Objavljeno u Nacionalu br. 534, 2006-02-06

Autor: Berislav Jelinić

RASVJETLJAVA SE PLJAČKA STOLJEĆA

Počeo lov na kreatore bankarskog kolapsa

Razvlašćeni dioničari Dubrovačke banke traže od guvernera Rohatinskog povrat dionica i kazneni progon čelnih ljudi Hrvatske narodne banke

Željko Rohatinski, odnosno Narodna banka Hrvatske tako bi se napokon nakon osam godina morala izjasniti o aferi Dubrovačka banka, za čije uništenje i oštećenje države za 2,4 milijarde kuna mali dioničari smatraju odgovornima dužnosnike HNB-aŽeljko Rohatinski, odnosno Narodna banka Hrvatske tako bi se napokon nakon osam godina morala izjasniti o aferi Dubrovačka banka, za čije uništenje i oštećenje države za 2,4 milijarde kuna mali dioničari smatraju odgovornima dužnosnike HNB-aPotaknuti presudom Visokog trgovačkog suda u slučaju Croatia banka, gdje je sud naredio državi da vrati poništene dionice malom dioničaru, mali dioničari Dubrovačke banke također su pokrenuli postupak za povrat dionica. Njih 23 prije nekoliko dana poslali su dramatično pismo Željku Rohatinskom, guverneru Hrvatske narodne banke (HNB), koje ga je dovelo u prilično neugodan položaj. U pismu dioničari, među kojima je i bivši predsjednik Uprave banke Neven Barač, teško optužuju bivšeg guvernera HNB-a Marka Škreba, viceguvernere Čedu Maletića, Relju Martića i Zdravka Rogića, koje smatraju odgovornim za omogućavanje najveće pljačke u novijoj hrvatskoj povijesti. Rohatinski, odnosno Narodna banka Hrvatske tako bi se napokon nakon osam godina morala izjasniti o aferi Dubrovačka banka, za čije uništenje i oštećenje države za 2,4 milijarde kuna mali dioničari smatraju odgovornima dužnosnike HNB-a.

Rohatinskoga to dovodi u poziciju da se mora distancirati od skandaloznog i kriminalnog ponašanja nekih svojih djelatnika, koji su u drugoj polovici 90-ih kreirali kolaps domaćeg bankarskog sustava i omogućili najveću pljačku hrvatske države. Da je Hrvatska pravna država, Mladen Bajić i njegovo Državno odvjetništvo iskoristili bi ovo pismo i pokrenuli istragu, koja bi vjerojatno rasvijetlila tu pljačku koja je kreirana u HNB-u, a rezultirala porobljenjem hrvatskog bankarstva. U njoj su vjerojatno prste imale i neke strane strane zemlje, kako bi se razbio hrvatski bankarski sustav koji je poslije devastiran i za sitan novac prodan strancima.

Neki financijski stručnjaci smatraju da je jedan od eksponenata takve politike u Hrvatskoj bio i engleski državljanin Andrew Lovegrove, navodni bankarski stručnjak, u drugoj polovici 90-ih savjetnik HNB-a i Agencije za sanaciju banaka. Tadašnjim zakonom o sanaciji banaka omogućeno je poništenje dionica banaka kako bi Vlada i HNB ostali jedini subjekti koji će odlučiti o sudbini banaka, a time i cijele privrede. Tako se radilo iako je to protuustavno. Tako su tadašnji premijer Zlatko Mateša, tadašnji guverner HNB Marko Škreb i Lovegrowe kreirali bankarski sustav sami, stvarajući uvjete za likvidaciju domaćih banaka i predaju cijele bankarske industrije strancima. Kompetentni stručnjaci sve su to nijemo promatrali.
Mali dioničari Dubrovačke banke pripremili su i kaznenu prijavu protiv nekadašnjeg guvernera HNB-a Marka Škreba i Čede Maletića, viceguvernera HNB-a, koji je više godina bio šef njenog sektora za nadzor i kontrolu banaka. Gone ih jer njih dvojicu smatraju odgovornima za tzv. drugu sanaciju Dubrovačke banke, kojom je banci oduzeta sva imovina neprocjenjive vrijednosti, što se danas vidi već letimičnim pogledom na tržišne cijene dubrovačkih hotela koji su nekoć bili u pretežitom vlasništvu banke. Mali dioničari smatraju da su tu sanaciju Škreb i Maletić pripremili kršeći zakon na njihovu štetu, ali i na štetu Hrvatske. Škreb je istekao mandat 2000., dok je Maletić i dalje viceguverner. Njih dvojicu smatraju odgovornima ne samo za umjetno izazvani kolaps i naknadnu pljačku Dubrovačke banke kroz Državnu agenciju za sanaciju banaka, nego i za slom velikog dijela hrvatskog gospodarskog sustava. Zapravo ih smatraju odgovornim za najveću pljačku u povijesti hrvatske države.

Rohatinski se u tom položaju našao jer je Laszlo Wolf, član Nadzornog odbora OTP banke. u sudskom postupku protiv banke u čijem se nadzornom odboru nalazi, pred Majom Jurovicki, sutkinjom Trgovačkog suda u Zadru 21. listopada 2005. ishodio rješenje kojim su financijska izvješća o poslovanju Dubrovačke banke u 1995. i 1996. godini proglašena ništavima. To je Maja Jurovicki učinila iako je stav HNB-a da se revizorska izvješća ne smiju mijenjati čak ni sudskom odlukom, što se vidi iz nekih pisama koja su dužnosnici HNB-a slali trgovačkim sudovima u nekim drugim sporovima. To je male dioničare Dubrovačke banke potaknulo da od Rohatinskog zatraže da se umiješa u taj slučaj i prisile ga na izradu novih izviješća i bilance banke po cijenama sukladno današnjim tržišnim uvjetima. To bi trebalo otvoriti “Pandorinu kutiju” hrvatskog bankarskog sustava u kojem su namjerno uništene Dubovačka banka, Glumina banka, Croatia banka, Gradska banka…

To uništavanje bilo je dio scenarija kojemu je krajnji cilj prodaja hrvatskih banaka u bescjenje i oslobađanje odabranih tajkuna, poput Miroslava Kutle, od svih obveza prema hrvatskim bankama. Da mali dioničari u tako "sređenim" bankama neće mirno gledati što se događa s njihovom imovinom, pokazao je i slučaj Croatia banke. Visoki trgovački sud presudio je potkrakj 2004. da država mora maloj dioničarki Ankici Kolobarić vratiti poništene dionice. Takav sudski epilog mogao bi razveseliti generala Ivana Čermaka, Atlantsku plovidbu i ostale dioničare kojima je država 1998. nezakonito poništila dionice Dubrovačke banke i koji su zato također pokrenuli sudske postupke.

Podsjećamo, dioničari Dubrovačke banke ostali su bez svog vlasništva (35 hotela i brojne druge imovine) nakon što je tadašnja Vlada zajedno s HNB-om tu banku 1998. gurnula u propast da zaštiti tajne ortake koji su banku htjeli nezakonito preuzeti te da poslovnom imperiju Miroslava Kutle, jednom od tajnih ortaka, oprosti vraćanje stotina milijuna kredita koje je u toj banci podigao, te da se domogne vlasničkog portfelja neprocjenjive vrijednosti. Afera Dubrovačka banka bila je tek jedna u nizu bankarskih kriza, koje su dovele do kompletne predaje domaće bankarske industrije u ruke stranaca po uglavnom smiješno niskim cijenama i umalo dovele do potpunog sloma domaćeg gospodarstva. U tom mračnom razdoblju koje je prethodilo gubitku kontrole nad domaćim bankama, uključujući i ranije razdoblje, hrvatski porezni obveznici domaće su banke sanirali sa 58 milijardi kuna, što je tada bila vrijednost gotovo cijelog državnog proračuna.
Potom su tako sanirane banke prodavane stranim strateškim partnerima za smiješno male iznose. U naknadnoj konsolidaciji bankarskog tržišta iste banke postizale su i još uvijek postižu cijene koje su nekoliko puta veće od onih po kojima su bile kupljene. To najbolje pokazuje prodaja HVB Splitske banke, za koju sadašnji vlasnik traži između 700 i 800 milijuna eura. Država je putem DAB-a prvo prodala svoj većinski portfelj u Splitskoj banci za oko 74 milijuna eura Unicreditu, a ta ju je banka potom prodala Bank Austriji 2002. za 132 milijuna eura. Nacional je od HNB-a nedavno dobio popis troškova sanacije i prihoda ostvarenih od prodaje saniranih banaka. Iz tih se podataka vidi da su troškovi sanacije Dubrovačke banke iznosili 2,6 milijardi kuna. Do tog iznosa došlo se tako što su svi hoteli, njih 35 u koje je Dubrovačka banka tada uložila oko 1,7 milijardi kuna, proglašeni bezvrijednima. To su procijenili Škreb i Maletić, koji su sva potraživanja od Kutline Globus grupe od 900 milijuna kuna također proglasili nenaplativima i bezvrijednima. Država je u tom procesu, kad se od toga oduzmu kasnije ostvareni prihodi od prodaje banke i naplate potraživanja i vlasničkih portfelja, izgubila gotovo 1,9 milijardi kuna.

Ti podaci pokazuju i da su hrvatski građani Splitsku banku također izdašno sanirali prije nego što je ona prodana privatnicima. Ukupni trošak sanacije te banke iznosio je 1,48 milijardi kuna: izravni trošak sanacije bio je 811 milijuna kuna, a država je na sebe preuzela i 677 milijuna kuna njenih obaveza prije no što ju je prodala. Na kraju je od prodaje banke država zaradila 646 milijuna kuna. Od naplate potraživanja i vlasničkih portfelja banke zaradila je tek 28 milijuna kuna. Ukupno je samo na slučaju Splitske banke država izgubila 813 milijuna kuna. Danas njeni vlasnici za tu banku traže između 700 i 800 milijuna eura. Financijski stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da to najbolje pokazuje koliko je država mogla zaraditi da je vodila drukčiju politiku.

Slično je bilo i s drugim bankama. Primjerice, afera Riječka banka, zbog 100 milijuna dolara štete koje je prouzročio broker te banke Eduard Nodilo, prije nekoliko godina uzdrmala je Račanovu vladu, koja je bila sretna kad je uspjela pronaći strance zainteresirane za njenu kupnju, koji su u toj transakciji odlično prošli. Zbroje li se pritom ukupni troškovi sanacije i kasniji prihodi od prodaje Splitske, Riječke, Privredne, Dubrovačke, Slavonske i Croatia banke, država je, prema podacima Državne revizije ukupno izgubila 19 milijardi kuna. Nažalost, to je tek mali dio štete koji je nastao kao posljedica šireg scenarija koji su provodili neki dužnosnici HNB-a, a koji je hrvatsko gospodarstvo bacio na koljena.

Najveći dio štete nastao je nakon što je velik broj malih banaka i štedionica uglavnom posve neopravdano gurnut u stečaj, navodno zbog velikog broja rizičnih plasmana. U tim bankama i štedionicama više od 300 tisuća štediša 125 tisuća deponenata i 100 tisuća dioničara pretrpjelo je i još trpi nesagledive štete koje je nemoguće precizirati jer su u tijeku stečajevi, likvidacije, nagodbe i sudski postupci. Zanimljivo je da je i bivši predsjednik Visokog trgovačkog suda Nenad Šepić za svog mandata javno ustvrdio da do stečajeva nekih banaka doista nije trebalo doći, te da je stečajni upravitelj Gradske banke sve doveo do apsurda kad je dijelom novca koji banka ima na svom računu kupio državne obveznice izdane za pokriće štednih uloga propalih banaka. Što se događalo u pozadini?

Financijski stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da se sve radilo kako bi se omogućio gotovo bezuvjetni ulazak stranih banaka na domaće tržište. Te su banke, što nije slučaj na brojnim drugim tržištima, odmah mogle poslovati s građanima, a dopušteno im je i smanjivanje kamata na štednju građana, što im je omogućilo porast dobiti na štetu deponenata, a na kraju i cjelokupnog domaćeg gospodarstva.

Taj širi scenarij uništenja domaćeg bankarskog tržišta i posredno cijelog gospodarstva najkvalitetnije su opisali priznati ekonomski stručnjaci Stjepan Tadijančević i Slavko Kulić iz Ekonomskog instituta. Oni su još u rujnu 2003. napravili ekspertizu i detaljno opisali pljačku koja je hrvatsko gospodarstvo bacila na koljena, dirigiranu od Hrvatske narodne banke. Prema njima scenarij ciljanog uklanjanja malih banaka utemeljen je na rasprodaji najvećih hrvatskih banaka - Privredne banke Zagreb, Splitske banke, Riječke banke, Slavonske banke i Dubrovačke banke, ali nakon sanacije njihove aktive po modelu zamjene loše aktive za obveznice RH, točnije, na teret svih građana koji plaćaju porez. U ekspertizi stoji: “Hrvatsko sudstvo mora sankcionirati pljačku u ime sanacije banaka u Hrvatskoj zato što je rasprodajom 95 posto poslovnih banaka izvršena realokacija štednje hrvatskih građana.

To znači da je s tim činom financijska akumulacija hrvatskog društva i gospodarstvo predani na upravljanje stranim bankam i stranom kapitalu, za ostvarenje većeg profita za sebe, a ne za hrvatske štediše i komitente. Tim činom poništeni su svi napori i sve žrtve stvaratelja samostalnosti i suverenosti države RH. Tim činom prodaje hrvatskih poslovnih banaka, HNB je prestala biti središnja i hrvatska banka, jer ona ne upravlja predanom akumulacijom Hrvatske (15 milijardi eura), nego strani kapital i strane države, a ne poslovne privatne banke. Hrvatska je država izgubila samostalnost donošenja odluka za potrebe svoga razvoja, jer nema vlasti nad tom akumulacijom, a ni sustava korištenja te akumulacije. Strani kapital putem uvjetovane monetarno-financijske i kreditne politike HNB-a diktira monetarnu vlast i monetarni sustav u RH. To se radilo usprkos osnovnim saznanjima da država nije država ako nema svoju monetarnu vlast i monetarni sustav, iz čega proizlazi monetarno financijska i kreditna politika. Sudska praksa u RH to mora znati kako bi došli do saznanja o potrebi zadobivanja i ustrojavanja monetarne vlasti u jedinstvu vlasti RH. Zašto? Zato što je razvlašćivanje dioničara tih banaka dovelo do poništenja kapitala bez naknade na temelju procjene, ne stvarnih, nego potencijalnih gubitaka.”

Zbog tada stvorenog uvjerenja da domaći menadžment ne zna upravljati hrvatskim bankama i zbog kaosa koje su radi zataškavanja kriminala nekih HDZ-ovih dužnosnika ili miljenika, poput Kutle i Pašalića, već izazivale druge bankarske afere, malo je tko odmah shvatio pozadinu takve Škrebove politike. Međutim, ona je u praksi dovodila do stečaja brojnih drugih banaka, koje nisu trebale tako završiti, poput Gradske banke iz Osijeka, Glumina banke... Osim banaka, kolabiralo je i gospodarstvo, odnosno tvrtke koje više nije imao tko financijski pratiti u njihovu razvoju.
Financijski stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da se tadašnja državna vlast trebala usprotiviti takvom scenariju i umjesto saniranja banaka sanirati dužnike i osposobiti ih da bankama vrate novac koji su im dužni. Taj bi put osigurao i višestruki porast vrijednosti banaka, u čijem bi se portfelju našle i tvrtke koje su ovako ili propale, ili jeftino prodane i spriječio uništavanje cijelih industrija i gubitak ogromnog broja radnih mjesta. Tada možda ne bi pala cijena rada u Hrvatskoj, što je u interesu stranog kapitala.

Sve se naoko radilo po zakonu, ali taj je prvorazredni kriminal omogućio neki skriveni autoritet unutar HNB-a. Ako bi netko unutar mjerodavnih državnih tijela odlučio istražiti tko je zapravo u pozadini svega, trebao bi za početak pokušati rasvijetliti tko je i u kakvim okolnostima donio sporne akte HNB-a.
Naredi li Rohatinski OTP banci da napravi nova financijska izvješća onako kako to nalaže zakon, posredno će poduprijeti kaznenu prijavu protiv Škreba i Maletića. Odluči li HNB izbjeći komentirati taj slučaj, pokazat će ili da tolerira nezakonitosti, ili da se sadašnje rukovodstvo solidarizira s grijesima svojih prethodnika. Dio financijskih stručnjaka smatra da bi HNB trebao oduzeti OTP banci licencu, kako bi na tom primjeru poslao poruku ostalim subjektima bankarskog tržišta da se tako ne smije ponašati. Ako ima imalo poštenja i hrabrosti, Rohatinski bi cijeli slučaj trebao otvoriti te zatražiti od Državnog odvjetništva da temeljito istraži tko je odgovoran za to što se dogodilo.

SLUČAJ CROATIA BANKA

Nacional je iz dobro upućenih financijskih krugova doznao da su dioničari Croatia banke nedavno angažirali londonsku odvjetničku kuću da kod svih vlada zemalja članica EU lobira protiv hrvatskog priključenja EU, dok im Vlada ne vrati vlasništvo nad bankom koja im je krajem 90-ih neustavno oduzeta u sprezi bivše Vlade, HDZ-a i HNB-a. Na taj korak odlučili su se zato što Vlada već više od godine dana posve ignorira pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda, koji je 21. prosinca 2004. naredio državi da Ankici Kolobarić, jednom od dioničara Croatia banke, vrati oduzete dionice. Ona je tek jedna od 5753 mala dioničara Croatia banke, koji već godinama pokušavaju ishoditi da im se vrati njihovo privatno vlasništvo, koje su izgubili nakon što im je Vlada 1999. poništila dionice odlukom o sanaciji Croatia banke, na temelju preporuke HNB-a.
Tada je odlučeno i da će banka izdati nove dionice u iznosu od 217 milijuna kuna, koje će se prenijeti u vlasništvo DAB-a. Stručnjaci su odmah tu odluku nazvali neustavnom, a mali dioničari su krenuli u borbu za povrat vlasništva. Pokrenuli su više individualnih sudskih postupaka, mnogi od njih još traju, a doživjeli su i različite opstrukcije pravosudnih tijela. Mali dioničari tvrde da im je vlasništvo oduzeto protupravno. Presuda Visokog trgovačkog suda od prosinca 2004. pokazuje da su u pravu. Međutim, ona do danas nije provedena, a premijer Sanader, prema njihovu uvjerenju, posve se oglušio na više javnih zahtjeva malih dioničara, koji su mu više puta pismeno objasnili koje su zakone prekršili njegovi stranački kolege, kad su 1999. odlučili poništiti njihove dionice. Mali dioničari su još u svibnju 2004. upozorili Sanadera da će taj slučaj aktivirati pred međunarodnom zajednicom u kontekstu pregovora s EU. To su nedavno i učinili, jer misle da Vlada uopće nema namjeru riješiti njihov problem.

Zahtjevi dioničara Dubrovačke banke

Mali dioničari Dubrovačke banke od Rohatinskog su zatražili da u registar Trgovačkog suda u Zadru bude upisana sporna presuda sutkinje Maje Jurovicki, u predmetu u kojem je član nadzornog odbora OTP banke Laszlo Wolf tužio OTP banku i zatražio da se navedena financijska izviješća o poslovanju Dubrovačke banke proglase ništavim. Ta su izviješća proglašena ništavim, ali suprotno stavovima koja zastupa HNB, a to je da se revizorska izvješća ne mogu mijenjati ni sudskom odlukom.
Financijski stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da bi taj slučaj mogao imati neugodne posljedice po poslovne ambicije OTP banke u Hrvatskoj. Dokaže li se da je presuda Maje Jurovicki trebala sucu Trgovačkog suda u Dubrovniku Gavraniću da presudi protiv Nevena Barača, onda je očito da se Wolf tužeći svoju banku upustio u prijevaru i da se radi o organiziranoj raboti. Banka bi trebala biti simbol sigurnosti, povjerenja i poštenja. Tko je taj koji će poslije svega vjerovati da je OTP banka takva institucija?
OTP-ovo ignoriranje hrvatskih zakona vraća nas i nehotice u vremena kad su Mađari vladali Hrvatskom, a Hrvati su mislili da su slobodna država. Koja centralna banka na kraju ne bi oduzela OTP banci licencu za rad u Hrvatskoj? To što se OTP banka o svemu do danas uopće nije oglasila očito pokazuje što misli o hrvatskoj državi i njenim zakonima i da pojam morala u mađarskim bankarskim krugovima očito ima specifično značenje.

Vezane vijesti

Rohatinski ipak neće ući u mutne, već u privatne vode

Rohatinski ipak neće ući u mutne, već u privatne vode

Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski ne ulazi u politku, prioritet mu je odgovorno završiti mandat u HNB-u. Navodi se to u odgovoru… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika