Objavljeno u Nacionalu br. 534, 2006-02-06

Autor: Dean Sinovčić

MAKSIMIRSKI STADION

Kraj agonije za 130 milijuna E

Antun Martinović, građevinski menadžer iz Stuttgarta, doveo je tvrtke Alpine i SMG koje će renovirati stadion i upravljati njime idućih 15 godina

 Spas za zagrebačku vlast ponudio je Antun Martinović, građevinski menadžer koji je dugo godina poduzetnik u Njemačkoj Spas za zagrebačku vlast ponudio je Antun Martinović, građevinski menadžer koji je dugo godina poduzetnik u NjemačkojSljedećeg tjedna, poslije 13. veljače, zagrebačko gradsko poglavarstvo potpisat će ugovor s njemačkom građevinskom tvrtkom Alpine Projekt Financial and Consulting GmbH (APF) za izradu programske studije za dovršetak izgradnje maksimirskog stadiona, koju će APF u potpunosti financirati. Nakon izrade studije raspisat će se javni natječaj za dodjelu koncesije vođenja stadiona. Odmah nakon dodjele koncesije počet će se s dugoočekivanim renoviranjem i dovršavanjem stadiona u Maksimiru, što će stajati 130 milijuna eura. Stadion bi trebao biti završen u proljeće 2008., a nakon toga će APF, zajedno s američkom tvrtkom SMG (Sport, Music and Games), koncesijski upravljati stadionom sljedećih 15 godina. Tako će konačno završiti višegodišnja agonija stadiona koja traje od 1997., kada je Franjo Tuđman naredio da se sagradi spektakularni stadion u Maksimiru. Od tada je spektakularna bila samo potrošnja novaca, a na samom stadionu je napravljeno vrlo malo.

Spas za zagrebačku vlast ponudio je Antun Martinović, građevinski menadžer koji je dugo godina poduzetnik u Njemačkoj, koji je povezao kompaniju Alpine sa zagrebačkim poglavarstvom. "Bila je to moja naivna i emotivna želja da se stadion konačno završi", rekao je Martinović i detaljno opisao kako je izgledala akcija spašavanja stadiona te kako će izgledati novi stadion. Posebno je demantirao sva medijska naklapanja kako će Dinamo biti izbačen odatle, kako će plaćati satnicu za trening te morati djeliti stadion s NK Zagreb.

Martinović je direktor njemačke tvrtke M+W Zander Facility Engineering GmbH u Hrvatskoj koja surađuje sa svim značajnim građevinskim tvrtkama, pa tako i s tvrtkom Alpine. Martinović živi u Zagrebu i Stuttgartu, gdje mu žive supruga i dvoje djece, i gdje je završio višu menadžersku školu, nakon čega se odlučio baviti građevinskim menadžerstvom. Tijekom 2004. razgovarao je s predstavnicima njemačke građevinske tvrtke Walter-Bau-AG, koji su bili zainteresirani za izgradnju ili dovršetak izgradnje kapitalnih objekata u Hrvatskoj te se razgovorom došlo do renoviranja stadiona u Maksimiru. "Poznavao sam otprije profesora Branka Kincla, autora arhitektonskog rješenja stadiona u Maksimiru, s kojim sam raspravljao o stadionu. Znao sam da je Kincl arhitektonski projektirao stadion i da on nije dovršen niti je rješenje iskorišteno. Rekao sam mu: 'Gospon Kincl, kako bi bilo da to napravimo s javno-privatnim vlasništvom?' On se složio s time, ja sam mu objasnio da imam tvrtku Walter-Bau-AG koja je zainteresirana za taj posao", prisjeća se Martinović.

Na razgovoru u Münchenu Martinović je predstavio stadion ljudima iz tvrtke Walter-Bau-AG. Oni su odmah potom došli u Zagreb i razgledali stadion. Najvažniji dio te tvrtke za izgradnju i vođenje stadiona i sličnih objekata bio je ogranak koji se zvao WPF, odnosno Walter Project Finance, čiji je direktor bio Thomas Speck, vrhunski stručnjak u organizaciji takvih projekata. Njihovo načelo rada je takvo da se stadion nakon 15 godina korištenja predaje gradu. On je tada kao nov jer se, prema ugovoru, mora i održavati, prostori su iznajmljeni, posao je uhodan i donosi dobitak. WPF je tako dovršio olimpijski stadion u Berlinu i stadion LTU Arena u Düsseldorfu koji je povezan s gradskim velesajmom. Međutim, krajem 2004., tvrtka Walter-Bau-AG otišla je u stečaj, što je zaustavilo razgovore o rekonstrukciji i spašavanju maksimirskog stadiona.
S obzirom na to da je ključna tvrtka WPF postala dio kompanije Alpine, Martinović kaže kako je kontaktirao s Thomasom Speckom, prijašnjim direktorom WPF-a. "Nazvao sam ga krajem lipnja 2005. i rekao mi je da se 1. srpnja stvara tvrtka Alpine Project Finance, nastavak tvrtke Walter Project Finance. Speck je rekao da odmah dolazi u Zagreb. Našli smo se u projektnom birou profesora Kincla ispod zapadne tribine, kamo je Speck došao sa svojom suprugom koja je također Hrvatica. Ugovorili smo prvi sastanak u poglavarstvu sa Slavkom Dakićem, pročelnikom Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada. Nekoliko puta je tim sastancima nazočio i gradonačelnik Bandić, nakon čega je određen pregovarački tim od pet ljudi na čelu kojeg je Ljiljana Kuhta-Jeličić", rekao je Martinović.

Sastanci predstavnika APF-a i gradskih vlasti nisu bili laki jer grad nema novca i nisu željeli financijski sudjelovati u rekonstrukciji stadiona. Prema prvim izračunima, rekonstrukcija stadiona stajala bi 200 milijuna eura. Međutim, nakon što se prišlo optimiranju projekta, odustalo se od nekih prijedloga kao što je izgradnja podzemne garaže ispod stadiona i smanjivanje površine krova, te je cijena rekonstrukcije smanjena na 130 milijuna eura. Prema procjenama tvrtke APF, taj iznos je njima prihvatljiv te grad Zagreb ne mora financijski sudjelovati u rekonstrukciji. Zato je pronađena banka koja bi financijski podržala projekt, a to je navodno, iako Martinović ne želi potvrditi, Hypo Alpe Adria Banka. Oni bi financijski podržali njemačku tvrtku. Gradskim vlastima je, osim toga, rečeno da tako moderan stadion, čiji se krov potpuno zatvara i odgovara najstrožim propisima Uefe i Fife, po završetku neće imati ni Beč ni Milano ni Budimpešta.

Vrlo važna tvrtka koja također sudjeluje u pregovorima o rekonstrukciji stadiona je SMG, odnosno Sport, Music and Games. Ta američka tvrtka specijalizirala se za upravljanje velikim sportskim i poslovnim dvoranama u Europi i Sjevernoj Americi. "To je američka tvrtka, njeni predstavnici su također prisustvovali pregovorima. To je tvrtka koja godišnje organizira tisuću velikih priredbi diljem svijeta i vrlo je važna u priči oko obnove stadiona jer će oni dovoditi glazbene programe i sportske priredbe u Maksimir. Preduvjet u njihovu poslovanju jest taj da stadion mora biti perfektan. Kada se odluči za jednu priredbu, SMG godinu dana unaprijed radi na tom projektu. U poslovnom svijetu se zna da ono čega se oni uhvate uvijek funkcionira i garantira uspjeh", tvrdi Martinović. SMG i Alpine surađuju otprije pa će po istom načelu SMG osnovati ogranak koji će upravljati stadionom u Maksimiru, u što će možda biti uključena i neka domaća tvrtka. Ta tvrtka će imati zadatak iznajmiti tisuće četvornih metara poslovnog prostora, što mora donositi prihod.

Nakon potpisivanja ugovora krenut će se odmah u izradu programske studije koja mora biti dovršena do 1. svibnja. Prema onome što je sada poznato, stadion će dobiti pomičan krov koji se zatvara. Taj krov, ali mnogo veći, bio je predviđen još 1997., u starim planovima. Međutim, to je bio krov koji je trebao biti toliko velik da bi istodobno natkrivao i pomoćne terene kraj stadiona. Osim toga, stadion neće imati atletsku stazu. "Odlučili smo ukloniti atletsku stazu. Ona nije imala točne dimenzije, umjesto jednog imala je dva radijusa. Stadion se neće ukopati nekoliko metara dublje u zemlju kako bi se dobilo još nekoliko redova sjedala nego će se graditi tribina koja je pod niskim kutom, kao na engleskim stadionima. Stadion će imati između 57 i 60 tisuća gledatelja tako da će se prema Uefinim propisima na njemu moći održavati i finalne utakmice europskih klupskih prvenstava. Sve će se mijenjati, pa i stolci. Gradit će se nova južna tribina i izgledat će, radi simetrije, jednako kao i sjeverna", najavio je Martinović. Bit će više od 40 tisuća četvornih metara poslovnog prostora i cijene najma, tvrdi Martinović, neće biti neprihvatljivo visoke. Prema tome, to neće biti samo nogometni stadion nego i najveći poslovni objekt u Zagrebu. Neka pitanja su otvorena, poput ideje da se u sklopu stadiona izgradi i hotel, o čemu će se odlučiti u programskoj studiji. Za nogometni klub Dinamo je najvažnije to da oni neće biti obični korisnici stadiona koji će plaćati korištenje, kao što se ovih dana pisalo.

"Nije istina da će Dinamo biti podstanar. Predstavio sam program Zdravku Mamiću i otklonio takve bojazni. Osim toga, Thomas Speck će sa suradnicima iz Dinama posebno objasniti cjelokupan projekt. Dinamo je najjača karika u tom lancu rekonstrukcije stadiona. Predočit ćemo im što će Dinamo imati od toga. On neće plaćati korištenje stadiona nego će tvrtki koja će njime upravljati davati određeni postotak od prodanih ulaznica, koji trebamo dogovoriti. Organizaciju tiskanja ulaznica, njihova izgleda i prodaje radit će tvrtka koja će voditi stadion. Alpine će odmah na početku projekta financijski pomoći Dinamu tako što će mu naći sponzore, organizirati direktne pregovore sa svjetskim tvrtkama koje bi mogle sponzorirati Dinamo i koje bi trebale dati više novca nego što je do sada davao Siemens, glavni sponzor Dinama. Cilj je svega da Dinamo bude glavni proizvod na tom stadionu i kao takav što uspješniji. Mamić je na to pristao", tvrdi Martinović i dodaje: "I Kincl i ja upozorili smo Mamića da se Dinamo mora uključiti u stvaranje programske studije. Čim se potpiše ugovor 13. veljače, predstavnici APF-a i SMG-a odlaze na razgovor s Mamićem. Dogovorit će se kako će izgledati svlačionice, što će biti pod južnom tribinom, što će biti s pomoćnim terenima kraj stadiona i tako dalje." Prema njegovu mišljenju, nije nužno da se Dinamo iseli sa stadiona za vrijeme renoviranja. "Kada se renovirao Olimpijski stadion u Berlinu, Hertha je cijelo vrijeme igrala na njemu. Bitno je da se neće graditi garaža, što olakšava igranje na stadionu. Možda se neka utakmica neće moći igrati pa će se igrati u Kranjčevićevoj ili u Varaždinu", smatra Martinović.

Međutim, nekoliko dana nakon što je objavljeno da je tvrtka Alpine ozbiljan kandidat za rekonstrukciju stadiona u Maksimirskoj, Večernji list je objavio kako je ona upletena u aferu oko izgradnje stadiona Allianz Arena u Münchenu te da su platili 2,8 milijuna eura mita Karlu Heinzu Wildmoseru, sinu predsjednika nogometnog kluba München 1860, i Stefanu Dungu, djelatnicima tvrtke Stadion Gmbh. Ujedno je objavljeno kako je, prema riječima Ljiljane Kuhte-Jeličić, Wildmoser bio jednom u Zagrebu u sklopu pregovora a poslije je pregovore preuzeo Thomas Speck. Martinović tvrdi kako mu je Ljiljana Kuhta-Jeličić rekla da to nikada nije rekla za novine niti je Wildmoser ikada razgovarao s njom ili s bilo kim u poglavarstvu. Ujedno tvrdi kako je afera postojala, ali u njoj nije sudjelovala tvrtka Alpine Project Finance, koja je stvorena tek 1. srpnja 2005., te da još nisu donesene pravomoćne presude. Prema njegovim saznanjima, ljudi iz grupe Alpine pojavit će se na suđenju samo kao svjedoci.
Naravno, ni Martinović se neće zadovoljiti ulogom navijača Dinama koji će biti sretan kada se stadion jednom rekonstruira u potpunosti. Tvrtka M+W Zander kandidirat će se na natječaju na kojem će se tražiti tvrtka koja će dobiti također vrlo unosan posao, a to je održavanje stadiona.

Vezane vijesti

Rusija za prodaju piva na nogometnim stadionima

Rusija za prodaju piva na nogometnim stadionima

Predsjednik Ruskog nogometnog saveza (RFU) Sergej Fursenko je u utorak objavio kako će tražiti od donjeg doma ruskog parlamenta ukidanje zakona koji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika