleme s nedostatkom vremena, što je u medijima komentirao i guverner HNB-a Željko Rohatinski - nema ništa protiv okupljanja domaćeg konzorcija, ali sumnja u mogućnost da se to dogodi u tako kratkom roku.

Premijerovi su suradnici razradili nekoliko modela za kreiranje ponude za kupnju koja bi iznosila 600-tinjak milijuna eura, od kojih neki impliciraju teško ostvarivu ideju da se u projekt uključe i hrvatski iseljenici, poput tzv. Grupe 100, od kojih bi se očekivalo da ulože stotinjak milijuna, Tankerska plovidba i ostale kompanije po 30-ak, dvjestotinjak milijuna eura namaklo bi se od Investicijskog fonda Svjetske banke (IFC) ili Europske banke za obnovu i razvitak dokapitalizacijom Hrvatske poštanske banke, a preostalih dvjestotinjak milijuna eura pronalaženjem stranih financijskih investitora koji nemaju strateških apetita, nego bi uložili novac i, oplodivši ga, za tri godine izašli iz projekta. Minulih dana mnogi su domaći bankarski stručnjaci zaključili da premijerov plan gotovo i nema šanse za uspjeh: osim mukotrpnog nagovaranja domaćih kompanija za ulazak u konzorcij, čini se kao da su Vladini stratezi zaboravili da će se na natječaj gotovo sigurno javiti i druge zainteresirane strane, prvenstveno francuske banke Société Générale i BNP Paribas. Osim toga, pretpostavljena cijena od 600-tinjak milijuna eura ne znači da UniCredit ne može zatražiti više, ili jednostavno prihvatiti veću ponudu. Iz svih tih razloga, premda je početkom prosinca Sanader nekoliko puta s ponosom govorio o tom projektu, očito je i Vlada nakon otrežnjenja spoznala da taj projekt možda u ovom trenutku i s hrvatskim kompanijama koje nisu voljne sudjelovati nema nikakve šanse. Tako je proteklih dana naglo zamrlo javno spominjanje tog projekta, u političkim krugovima bliskim vladajućoj stranci navodi se da Vlada još nije donijela političku odluku hoće li uopće službeno krenuti s formiranjem konzorcija, što mnogi komentiraju kao očit signal da je premijer shvatio da se zaletio na skliski teren. "Pitali smo se zašto se premijer Sanader uopće odlučio inicirati domaći konzorcij za kupnju Splitske banke. Zaključili smo da je razlog bio propagandne naravi: kad bi u tome uspio, u svojim bi govorima mogao ponosno izricati da je Račanova vlada sve banke rasprodala strancima, a on je, eto, uspio vratiti jednu banku u hrvatske ruke. Na njegovu veliku žalost, banke se kupuju prikupljenim novcem, a ne lijepim riječima", komentirao je za Nacional jedan od čelnika oporbenog SDP-a.