Srećko JurdanaI sport je, dakako, oplemenjen elementima politike, a u tom povodu može se primijetiti kako je u Zagrebu upravo izmišljen teniski turnir na kojem će se - od sada do daljnjega - agresivno reklamirati Milan Bandić i njegov sociopolitički klub. Gospodin Bandić - kao što je poznato - u životu nema dovoljno reklame, jer njemu reklame ne bi bilo dovoljno ni da mu se ime ukleše na površini Mjeseca tako da se vidi sa Zemlje, i razumljivo je ako status želi pojačati tenisom. Na spomenutome turniru, dakle, provjereni televizijski skutonoše dobili su novu priliku da javno padaju ničice pred društvenim kultovima, a i talenti koji stoje iza cijele ideje iskoristili su prostor da se uključe u svjetsko nadmetanje u glupim sloganima.
Kad je riječ o komunikacijama, izlazak iz sfere apsurda u Hrvatskoj specijalan je društveni problem. Ne samo da su za turnir pronašli idiotsku parolu "tenis na kvadrat", nego je i nekakav genij - u duhu te parole - kreirao trofej za pobjednika s dvodimenzionalnim konturama ogromne metalne teniske lopte iznad koje stoji broj dva. Komentator je tu osebujno devijantnu umjetničku formu koja podsjeća na kompjutorski znak monkey*, nazvao "peharom". Preuzimajući trofej, Ivan Ljubičić nije znao da li da se smije ili da plače. Nadahnućima kraja nema; ideja će se proučavati na specijalnim školama, uz pitanje: zašto samo na kvadrat? Zašto ne tenis na kub, ili na četvrtu, da besmislica bude intrigantnija?
Ako su u tenisačkoj komunikologiji na djelu geniji, u saborskoj su postojano na djelu barbarogeniji poput stanovitog Nike Rebića, hadezeovske kamenjarske sile koja je zadnjih dana izjavila kako bi za ljude iz Istre vojni rok morao trajati dvostruko dulje, da nauče lekcije iz hrvatstva. Parlamentarnome bezobrazluku kraja nema. Spomenutome Rebiću - ima li neke veze s legendarnim Markicom? - pridružila se u ideološkoj kritici regionalnoga patriotizma i osoba imenom Marin Roca, koja generira iz istarskoga HDZ-a i koja je - lojalno svojoj partijskoj matici -zaključila kako su Istrani izbjegavali odlazak u domovinski rat. Lijepo je vidjeti kad provjereni domoljubi ustaju na stražnje državotvorne noge.
Univerzalno je jasno, odnosno: zna se, da su isključivo hadezeovci branili Hrvatsku, čak i onda kad su je pljačkali, što su uglavnom i činili. Svi drugi su bili samo dekor njihovoj nacionalnoj žrtvi, a Istrani - kako vidimo - niti to. Ako već tako stoje stvari, HDZ-u ne preostaje drugo nego da Istru demonstrativno istjera iz Hrvatske i prepusti je "Europi regija", pa neka tamo pati. Pravim prvoborcima ne treba takav sumnjivi element u blizini. Centrala HDZ-a zbit će redove uz svoga vođu koji je po kućevlasničkome statusu "zagrebački Splićanin i splitski Zagrepčanin", i uz autoput Zagreb - Split kojim se danas, doduše - u skladu s ranijim predviđanjima kompetentnih ekonomista - nitko ne vozi jer je bezobrazno preskup.
Uglavnom: domoljubima je dovoljno veliki Hrvat samo onaj tko je na njihovoj ortačkoj liniji, a Ivica Pančić, bivši ministar za branitelje, ne pripada u taj krug i zato su protiv njega na nacionalnoj televiziji - preko glagoljive Hloverke kao medijatora - braniteljski instrumenti režima organizirali malu državotvornu hajku. Gospodin Pančić je za branitelje učinio više negoli cijeli Tuđmanov režim i njegove rezidue, što ne znači da mu se to mora i priznati, jer ako se Jadranki Kosor - preko poštenoga odnosa prema Pančiću - kod branitelja naruši status Vrhunske Tješiteljice, HDZ gubi jednu od važnih poluga u svojim vudu*-ritualima preko kojih materijalizira društvenu moć. Ivicu Pančića iz HDZ-a napadaju po istoj prljavoj interesnoj računici po kojoj za Istrane tvrde da nisu sudjelovali u ratu jer ne vole Hrvatsku.
Kad govorimo o partijskim vudu*-ritualima, nalazimo se zapravo na području ideologije, a širenje ideoloških opsjena samo je jedna od tehnika preko kojih se osvaja vlast. U pragmatičkoj sferi grabljenja utjecaja najčešće se s lakoćom prevladavaju sve ideološke razlike, suprotstavljeni svjetonazori i principi, što se u Hrvatskoj kontinuirano dokazuje neometanom trgovinom izbornim mandatima. Ta kletva prati hrvatsku scenu od Tuđmanovog vremena i naknadnoga prelaska dvojice haesesovaca u HDZ, čime je srušena prva protuhadezeovska koalicija u Zagrebu. U Splitu je danas HDZ na vlasti zahvaljujući dvojici penzionerskih mutljaroša iz HSU-a koji su na listi išli s SDP-om, ali su još prije izbora tajno potpisali za HDZ. U Sisku su dva esdepeovca naknadno kupljena, a potom je legitimnu SDP-ovu vlast istjerala iz ureda HDZ-ova pretorijanska garda. I tako dalje.
Kriterij dolaska na vlast preko postizborne javne kupovine ili prijeizborne tajne kupovine vijećnika - taj politički kriminal i anticivilizacijsko ruglo koje temeljito razara hrvatski politički sustav jednako kao i hrvatsko društvo u cijelosti - premijer Sanader brani tezom kako "mandat pripada vijećniku, jer to je njegovo neotuđivo ustavno pravo, i on s tim mandatom može raditi što god hoće". Bravo. Prevarant se kandidira na jednoj listi, da bi nakon izbora uzeo lovu* ili nekretninu i završio na drugoj i pritom od stotina tisuća birača napravio budale, i to je njegovo neotuđivo ustavno pravo koje država mora zastupati po cijenu opstanka. Ljepote demokracije na hrvatski način nepresušno su vrelo nadahnuća za pokvarenjake svih vrsta, ali da ih pri tom štiti i Ustavni sud, to kod publike stvara za nijansu presnažan estetski doživljaj.

STUPAC TJEDNA: POD ZASTAVOM MUHAMEDA; ŠEKS I TELEVIZIJA

Je li s objavom karikatura islamskoga proroka Muhameda u danskim novinama na zemaljskoj kugli započeo "rat civilizacija"? Na Istoku se ruše ambasade, na Zapadu se karikature recikliraju u znak solidarnosti i otpora. Zapad je evidentno sit ucjena, islamom nadahnutoga terorizma, atentata u metrou, automobila-bombi, bombaša samoubojica, uzimanja talaca i ritualnoga dekapitiranja. Do uvrede islamskoga svijeta - jer znalo se kako će taj svijet reagirati na objavu Muhamedovoga lika - nije došlo slučajno. Islamski radikalizam za Zapad je definitivno postao nepodnošljiv, i neki krugovi odlučili su na taj radikalizam uzvratiti kulturološkom iritacijom.
Nije vjerojatno da će se stvari brzo smiriti. U aktualnoj situaciji, determiniranoj univerzalnim djelovanjem Al-Qaide, Afganistanom i Irakom, pobjedom Hamasa u Palestini, obnovom vlasti vjerskih radikala u Iranu i nastojanjima Irana da dođe do nuklearnoga oružja, sve govori u prilog daljnjoj konflagraciji. U Jemenu je iz zatvora pobjegao - ili je pušten da pobjegne - organizator napada na američki razarač Cole. U Turskoj je ubijen katolički svećenik. Europom se širi zabrana putovanja u radikalne islamske zemlje. Jacques Chirac poručio je kako će u slučaju terorističkoga napada Francuska uzvratiti nuklearnim oružjem. Da dalje ne nabrajamo.
* * *
Predsjednik Sabora Vladimir Šeks pobunio se zadnjih dana protiv nacionalne televizije jer nije objavila prilog o njegovom posjetu Ukrajini. Ah, ta televizija... Uskratiti gledateljima tako zanimljiv materijal - Šeks u Ukrajini! - to doista prevršuje svaku mjeru.