Pjevačica Natali Dizdar karijeru je počela u showu Nove TV. Zahvaljujući svom izražajnom i snažnom vokalu završila je kao trećeplasirana u tom showu koji je svojedobno pratila većina nacijeI godina pred nama donijet će pregršt novih zvijezda i zvjezdica na medijskome nebu. No samo malo njih sjat će dulje vrijeme. Liberalizacija televizijskoga tržišta u Hrvatskoj donijela je pravu poplavu novih lica i na javnoj i na komercijalnim televizijama. U moru novih i mladih lica, od kojih neka nestanu kako su i došla, svojom pojavom i nastupom izdvaja se voditeljica vijesti i emisije "Neobični ljudi" na RTL-u Ana Brdarić.

Varaždinka Ana, čim je došla u Zagreb na studij, počela se baviti novinarstvom i voditeljskim poslom na lokalnim televizijama. "Na televizijama sam obavljala sve poslove, čak i montažu, što je bila dobra podloga za daljnju karijeru. Kad sam dobila priliku na RTL-u, odlučila sam je potpuno iskoristiti i vidjeti dokle mogu ići. Voditeljica sam postala sasvim slučajno, jer sam na RTL došla kao novinarka, a stjecajem okolnosti, kad smo širili informativni program i uvodili noćne vijesti, nastala je potreba za još jednim voditeljem. Kako sam već imala novinarskog iskustva, kolege s posla uočili su da bih ja to mogla raditi", kaže Ana Brdarić koja svoj posao doživljava kao odličan spoj novinarskog i voditeljskog posla. "Kao voditeljica ujedno suuređujem i cijelu emisiju, a večernje vijesti uređujem potpuno sama. Time je voditeljima dana određena težina, što smatram vrlo pozitivnim. Svakako ću i ubuduće sudjelovati u novim projektima, ali zasad je još prerano o tome govoriti", kaže Ana koja zasad nije imala negativnih iskustava sa slavom koju joj je donijela medijska afirmacija: "I dalje se krećem u istom društvu i ista sam kao prije. Mislim da mi slava nije udarila u glavu. Bliske osobe me podržavaju i stoje iza mene što god ja odlučim. No oni su ujedno i moji najveći kritičari, a nekoliko su me puta spustili na zemlju u mojim planovima kad bih previše odstupila od prvotnih namjera." U nastupu je spontana, iskrena i otvorena, ali i znatiželjna, zbog čega se i upustila u novinarski posao. "Prošla godina bila je najvažnija za moju profesionalnu afirmaciju. Na početku 2005. jedna od mojih novogodišnjih odluka bila je da nikamo ne srljam i sve radim polako te da se pokušam što više dokazati u svom poslu. Imala sam puno ponuda i mogućnosti, ali cilj mi je bio da dokažem kako nisam samo obično voditeljsko lice nego da mogu dobro funkcionirati i snaći se u raznim situacijama, a u tome sam i uspjela", pripovjeda Ana kojoj i oštri televizijski kritičari predviđaju zvjezdane trenutke na malim ekranima.

Među onima koji će obilježiti sportsku 2006. svakako je i mladi košarkaš Damir Markota, 19-godišnji igrač Cibone koji je, prema talentu, već trebao biti reprezentativac, ali je, kao i svi najveći sportaši, svojeglav. Upravo zahvaljujući svojeglavosti kao da je sam odlučio odgoditi svoju promociju među najbolje hrvatske košarkaše. Njegova sklonost noćnom životu i kockanju prevagnula je nad željom za treniranjem pa je prošlu i pretprošlu sezonu bespotrebno potrošio na provode. Međutim, na početku ove košarkaške sezone Markota se sredio i, premda mnogi treneri tvrde da još ne shvaća košarku kao pravi profesionalac, pokazao kako sve priče o nevjerojatno talentiranom dečku iz Bosne nisu bile neosnovane. Damir Markota rođen je u Sarajevu kao Damir Omerhodžić. Odrastao je u Švedskoj jer su se početkom rata u Bosni njegovi roditelji s njim i njegovom šest godina starijom sestrom Meri preselili u Stockholm. Kako mu je majka brzo dobila švedsko državljanstvo, Omerhodžić je igrao za švedsku reprezentaciju do 14. godine, da bi nakon toga odlučio pronaći klub u kojem bi mogao ozbiljnije igrati. Na internetu je pronašao podatak da Cibona traži nove košarkaše, došao na probu i odmah zadovoljio. Nakon sezone u Ciboni, dvije sezone na posudbi u Zaboku i Karlovcu, drugoligaškim momčadima, vraćen je u Cibonu. Prošle sezone, kad je trebao napraviti ključni korak od talenta prema vrhunskom igraču, noćni život ga je gotovo uništio, a zbog sukoba s ocem promijenio je prezime i uzeo majčino djevojačko Markota. Cibona ga se gotovo odrekla pa je prošlo ljeto proveo u Americi nadajući se da će se naći u prvom krugu drafta za NBA. Do toga nije došlo, Markota se vratio u Cibonu i opametio se. "Sve je to sada iza mene. Nakon što sam dobio priliku, odlučio sam se maksimalno posvetiti košarci. Prošle sezone sebe nisam vidio u toj momčadi pa sam malo skrenuo s puta, ali toga više neće biti", veli Markota. Zato je ove sezone jedan od ključnih igrača Cibone u Euroligi te bi uz ovogodišnji napredak trebao postati zvijezda hrvatske reprezentacije.

Godina koja je za nama donijela je jedan od najvećih sportskih uspjeha u povijesti hrvatskoga sporta, osvajanje Davis Cupa. Nadu da će takvi trofeji dolaziti i ubuduće pruža 17-godišnji Marin Čilić kojemu je malo nedostajalo da 2005. završi kao najbolji junior svijeta. Za to mu je trebalo osvajanje posljednjeg turnira u godini u Meksiku. Nije uspio, ostao je na drugom mjestu juniorske rang-liste, ali je prošle godine osvajanjem juniorskog Roland Garrosa definitivno postao velika teniska nada. Čilić je odrastao u Hercegovini, gdje teniskih terena nema previše, zbog čega je kao dječak morao kilometrima putovati na trening. Selidbom u Zagreb situacija se bitno popravila, za trenera je dobio Andreja Tonejca, Hrvatski olimpijski odbor dao mu je stipendiju od 1700 kuna dok mu je Hrvatski teniski savez osigurao smještaj i redovite treninge. Iako to ni blizu nisu uvjeti koje zaslužuje talent kakav je Čilić, i to je bilo dovoljno da počne postizati vrhunske rezultate u juniorskoj konkurenciji. "Nikamo neću žuriti jer će iduća godina-dvije biti ključna za moj razvoj. Zbog moje visine više mi odgovaraju brzi tereni jer sam previsok za igranje na zemlji. Moram poraditi na tjelesnoj spremi jer su moji vršnjaci već jači od mene", kaže Čilić. Ali 2006. bi trebala biti godina u kojoj će Čilić redovito nastupati na seniorskim turnirima i postati član Davis Cup reprezentacije. Za to će trebati snažnija financijska podrška, zbog čega je Čilića i njegovu obitelj Suad Rizvanbegović, bivši predsjednik Hrvatskog teniskog saveza, povezao s IMG-om, najvećom svjetskom agencijom koja zastupa sportaše poput teniskih sestara Williams, Rafaela Nadala, Tigera Woodsa i mnogih drugih. Ovih dana trebao je biti potpisan ugovor s IMG-om, agencijom koja bi nabavljala sponzore za Čilića, ali su pregovori zastali jer obitelj Čilić nije zadovoljna ponuđenim uvjetima. Čilićevi se nadaju da će IMG-ova ponuda biti poboljšana s nešto više novca i jamstava da će Čilić igrati na seniorskim turnirima. Nakon toga nitko ne sumnja u velike rezultate.

Mladi pulski glumac Borko Perić već je cijenjen i priznat u glumačkim krugovima, a u sezoni 2000./01. dobio je i Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu u predstavi "Četvrta sestra". Periću je prošla godina donijela i medijsku afirmaciju, a kako ima tek 24 godine, pred njim je još mnogo blistavih trenutaka. "Pretpostavljam da se moja medijska afirmacija rezultat moje prve glavne filmske uloge u filmu Dejana Šorka 'Dva igrača s klupe'. Kako je film dobro prošao u Puli, povećala se i pažnja javnosti, ali nemam baš osjećaj da sam slavan. Ljudi me tu i tamo prepoznaju na ulici, a zasad su sve reakcije bile pozitivne. Veći broj pohvala dobivam i od kolega i suradnika, što mi je posebno drago", kaže Perić. Mladi Puljanin privukao je pažnju kazališnih kritičara još dok je bio na drugoj godini Akademije ulogom u predstavi "Tango" kazališta "Gavella". Prognozirali su mu da će biti jedan od boljih glumaca svoje generacije. Perić je na pozornici vrlo prirodan zahvaljujući svom prirođenom talentu za glumu koji je otkrio slučajno: "Sve je počelo još u osnovnoj školi kad me učiteljica kaznila zbog neposluha i uvrstila me u jedan igrokaz, odnosno recital. Kako je moja izvedba oduševila razred, učiteljica mi je preporučila da se upišem u dramsku grupu. U dramskoj grupi 'Inat' bio sam godinu dana, a zatim sam od 1996. bio član dramskog studija u Istarskom narodnom kazalištu." Perić ima bogat filmski opus, glumio je u filmovima "Konjanik", "Ne dao Bog većeg zla", "Generalov carski osmijeh" i "Kao u lošem snu", a ne zanemaruje ni kazalište - odigrao je niz zapaženih uloga u zagrebačkom HNK. Unatoč brojnim obvezama nalazi vremena i da zasnuje obitelj. "Nakon pet-šest godina veze Dora Delbianco i ja smo 2003. stupili u brak, a uskoro smo dobili i kćerkicu Irmu koja je unijela novu dimenziju u naš život", rekao je Perić koji će i ove sezone nesmanjenim intezitetom raditi na novim filmskim i kazališnim projektima.

Reality show Big Brother i druge je sezone vrlo gledan. Big Brother kućom prodefilirala su zanimljiva i manje zanimljiva lica, a među onima koja su najviše privukla pažnju publike je i 21-godišnja Daca Bosančić iz Zagreba. Iako je u kuću ušla naknadno, simpatična i druželjubiva studentica upravnog prava brzo je osvojila i sustanare i gledatelje te je jedina od novih stanara ostala sve do finala. Njezina bivša sustanarka u Big Brother kući Tatjana Čehić puna je hvale za Dacu: "Ona je stvarno super cura. Sposobna je i radišna te ima velik talent za glumu i pjevanje. Svi u kući odmah su je jako dobro prihvatili jer je marljiva i otvorena te se ne čudim što je dospjela do finala. S obzirom na njenu svestranost i talent, ne bih se čudila da postane medijska zvijezda i počne voditi neku emisiju ili nešto slično." Sama Daca kaže da zasad ima druge prioritete, ali da će prihvatiti svaku dobru ponudu: "Ako mi se pruži prilika u medijskim vodama, zašto je ne bih iskoristila, ali u Big Brother nisam ušla iz tih razloga. Na prvom mjestu trenutačno mi je fakultet. Uostalom, da to nije lako postići, pokazuje i to što je od stanara prve sezone Big Brothera samo Antonija postigla uspjeh takve vrste, dok su se ostali manje-više vratili u anonimnost." Ona smatra da je nerealno očekivati kako će joj Big Brother znatno pomoći u profesionalnoj karijeri: "Možda otvori neka vrata koja inače ne bih mogla da nisam sudjelovala u showu, ali glupo je očekivati da će na razgovoru za posao netko biti impresioniran time što sam ondje boravila. Naravno da ću iskoristiti priliku za rad na televiziji ako mi se pruži, ali sad najviše želim završiti studij jer je s diplomom ipak lakše."

Pjevačica Natali Dizdar karijeru je počela u showu Nove TV. Zahvaljujući svom izražajnom i snažnom vokalu završila je kao trećeplasirana u tom showu koji je svojedobno pratila većina nacije. Za razliku od drugih natjecatelja iz te emisije, ona je mudro uzela dulju stanku i pažljivo birala materijal za svoj debitantski album objavljen sredinom 2005., kad je doživjela potpunu afirmaciju. Već njen prvi singl "Ne daj" osvojio je gotovo sve top-ljestvice, a uspjeh je nastavljen i pjesmama "Gazio si me" i "Zamijenit ću te gorim". Potvrde su došle i od struke te je nagrađena Zlatnom kooglom i Porinom za najboljeg izvođača godine. "Moj uspjeh nije došao slučajno nego je rezultat osmišljenog rada cijeloga tima, posebno moje menadžerice. Nisam očekivala ovoliki medijski prodor i popularnost, a i svi meni bliski ljudi ugodno su iznenađeni. Moram priznati da su me neke stvari nervirale kad sam postala medijski poznatija, ali sada sam se već navikla prijeći preko nekih stvari", kaže Natali Dizdar koja bi se glazbom bavila i da nije medijski eksponirana. "Nije da sam imala nekih velikih planova i ovo birala kao životni poziv, nego sam htjela razvijati talent za pjevanje s kojim sam rođena te bi bila šteta da nisam. Pjevačica bih bila i da nisam poznata u javnosti, a i ne mislim da se time mjeri kvaliteta. Na kraju krajeva, ima vrhunskih pjevačica koje nastupaju u jazz i sličnim klubovima, imaju izvrsne glasove, a nisu poznate širem auditoriju", smatra Natali kojoj predviđaju blistavu karijeru.

Većina poslovnih ljudi ne voli preveliku pažnju javnosti, a među takve spada i mladi poduzetnik Marko Vojković, koji pozornost medija nije uspio izbjeći zahvaljujući velikom uspjehu svoje tvrtke Adriatica.net, agencije koja je prva u Hrvatskoj omogućila da se na internetskim stranicama autorizira transakcija kreditnim karticama i rezervira smještaj u realnom vremenu. Taj 34-godišnji informatičar spretno je uložio znanje i novac koji je zaradio u svojoj investicijsko-informatičkoj tvrtki Emporion, osnovanoj početkom 90-ih. Ta je tvrtka i danas temelj njegova poslovnog carstva koje će se ove godine još više širiti. Iako mu turizam nije struka, Vojković je kao inovativan poduzetnik uvidio njegov potencijal i upustio se u posao o kojem dotad nije imao pojma. "U turizam nismo ušli slučajno nego nakon što smo vidjeli da je to jedini domaći proizvod koji možemo prodavati i izvan naše zemlje te da na internetu nema kvalitetne prezentacije privatnog smještaja. Ne namjeravamo se baviti drugim segmentima gospodarstva nego ćemo ostati koncentrirani na turističku djelatnost. Ali ove godine planiramo integrirati svoj posao s tvrtkama koje opskrbljuju domaće hotele jer nam se čini da je u njima preslaba ponuda, što namjerevamo ispraviti. Krenuli smo i s akvizicijama na druga tržišta, a to namjeravamo nastaviti te planiramo daljnje širenje opsega poslovanja", kaže samozatajni Vojković.