Pobjednici - Hamdija, a posebice Saša u prijašnjem Big Brotheru - jesu kod publike viđeni kao 'svoji', 'prirodni', neprijetvorni, a istodobno i zabavnPobjednik druge sezone reality showa Big Brother RTL Televizije i novi hrvatski milijunaš je Hamdija Seferović, 27-godišnji Rom iz zagrebačkog kvarta Dubrava. To je bilo veliko iznenađenje finala jer je pobijedio favorita Matka Okmadžića, za kojeg su glasovali mnogi iz Dalmacije, te Ivana Grgeca iz Ludbrega, koji je dobio mnogo glasova iz središnje Hrvatske. Tako je, usprkos nacionalnom i regionalističkom naboju, milijun kuna osvojio pripadnik romske manjine, a veliko iznenađenje je i što se u finalu našla Daca Bosančić, podrijetlom Srpkinja, koja je dobila samo dva posto manje glasova.
Četvero ovogodišnjih finalista bili su osobe različitog socijalnog statusa, političkih uvjerenja i imidža, no posljednjih dvoje finalista pobijedilo je Matka Okmadžića, za kojeg su mediji tvrdili da dobro oslikava zadrtog Hrvata punog predrasuda, te Grgeca za kojeg su mnogi rekli da je bio oličenje hrvatskog konformista koji je šutke prihvaćao sve nevolje i probleme u kući.

Stanari i njihov četveromjesečni boravak u kući zapravo predstavljaju Hrvatsku u malom, i mogli bi na neki način pomoći da se vidi sociološki profil hrvatskog društva. Prošle godine bilo je zamjerki da natjecatelji nisu odražavali pravo stanje u Hrvatskoj, primjerice zamjeralo se da u kući nije bilo ni jednog, kako se govorilo, thompsonovca, ni ukućana srpske nacionalnosti.

Drugi domaći Big Brother i njegovih četvero finalista pokazali su da hrvatskim gledateljima i sudionicima na internetskim forumima i chatovima taj show više nije samo novi, uvozni televizijski proizvod kojim zadovoljavaju svoj voajerizam. Prošlogodišnjih četvero finalista bili su uniformirani i nekonfliktni natjecatelji, a pobjednik Saša Tkalčević iz Bjelovara, otac troje djece koji je bio u dugovima za kredit, uvjerljvo je vodio na kladionicama tijekom cijelog showa. Njegovih troje međusobno sličnih protukandidata izgubilo je s velikom razlikom u broju glasova.

Predrag Madžarević, jedan od autora knjige "Big Brother: sto dana ispred ekrana", kaže da ovogodišnja finalna četvorka govori o hrvatskim unutarnjim kontradikcijama i osebujnostima. "Jedan 'pripitomljeni' Rom, pjevački talentirana djevojka srpske nacionalnosti, druželjubivi hrvatski nacionalist te 'mali dobrica iz naroda' doista su zanimljivi likovi iz ovih krajeva. Oni na različlite načine svjedoče o disparatnosti naših ljudi i karaktera.
Dvojica inteligentnih kandidata manjinske nacionalnosti svjedoče o naporima ovdašnjih manjina da u promijenjenim kulturnim i društvenim uvjetima izgrade prihvatljivu sliku o sebi u očima promatrajuće većine. Hamdija, primjerice, izlaže tetovaže i nabildano tijelo te kao kakav smireni terapeut uvijek ima vremena za slušanje drugih. Strategija mu je bila jasna: ispasti cool i pouzdan tip.

Stanarka Daca opet je demonstrirala odličan talent za pjevanje i sjajno se snalazi u dnevnim i tjednim zadacima. Ona je prava kćerkica za poželjeti: mirna, nekonfliktna i zna da joj je mjesto uz ili iza muškarca. Oboje manjinaca pravi su predstavnici 'pripitomljenih' manjina, i to takvih koje bez puno žuči može podnijeti hrvatska većina", kaže Madžarević i citira fiozofa i sociologa Alaina Badioua koji je rekao da se onaj "slavni drugi može pokazati samo ako je dobar drugi, a što to znači ako ne isti kao mi". Madžarević kaže da se Daca i Hamdija baš ničim ne razlikuju od "normalnih" Hrvata jer "ne sudjeluju u 'opskurnim' manjinskim običajima i ritualima i nisu neki neshvatljivi čudaci".
Pobjednik je završio tri razreda osnovne škole i tijekom cijelog showa bio je dominantan i intelektualno superioran, iako je nakon pobjede izjavio da je u kuću ušao s predrasudama jer nije očekivao da će kao pripadnik romske manjine dugo izdržati. Oženjen je, ima dvoje djece i u četiri mjeseca showa stekao je imidž uzornog obiteljskog čovjeka koji je ipak priznao da mu je brak bio u krizi i da je imao ljubavnicu. Seferović je često čuo rasističke izjave od stanara, poput natjecateljice Matee Matić koja je izjavila da "ne voli taj ciganluk" ili kad je Matko Okmadžić pjevao ustaške pjesme, a jedna je natjecateljica rekla da se prije ulaska u kuću nikada nije susrela s nekim takvim kao što je Hamdija Seferović.
Dopredsjednik stranke Roma u Hrvatskoj Bajro Bajrić kaže da je Hamdija Seferović, iako Zagrepčanin koji se nije susretao s problemima koje imaju romske manjine u Hrvatskoj, po nekim "simptomima" ipak tipičan predstavnik Roma. "Iznimno dobro prilagodio se i adaptirao novoj sredini, a za Rome je poznato da su se tijekom stoljeća selili s jednog mjesta na drugo i uvijek su se morali snalaziti", rekao je Bajrić i naglasio kako je Seferović bio nevjerojatno snalažljiv u Big Brotheru. "Jako je bitna životna škola koju Hamdija i Romi općenito imaju, ta borba za svoje mjesto pod Suncem koja je na neki način i genski određena. Ta borba i životna škola u spoju s Hamdijinom darovitošću rezultirala je uspjehom", rekao je Bajrić. Činjenicu da je dvoje pripadnika nacionalnih manjina ušlo u finale obrazložio je tvrdnjom da je uglavnom glasovala mlađa populacija koja nije bila opterećena s tim tko je što po nacionalnosti, nego su glasovali za onog tko im je najsimpatičniji. "Matko mi se zamjerio kada je pjevao ustaške pjesme, no za sve se to poslije iskupio. Mislim da je bio najsamostalniji od svih kandidata, on je bio vođa koji sve pokreće." Bajrić je, pak, za Dacu Bosančić izjavio da je jako pametna i druželjubiva cura, kojoj je jedina mana nesigurnost.

Daca Bosančić jedina je djevojka koja se, iako je u kuću ušla nakon dva mjeseca, uspjela održati sve do kraja. U glasovanju za ispadanje publika je izbacila favorita Kristijana Stojića, a ne nju, a sustanari su zbog nje radije nominirali djevojke s kojima su bili od početka. Na internetskim forumima i chatu stekla je veliku popularnost pa su njezini najvatreniji navijači dobili i nadimak dacofili. Daca Bosančić svidjela se gledateljima zbog jednostavnosti i iskrenosti, svojom je kreativnošću uspješno vodila tjedne zadatke, a na finalnim glasovanjima bila je druga na kladionicama, odmah iza glavnog favorita Matka Okmadžića.

Dvadesetpetogodišnji Omišanin s velikim zlatnim lancem i križem oko vrata nikada nije bio nominiran niti je dolazio u sukobe s ostalim stanarima. Nisu ga ugrozili ni šovinistički stavovi, a njegove izjave o ženama često su bile osuđivane u medijima, primjerice: "Ako se žena pomokri nakon seksa, nema šanse da zatrudni", zbog čega je dobio nadimak Dr. Matko. Tijekom cijelog showa isticao je svoje domoljublje i privrženost obitelji i Crkvi, a na rođendan Ante Gotovine na lampionu je napisao "Za dom - Gotovina".

Često je ponižavao homoseksualce ili osobe druge nacionalnosti ili vjere, a njegova izjava: "Rom koji ide u solarij, to će sigurno biti u novinama", izravno se odnosila na Hamdiju Seferovića. Otkrilo se i da je 2001. na lokalnim izborima u Omišu bio kandidat na listi Hrvatskog bloka, desničarske koalicije koju su predvodili Miroslav Tuđman, Nenad Ivanković, Davor Domazet i Andrija Hebrang. Matko Okmadžić iskazao je svoj negativni nacionalizam kada je pripit s Ivanom Grgecom pjevao ustašku pjesmu "Jasenovac i Gradiška Stara" zbog čega se morao javno ispričati u emisiji Big Brothera i prijetile su mu diskvalifikacije.

Madžarević kaže da je Matko Okmadžić, koji je s Ivanom Grgecom predstavljao hrvatsku većinu, spojio sve ono najbolje i najgore od hrvatskog nacionalista. "Matko je široke duše i prijateljčina s jedne strane, a tako uskogrudan i nepromišljen s druge. Otud i njegova iskrena javna isprika u emisiji tijekom nominacija, kada je poslije opomene Big Brothera izjavio: 'Ispričavam se svima zbog šovinističkog ispada i molim da mi ne zamjere', što je potpuno proturječna izjava", kaže Madžarević.

Ivan Grgec iz Ludbrega bio je tipičan umjereni predstavnik hrvatske većine koji je od poštenjačine i osobe koja se samo smješkala, šutjela i pokorno izvršavala sve zapovijedi na kraju showa postao arogantan, bahat i odbojan.
"Ivan je uvijek pametno šutio i javljao se samo kad je potrebno. Bio je servilan i ponizan kao pravi konformist i takav tip se može prilagoditi svakom režimu i medijskom žanru. S curama je postupao kao manipulativni zavodnik iz sapunice, a pred dečkima glumio ulogu nedoraslog masturbanta", kaže Madžarević za Ivana Grgeca, koji je postao poznat po masturbacijama nakon kojih bi urezivao crtice na zid i po nevjerojatnoj napornosti kad bi se napio. Jedna od njegovih izjava u kojoj se otkriva muški šovinizam, uz neprestano fizičko ugnjetavanje svih djevojaka, glasila je: "Ne hvali konja kojeg nisi jahala."

Tanja Pureta, službena psihologinja Big Brothera, svaki je tjedan najmanje pola sata razgovarala s ukućanima BB kuće i tvrdi da to što su u finalu ostali pripadnici manjina pokazuje da je hrvatsko društvo dovoljno liberalno i demokratsko, da je nadraslo stereotipe i razne predrasude. Tvrdi da su se finalisti isticali vedrim duhom, pozitivnošću i da se nitko od njih četvero nije pokazao kao konfliktna osoba. "Obje sezone pokazale su da se muški dio ekipe više drži zajedno nego djevojke. Unatoč međusobnim razmiricama, oni će rijetko kad nominirati jedan drugoga, dok se djevojke puno više povode za emocijama", kazala je.

Na pitanje zašto je baš tih četvero ljudi završilo u finalu BB showa, Madžarević odgovara da je princip ispadanja kandidata do finala zapravo princip negativne selekcije. To znači da hrvatski gledatelji uglavnom izbacuju one stanare koji su im nesimpatični i koje baš ne bi željeli imati u vlastitoj kući. "Zbog toga iz kuće po pravilu lete najkonfliktniji stanari, kakvi su bili Duje i Igor, oni koji ne podupiru patrijarhalne stereotipe, kakva je bila Kristina, koja je kao žena pokazala nezavisnost i inteligenciju, te oni koji previše filozofiraju, što se tvrdilo za Kristijana. Kućni ambijent showa diktira u nas osjećaj domaćeg ognjišta, a doma se svi žele osjećati ugodno sa svojima. I ne žele da im neki troublemaker zagorčava kućni mir ili zabavu", kaže Madžarević.

Antropolog Sandi Blagonić tvrdi da je od samih stanara bila zanimljivija i važnija reakcija publike: "Svojedobno je britanska javnost s nimalo simpatija dočekala homofobične ispade jednog ukućana, dok je u tom smislu zanimljivo kako su gledatelji honorirali Matka Okmadžića, odnosno njegove predrasude o ženama, seksualnim i etničkim manjinama. Mediji su adekvatno reagirali na njegove stavove, vjerojatno i dio publike. Ipak, vjerojatno je da u Hrvatskoj Matkov stav o ženama ili homoseksualcima ima nešto više blagonaklone publike nego što bi imao u britanskom Big Brotheru."
Blagonić smatra da su se odnosi ukućana mogli sagledavati kroz nacionalnu pripadnost, ali tvrdi da i u tome postoje određene razlike: "Daca, osoba srpske nacionalnosti, nije svoj identitet u kući kreirala kao Srpkinja jer to vjerojatno ne donosi profitabilne dionice kakve kod nekih donosi Matkovo kreiranje slike ultimativnog Hrvata - kako u kući, tako i izvan nje." Također smatra da je sagledavati reakcije publike isključivo kroz nacionalnu pripadnost donekle pojednostavljeno i napominje kako je jedna studija o britanskom Big Brotheru pokazala da gledatelji nagrađuju stanare koje percipiraju autentičnima i zabavnima.

"To se, ako je suditi prema pobjednicima, može činiti uvjerljivim i na primjeru dosadašnja dva hrvatska Big Brothera. Pobjednici - Hamdija, a posebice Saša - jesu kod publike viđeni kao 'svoji', 'prirodni', neprijetvorni, a istodobno i zabavni. Koliko je simpatije publike netko dobio ili izgubio na svojoj nacionalnoj pripadnosti, bez istraživanja možemo samo pretpostavljati. Čini mi se važnim što je Hamdijino sudjelovanje pripomoglo da barem dijelom neke stereotipe o Romima učini upitnima. Slično kako je jedna djevojka lezbijske orijentacije u britanskom Big Brotheru uzdrmala predrasude o homoseksualnim osobama, tako i Hamdija, ali i Daca - medijski 'prokazana' kao Srpkinja - mogu uspješno promovirati pripadnike manjina. Stoga je dobrodošlo da je pobjednik Big Brothera Rom, ali ćemo morati pričekati da to isto postane 'deklarirani' Srbin ili homoseksualac - ma koliko 'zabavni' ili 'neprijetvorni' bili", zaključio je Blagonić.

Koja je najgora vrsta ropstva? Razumije se, ono dobrovoljno. Big Brother je za mene jedna vrst javne likvidacije intime i privatnog život s pomoću kamera za nadzor. To je svijet bez mrtvog kuta, zatvoren prostor pod stalnom kontrolom. Od te izvorno paranoidne ideje da te nečije budno oko uvijek prati nastala je potreba žrtve za svjesnim poziranjem Velikom Bratu i potencijalnom krvniku. To se blago rečeno zove ironija sudbine. Ili zaokret od sadizma Vođe do impersonalne okrutnosti tržišta. Zato emisija njeguje u publici one najniže porive voajerstva, opscenosti, egzibicionizma, vulgarnost, prozaizam, osrednjost, jeftinoću. Nema nižeg stupnja identifikacije od publike s Big Brotherovcima. Postoji neka neshvatljiva fascinacija plitkim dijalozima, trivijalnim i šupljim scenama, praznim i tolikim ništavnim situacijama. To djeluje kao posljednji čin Platonove pećine. Izolacija od svijeta u kojoj svatko glumi prirodnost, spontanost. A zapravo se zarobljenici namještaju, nude, uslikavaju, kao manekeni u nizu izrežiranih pseudo-događaja. Realnosti tu zapravo nema, ona je izgubljena.
Big Brother je tvornica novog tipa ljudi po zakonima medija, površnih, narcisoidnih, bez gustine i karaktera, jeftinih kreatura koji će se dobrovoljno odreći svih ljudskih osobina u zamjenu za iskakanje u medijski prvi plan. Da budu viđeni. Oni više sliče na pokusne zamorce ili bijele mišiće na promatranju kod doktora Frankesteina. Nego na ljude. Čudo jedno kako je čovjek izgubio bilo kakvo poštovanje prema sebi. Medijsku kuću možda bi valjalo izvesti pred neki imaginarni sud za taj oblik mentalnog kriminaliteta. Radi se o običnom lišavanju ljudi smisla, kao što postoji lišavanje ljudi slobode. Prilikom dokaznog postupka RTL-u bi valjalo postavljati ovakvu vrst pitanja: "Jeste li svjesno ili nesvjesno spuštali razinu inteligencije prosječnog čovjeka? Jeste li ga zagljupljivali s isprikom da on to traži? Jeste li manipulirali s njegovom potrebom za srećom ili dobitkom ili izlaskom iz anonimnosti? Jeste li ga svjesno gurali u dobrovoljno sužanjstvo?" Naravno, ovo govorim samo kao sugestiju, bez ikakve obveze, jer je emisija svakako vrijedan doprinos kretenizaciji Hrvatske.
Svo ovo četvoro preostalih sudionika zamišljaju da su nekakve zvijezde za kojima će pučanstvo poludjeti i koje lebde na letećim tepisima medija zaboravljajući da će ih ta ista publika šutnuti i baciti u smeće s nevjerojatnom lakoćom i brzo zaboraviti njihova lica čim otkrije "svježiju" zvijezdu. Novo lice za jednokratnu upotrebu. Ono što jedino pozitivno vidim u emisijama tipa Big Brother je da je ona izazvala vrlo inventivne umjetničke reakcije kao što je ona Labrovićeva koji je punih tjedan dana snimao 24 sata sedam ovaca u improviziranom toru i doveo hrvatske pisce da im čitaju svoje radove.