Posljednjih tjedan dana MORH potresa skandal oko isporuke 5100 raketa 128mm iz skladišta Hrvatske vojske za potrebe makedonskih oružanih snaga, odnosno novca koji nikad nije uplaćen na račun MORH-a nakon obavljena posla. Premda se u javnosti sve više govori o krađi raketa, sve je očitije da je riječ o pomno planiranom i dobro organiziranom poslu radi stjecanja novčane koristi, u koji su uključeni nekad vodeći ljudi Ministarstva obrane, državne tvrtke "Alan" i slavonsko-brodskog "Đure Đakovića". To potvrđuje činjenica da je Vojna policija četiri godine svjesno opstruirala istragu, za što bi trebali odgovarati i njezini čelni ljudi. S isporukom tih granata za višecjevni bacač "Plamen" oružanim snagama Makedonije u siječnju 2002. morao je biti upoznat i cjelokupni državni vrh Republike Hrvatske - predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan - jer se takva odluka dogodila u jeku najžešćeg albansko-makedonskog sukoba i u trenutku kada je vrijedio embargo na isporuku oružja zaraćenim stranama. Granate 128mm prevezene su u Skopje ukrajinskim zrakoplovom Iljušin iz pulske zračne baze. Mogle su se prevesti i zrakoplovima An-2 iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ali onda bi se prevozile u desetak navrata, što bi izazvalo sumnju NATO članica koje nadziru zračni prostor Balkana. Angažirani su Ukrajinci koji su ionako bili u izvrsnim odnosima s makedonskom vladom jer su makedonske oružane snage već tada bile opremljene s nekoliko ukrajinskih borbenih zrakoplova Suhoj-25 i borbenim helikopterima Mi-24. Namjera hrvatske strane bila je da Makedoncima proda rakete kojima je već istjecao rok eksploatacije, odnosno da nakon prodaje takvih raketa HV dobije za pribavljeni novac nove rakete iz tvrtke "Đuro Đaković-Alatnica", na čijem je čelu bio direktor Nikola Veočić. Naravno, makedonskoj strani bilo je prezentirano da je riječ o novim raketama, a zapravo su bile samo "dotjerane" u Ličkom Osiku i kamionskim transportom prebačene u Zračnu luku Pula. Postoji opasnost da Makedonci tuže Hrvatsku zbog takve prijevare ako se utvrdi da su tražili potpuno nove rakete i platili isporuku za njih kao da su nove. Kad je Makedonija pokazala interes za kupnjom raketa za VBR, tadašnji direktor "Alana" Antun Peršin, kojeg je Radoš doveo na tu poziciju, upitao je direktora Nikolu Veočića za mogućnost isporuke makedonskoj strani. Dogovoreno je da Alatnica uzme na revers iz skladišta Hrvatske vojske 5100 raketa vrijednih 2 milijuna eura kako bi ih se isporučilo makedonskoj vojsci i da u roku od 6 mjeseci proizvede istu količinu raketa koja bi se vratila u skladišta HV-a. Od povratka raketa u skladišta HV-a nije bilo ništa, premda je Peršin dao i bankovno jamstvo Veočiću, što je neuobičajeno u odnosima "Alana" i drugih hrvatskih tvrtki koje se bave proizvodnjom oružja, koju je Veočić naplatio odmah premda nije ni počeo proizvodnju. Međutim, rakete se nisu mogle napraviti bez sudjelovanja vojnoindustrijskog kompleksa iz Bosne i Hercegovine, tvornice "Vitezit" iz Viteza, odnosno UNIS iz Vogošće i cijeli je posao propao. Unatoč tomu, samo nekoliko tjedana od aktiviranja bankovnog jamstva, Nikola Veočić i "Đuro Đaković Holding" potpisali su ugovor o prodaji 99% udjela Holdinga za 1,5 milijuna kuna (58.735 dionica ili 99,22% temeljnog kapitala) Nikoli Veočiću. Može se samo pretpostaviti od kuda Veočiću novac za takvu transakciju. Makedonci nisu bili samo tada izigrani jer im je Anton Peršin pokušao "uvaliti" i granate 40mm za ručni bacač iz ratnih zaliha HV-a, tzv. Senjanke, koje su se u Hrvatskoj vojsci pokazale nekvalitetnim proizvodom. Nešto slično događa se i ovih dana u oružanim snagama. "Alan" je prodao Ugandi 100 ručnih bacača granata prošle godine i to tako da ih je uzeo sa skladišta HV-a i prodao. Dakle, u HV nedostaje 100 komada spomenutog oružja. U međuvremenu, "Alan" je dogovorio s riječkom tvrtkom "Mettalic" da izradi nove ručne bacače kako bi se nadomjestili u skladištima. "Mettalic" je izradio u roku sve traženo, ali već pet mjeseci nitko iz MORH-a ili "Alana" ne želi preuzeti oružje premda je nešto više od milijun kuna Uganda odavno već uplatila na račun "Alana", koji očito vrti novac iz sebi znanih razloga. I dok se na računu "Alana" već mjesecima nalazi novac namijenjen radnicima riječke tvrtke za njihove plaće koje ne mogu dobiti zbog takvih malverzacija, iz oružanih snaga nitko ne dolazi po spomenuto oružje.