Ivo PukanićDefinitivno 2006., postaje odlučujuća godina za Ivu Sanadera i njegovu vlast. Naime, sve velike probleme koje ima mora riješiti ove godine a ne ih prenositi u izbornu, 2007. A pored velikih problema kojih u ovome trenutku ima s padom potpore HDZ-u, uzrokovanih aktivnom ulogom njegove vlasti u uhićenju generala Gotovine, nad njim se nadvio i problem krajnjeg ulaska u Europsku uniju. Upravo na liniji približavanja i brzog ulaska u EU i beneficija koje iz toga država crpi, Sanader je zasnovao najveći dio svoje politike kojom će pokušati osvojiti i sljedeći mandat.

Kao što je vidljivo iz posljednjih poteza, Sanader je odabrao najbolji i zapravo jedini logičan put u saniranju štete koju mu je na unutarnje političkom planu donijelo uhićenje Gotovine. Iako sada situacija izgleda dosta teška za njega, u konačnici bi ono zbog čega je izgubio potporu 30-tak posto birača, mogao pretvoriti u svoju prednost i na kraju, drugi put poentirati na slučaju Gotovina. Prvi put mu je pomogao da počne pregovore s EU, a drugi put mu može pomoći da dobije izbore 2007. godine.

Tek sada, kad je Gotovina u Haagu, Sanader može potpuno stati iza njega i njegove obrane. Stoga je poziv odvjetnicima sve trojice optuženih generala u Vladu prošloga tjedna bio početak Sanaderova djelovanja na tome planu. Uopće ne treba sumnjati da će Vlada napraviti i više nego što se očekuje od nje da pomogne Gotovini, Markaču i Čermaku. Novac, dokumentacija, skupljanje svjedoka, pristup arhivima, potpora službi i MUP-a ..., sve će to Sanader dati uz naravno i javnu, neprestanu podršku obrani. Pritom će se intenzivno raditi da se sva tri predmeta prenesu na hrvatski sud, što prvenstveno ovisi o načinu na koji će Bajić organizirati suđenje Ademiju i Norcu. Kako će to vjerojatno biti na najvišem nivou, ne bi trebalo biti ni iznenađenje da se i za ostalu trojicu hrvatskih generala suđenje prebaci u Zagreb. To bi bilo i logično, jer ako je Hrvatska spreman ući u Europsku uniju onda bi po toj analogiji trebala biti spremna profesionalno i nepristrano suditi svojim generalima optuženima za ratni zločin. Dakle, na punoj pomoći generalima i javnom deklariranju o njihovoj nevinosti, Sanader bi mogao 2006. vratiti svoje birače.

Istodobno Sanader mora svu moguću energiju usmjeriti na maksimalno ubrzavanje pregovora s EU. Pregovori, odnosno usklađivanje zakona i normi, trebala bi ova vlada završiti do kraja godine ili najkasnije do ranog proljeća 2007. Prošlotjedna izjava Nicholasa Sarkozyja da Hrvatska treba biti samo partner ali ne i član EU, definitivno mora biti Sanaderu znak za uzbunu. A Sarkozy, sad kad mu se žena vratila kući nakon preljuba s jednim Tunižaninom i nakon što je kao ministar unutarnjih poslova smirio pobune Arapa u pariškim predgrađima, vjerojatno će biti na izborima 2007. izabran za novog francuskog predsjednika.

Francuzi, ljuti na Sanaderovu vladu od trenutka kad nije dodijelila koncesiju za treću GSM mrežu Match telekomu iza kojeg je stajao francuski div Alcatel, dovoljno su jaki da ako se zainate mogu spriječiti ulazak Hrvatske u EU. Naravno, Hrvatska bi tu bila samo kolateralna žrtva, jer Sarkozy želi zapravo spriječiti ulazak Turske u EU. Ulasku Turske u EU protivi se većina Francuza, te je stoga i Sarkozyjev stav u vezi Hrvatske dio početka predizborne kampanje. Da bi se unaprijed spriječile bilo kakve neugodnosti, Sanader mora pregovore maksimalno ubrzati i što prije ih završiti, svakako prije nego Sarkozy bude izabran. Nakon toga, EU bi bila pred gotovim činom i morala bi primiti Hrvatsku. Stoga, Hrvatska ne bi trebala cjepidlačiti i unedogled zavlačiti pregovore, već angažirati i strane stručnjake u pregovaračkim timovima, kako bi se proces ubrzao. Za Sanadera je trka s vremenom počela. Na stolu je najveći ulog - ostanak ili silazak s vlasti 2007. godine.