Objavljeno u Nacionalu br. 532, 2006-01-23

Autor: Maroje Mihovilović

NIZOZEMSKA STREPI ZA VOJNIKE

Nizozemci se boje nove Srebrenice u Afganistanu

NATO savez zatražio je od Nizozemske da uz postojećih 600 u Afganistan pošalje još 1200 vojnika, koji bi se umjesto na sjever rasporedili na neukroćeni i opasi jug zemlje, čemu se nizozemska javnost protivi

Američki predsjednik George W. Bush i NATO savez rade veliki pritisak na nizozemskog premijera Jana Petera Balkenendea da pojača nizozemski kontigent u AfganistanuAmerički predsjednik George W. Bush i NATO savez rade veliki pritisak na nizozemskog premijera Jana Petera Balkenendea da pojača nizozemski kontigent u AfganistanuNizozemska štampa prominentno je posljednjih dana izvještavala o samoubilačkim bombaškim napadima koji su posljednjih tjedana zabilježeni u južnom Afganistanu, posebno o pogibiji jednog visokog kanadskog diplomata, a imala je i dobre razloge da tome daje veliki publicitet. Upravo ovih dana nizozemski političari trebaju riješiti veliku dilemu, da li da odobre slanje značajnog broja dodatnih nizozemskih vojnika u to područje, gdje bi oni trebali biti dio ključnog širenja misije NATO-a u Afganistanu ili će taj zahtjev nizozemskih zapadnih partnera vlada odbiti. Dosad su snage NATO-a bile raspoređene isključivo u mirnijim sjevernim pokrajinama Afganistana, a sad će se misija NATO-a širiti i na mnogo opasniji jug, gdje su talibani nekada imali svoju bazu, a gdje su simpatije za njih i sada jake. Za to su potrebne dodatne trupe iz zemalja članica NATO-a, pa je i Nizozemskoj postavljen zahtjev da pošalje dodatne vojnike, njih 1200.

Nizozemska ima šesto vojnika u misiji NATO-a u sjevernom Afganistanu, ali raspoređivanje njih još 1200 u području gdje bi oni mogli postati cilj napada preostalih prikrivenih talibanskih snaga izaziva u Nizozemskoj velike kontroverze. U Nizozemskoj se plaše da se vojska tamo ponovno ne osramoti, kao što je to bio slučaj prije deset godina u Srebrenici. Nizozemska vlada zbog te sramote iz Srebrenice odugovlači s odlukom o slanju trupa u Afganistan, a zbog toga cijeli se ovaj plan NATO-a ne može - barem zasad - realizirati.

Plan kojim bi se u potpunosti promijenila sadašnja priroda prisustva stranih trupa u Afganistanu stvoren je još u proljeće prošle godine, u vrijeme kada je situacija u Iraku i Afganistanu bila nešto mirnija nego što je to sada. Osnovna ideja plana, kojeg su stvorili Amerikanci i Britanci, bila je da se iskoristi tadašnja nešto povoljnija situacija u Iraku, kako bi se britanske trupe oslobodile svojih zadataka u Iraku, te prebacile u Afganistan da tamo preuzmu glavnu ulogu u održavanju sigurnosti od Amerikanaca. Plan je bio temeljen na pretpostavci da se situacija u južnom Iraku, gdje žive šijiti, a gdje se za sigurnost brinu britanski vojnici, sasvim smirila, pa je tamo moguće drastično smanjiti britansko vojno prisustvo. Zato je bilo odlučeno da Britanci drastično reduciraju broj svojih vojnika, prvenstveno onih najbolje izvježbanih, te da dio njihovih sadašnjih zadataka preuzmu snage iz drugih zemalja, pa se govorilo da bi to bili Australci. No britanski vojnici, koji će napustiti Irak, ne bi išli kući, nego bi bili prebačeni u Afganistan, gdje bi trebalo doći do najvećih promjena u rasporedu vojske. Tamo bi se smanjio broj američkih vojnika, koji bi otišli kući, u prvoj fazi, u narednih nekoliko mjeseci broj američkih vojnika smanjio bi se sa 18.000 na 16.500.

U Afganistanu se nalaze dvije inozemne vojne formacije. Jednu čine američke borbene snage, koje i dalje ulaze u okršaje s ostacima talibana, posebno u južnim i istočnim provincijama, gdje je situacija i dalje vrlo nesigurna. Jedan od zadataka tih snaga je i lov na sakrivene pripadnike "Al Qaede". No, u Afganistanu je još jedna vojna snaga, koja se naziva Međunarodne snage za pomaganje sigurnosti - ISAF, čija je prvotna misija bila u početku zamišljena kao mirovna i humanitarna. ISAF se sastoji od vojnih snaga zemalja članica NATO-a, zemalja koje su u procesu pristupu NATO-u, te nekih drugih zapadnih zemalja. Ukupno oko 35 zemalja je dalo svoje vojnike za tu misiju. ISAF je od 2003., pod komandom NATO-a, koji se brine i za organizaciju i logistiku. Dosad je ISAF imao oko 9000 vojnika, a neposredno zapovjedništvo bilo je u rukama njemačke vojske.

No, ove godine komandu preuzimaju Britanci, a tada bi i cijela ova snaga dobila drukčije zadatke. Zasad ona se brine za sigurnost u mirnim središnjim i sjevernim afganistanskim provincijama. I te snage, doduše, ulaze u pojedine manje konflikte i incidente, pa su i one imale gubitke. Poginulo je nekoliko desetaka pripadnika ISAF-a, ali je ipak riječ samo o sporadičnim slučajevima, za razliku od Amerikanaca koji su Afganistanu u čestim okršajima, te su u posljednju godinu dana izgubili 90 ljudi. Britansko preuzimanje komande nad ISAF-om trebalo bi biti i početak sasvim drukčijeg operiranja tih snaga. One bi svoje operiranje trebale proširiti na cijelu zemlju, te se brinuti i za sigurnost na jugu zemlje. Tamo bi otišle najiskusnije britanske trupe, što bi omogućilo Amerikancima da oni smanje svoje snage. Amerikanci se ne bi u potpunosti povukli iz Afganistana, nego bi i dalje bili snaga koja će voditi najvažnije okršaje, ali se očekuje da bi u okršaje počeo ulaziti i ISAF, nakon što u Afganistan iz baze Rheindahlen u Njemačkoj budu prebačene Savezničke snage za brze intervencije. Riječ je o korpusu od 1300 izuzetno izvježbanih vojnika, od kojih je 300 britanskih, koji bi mogli ući i u neke okršaje kakve sada vode Amerikanci. Taj bi korpus bio ojačan i sa 10 napadačkih helikoptera "Apache" i šest borbenih aviona tipa "Harrier".
NATO želi tijekom 2006. godine rasporediti sedam tisuća svojih vojnika u južnom Afganistanu, pa bi se broj trupa NATO-a povećao na 16.000. Ove dodatne trupe bi u najvećem broju dale još Velika Britanija, Kanada i Australija.
No, i od drugih zemalja NATO-a očekuje se da pojačaju svoje snage u Afganistanu.

Tako je stigao prijedlog i nizozemskoj vladi da uz svojih 600 vojnika, koliko ih sada ima u Afganistanu, pošalje još 1200. Prema planu Nizozemskoj je dano u zadatak da sa svojim snagama pokrije južni dio pokrajine Oruzgan, što je u Nizozemskoj loše primljeno, a nizozemska je obavještajna služba, istražujući sadašnju situaciju u Afganistanu, ocijenila da je situacija lošija nego prije, jer su inozemni teroristi u Afganistanu aktivniji a sigurnosne prilike u području gdje bi Nizozemci trebali biti raspoređeni loše, te da se to "ne može ignorirati". Nizozemska javnost poziva vladu ne samo da odbije taj prijedlog o povećanju broja svojih vojnika u Arganistanu, nego i da svoje sadašnje snage povuče.
Vlada se našla u vrlo nezgodnoj situaciji, jer se s jedne strane ne može oglušiti na svoje međunarodne obveze kao članice NATO-a, ali ne može ignorirati niti zahtjeve javnosti, pa odlaže svoju odluku. Premijer Jan Peter Balkenende pod velikim je pritiskom nizozemskih zapadnih partnera iz NATO-a, posebno Sjedinjenih Država, da odobri ovo slanje dodatnih snaga. U prosincu je u Nizozemskoj boravila jaka američka delegacija kako bi uvjerila nizozemsku vladu da pošalje dodatne vojnike. Delegaciju su vodili Daniel Fried, jedan od vodećih američkih diplomata zadužen za Europu, te pomoćnik američkog ministra obrane za međunarodnu politiku Peter Flory, koji su razgovarali s nizozemskim ministrom vanjskih poslova Bernardom Botom. Pritisak na nizozemsku vladu čini i glavni tajnik NATO-a, bivši nizozemski ministar vanjskih poslova Jaap de Hoop Scheffer, kojem je i vlastita pozicija uzdrmana budući da njegova vlastita zemlja ne podržava plan koji je stvorila njegova organizacija.

Formalna odluka o svemu tome na razini NATO-a donesena je u prosincu, a sve su značajnije zemlje u načelu dale pristanak na raspoređivanje svojih snaga osim Nizozemske. Premijer Balkenende je u vrlo neugodnoj situaciji, jer se podijelila čak i njegova koalicija desnog centra, pa je njegova vlada u opasnosti da će pasti. Njegova Kršćansko demokratska stranka CDA i glavni joj koalicijski partner Liberalna stranka VVD podržavaju slanje trupa, ali se tome energično protivi treća, najmanja stranka u koaliciji D66, čije je vodstvo energično protiv, te prijeti da će spriječiti slanje dodatnih vojnika u Afganistan po cijenu izlaska iz koalicije i rušenja vlade. Vođa stranke Boris Dittrich izjavio je da se "ne smije dopustiti da se nizozemska vojska natjera da se ukrca u jureći vlak i ovaj puta".

Ovu rečenicu mnogi su shvatili kao podsjećanje na raniji događaj u kojem je nizozemska vojska bila poslana u opasnu inozemnu misiju, te tamo doživjela vrlo velike neugode, koje su imale trajne posljedice po moral i značaj vojske. Bila je to misija u Bosni i pokolj što su ga 1995., u Srebrenici srpski vojnici počinili nad 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, a da ih nizozemske snage stacionirane u Srebrenici nisu zaštitile. U Nizozemskoj se smatra da se nizozemska vojska tamo osramotila velikim dijelom stoga što tadašnja međunarodna mirovna misija nije bila dobro pripremljena, nizozemski vojnici nisu imali adekvatnu pomoć, te sami nisu mogli reagirati, a nešto slično bi im se moglo dogoditi i u južnom Afganistanu, ako talibani krenu u žešći obračun s nizozemskim snagama nakon što se one počnu raspoređivati na jugu zemlje.
Balkenende svoje koalicijske partnere pokušava uvjeriti da je situacija u Afganistanu bitno drukčija od misije u Bosni, koja je bila pod okriljem UN-a, i njezina tadašnjeg neodlučnog vodstva u Bosni, dok je ova u Afganistanu pod okriljem NATO-a. I same nizozemske snage bit će mnogo snažnije i bolje opremljene od izoliranog bataljuna stacioniranog u Srebrenici, pa će imati sa sobom i borbene helikoptere. Uz to, one neće biti izolirane, jer će u sjevernom dijelu pokrajine Oruzgan, te u susjednoj pokrajini Kabul biti stacionirani Amerikanci, južno od Nizozemaca u najopasnijoj pokrajini Kandahar bit će Kanađani, a jugozapadno u pokrajini Helmand bit će Britanci. S Nizozemcima će operirati i iskusne australske trupe, a Amerikanci daju jamstva da će intervenirati ako Nizozemci budu napadnuti. Njihov zadatak će se svoditi isključivo na održavanje sigurnosti, te neće biti predviđeni ni za kakve antiterorističke operacije.

Ništa od toga nije utjecalo na stranku D66, koja ne mijenja svoj stav, pa je Balkenende pokušao sadašnji problem riješiti zaobilazno. Predložio je da se odluka ne donosi na razini vlade, nego da se odlučivanje o tome prebaci parlamentu, te je počeo razgovore s nekim oporbenim strankama da one u parlamentu podrže raspoređivanje nizozemskih snaga u južnom Afganistanu. Takvim stvaranjem šire parlamentarne većine skinula bi se sa stranke D66 odgovornost da ona presuđuje, pa bi njeni članovi mogli glasovati protiv raspoređivanja, a vlada bi se održala, dok bi to raspoređivanje uz podršku nekih iz opozicije ipak dobilo većinu. Da bi dobio podršku opozicije Balkenende je pristao na njezine zahtjeve u pogledu nekih rješenja na terenu. No, sada je nastao novi problem, jer je nizozemski parlament odbio donijeti bilo kakvu odluku prije nego što se izjasni sama vlada. Uz to, sada su čak i poslanici iz Balkenendeove stranke tražili da se postigne opći nacionalni konsenzus oko toga, što je teško vjerojatno. I dok se nizozemski političari kolebaju što da čine u NATO-u su sve nestrpljiviji te već planiraju novi raspored - bez Nizozemaca.

Ipak, da bi se Nizozemci, a i drugi koji bi se ugledavši se na Nizozemce mogli pokolebati, privoljeli da pošalju svoje snage u Afganistan, čini se novi napor. U Londonu će se do kraja siječnja održati značajna međunarodna konferencija o Afganistanu. Cilj je te konferencije da vodeće svjetske sile dogovore novi petogodišnji plan kojim bi se ubrzala obnova zemlje, ali i mjere kako suzbiti uvećanu prijetnju nasiljem, koje je sve očitije u južnim dijelovima zemlje. Konferencijom će predsjedavati zajednički britanski premijer Tony Blair, afganistanski predsjednik Hamid Karzai i glavni tajnik UN-a Kofi Annan. Najavljeno je da će konferenciji prisustvovati i jaka američka delegacija, koju će predvoditi ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice.

Nekoliko je razloga zašto je sazvana ova konferencija. Ove će se godine navršiti pet godina otkad su Amerikanci uz pomoć afganistanskih saveznika iz Sjeverne lige srušili afganistansku talibansku vlast, te pomogli da se uspostavi nova vlada, a sve je više onih koji tvrde da Amerikanci gube interes za Afganistan jer su preokupirani Irakom. Ovom konferencijom američka vlada želi pokazati da će i u narednom petogodišnjem razdoblju raditi na stabilizaciji stanja u Afganistanu. Drugi je razlog sazivanja ove konferencije sve veća pobunjenička aktivnost, posebno na jugu zemlje, pa bi se na konferenciji trebalo dogovoriti o poduzimanju mjera kako bi se ta aktivnost suzbila. Prema tvrdnjama vojnih stručnjaka trenutačno je nasilje na najvišoj razini od američke invazije 2001. Ne samo da je više gerilskih napada, zasjeda i nasilja uperenog prema stranim trupama i civilima koji djeluju u Afganistanu, nego je zabilježen značajan rast još jedne vrste nasilja koja posebno zabrinjava. U posljednjih godinu dana prema podacima Ujedinjenih naroda u Afganistanu je zabilježeno 19 samoubilačkih bombaških atentata, od toga čak 13 u posljednjih tri mjeseca. Prije nekoliko dana u samoubilačkom bombaškom atentatu u južnom afganistanskom gradu Spin Bodlak nedaleko pakistanske granice ubijeno su 23 osobe.

To je nasilje usko povezano s trećom temom konferencije, a to je ostvarivanje spomenutog plana NATO-ova preuzimanja kontrole nad Afganistanom od Amerikanaca. Ovu londonsku konferenciju u političkim krugovima nazivaju "Konferencija Bonn 2", čime se želi dati do znanja da je ona nastavak vrlo uspješne konferencije o Afganistanu, koja je održana u bivšoj njemačkoj prijestolnici Bonnu ujesen 2001., gdje je dogovoreno kakva će se politička i ekonomska rješenja primjenjivati u Afganistanu. Na temelju tih bonnskih dogovora stvorene su privremene institucije vlasti, Karzai je izabran za predsjednika, poslane su uz američke snage i međunarodne snage, koje su kasnije došle pod punu kontrolu NATO-a, a dogovorena su i značajna sredstva za obnovu zemlje. Dugo se Afganistan isticao kao primjer uspješne američke politike, ali se sada o tome više ne govori, jer se situacija u zemlji pogoršava, što izaziva nervozu kod onih zemalja koje bi sljedećih mjeseci trebale dati svoje vojnike.

Upravo ta nervoza kod pojedinih zemalja potiče afganistanske pobunjenike na dodatnu akciju. Smatra se da je i sadašnji povećani broj samoubilačkih atentata dio plana da se spektakularnim akcijama pokušaju zemlje članice NATO-a odvratiti od slanja trupa u Afganistan, pri čemu se posebno ističe primjer Nizozemske. Da su atentati izravno povezani s najavljenim dolaskom dodatnih snaga potvrdio je Mullah Dadullah, talibanski zapovjednik, koji je ovih dana satelitskim telefonom kontaktirao s dopisnikom novinske agencije Reuters, te mu je kazao: "Što će biti više stranih vojnika u Afganistanu, to će ih biti lakše napasti i nanijeti im gubitke. Stotine afganistanski talibanskih mudžahedina spremno je za samoubilačke napade. Oni samo čekaju naređenje talibanskog vodstva."

Vezane vijesti

Afganistan očekuje 4 milijarde dolara od donatora

Afganistan očekuje 4 milijarde dolara od donatora

Zemlje donatori vjerojatno će obećati 4 milijarde američkih dolara civilne pomoći za Afganistan nakon 2014. na donatorskoj konferenciji u Japanu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika