Objavljeno u Nacionalu br. 534, 2006-02-06

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Crteže je trebalo pokazati

Ivo PukanićIvo PukanićNikada u životu neću zaboraviti 16. studenog 1996. Nakon što smo doznali sve detalje oko teške bolesti predsjednika Tuđmana koji je ležao u bolnici Walter Reed u Washingtonu, smatrali smo da o tome moramo informirati hrvatsku javnost. Za posebno izdanje Nacionala dogovorio sam tiskaru i distribuciju. Kad je sve bilo spremno za tisak, nazvao me Ivić Pašalić, tada najmoćniji čovjek Hrvatske, i zamolio da se nađemo kod njegove zgodne tajnice Sanje u Dubravi. Pijući Coca-Colu i grickajući čokoladu, bez imalo skrupula zatražio je od mene da ne objavljujemo posebno izdanje s informacijama o Tuđmanovu stanju. Kada sam ga odbio, rekao je da će onda to morati spriječiti na drugi način. Nisam vjerovao da to može učiniti. Pogriješio sam. Odjednom u tiskari nije bilo ni papira, niti boje, a nedostajalo je i goriva za kamione u distribuciji. Uglavnom, od izvanrednoga izdanja nije bilo ništa. Tada sam shvatio što je cenzura i kako se može ograničiti sloboda medija. Iako se radilo o jednoj po Tuđmana intimnoj stvari, smatrali smo da je potpuno opravdano informirati ljude o tome, jer je upravo o njegovu zdravlju ovisila i sudbina države kojom je on autokratski upravljao. Ljude je trebalo potaknuti na razmišljanje objavljivanjem tih informacija na bilo koji način. Autokratski režim je tada pobijedio. Tada sam se zakleo da ću se uvijek boriti protiv bilo kakve cenzure i onih koji sebi uzimaju pravo da tu cenzuru vrše.


Kao što je bilo neprihvatljivo takvo ponašanje Pašalića i njegova dijela HDZ-a koji su tada bili apsolutna vlast u Hrvatskoj, tako je neprihvatljivo i danas ponašanje dijela muslimanske zajednice koja na bezazlenu kritiku odgovara nasiljem, paležom i pozivom na ubojstva. Postavlja se pitanje mora li Zapad sa svim svojim vrijednostima i tradicijom pristajati na ultimatume dijela radikalnih muslimana. Treba li se povući u mišju rupu i prihvatiti njihovu religioznu i kulturološku diktaturu pod prijetnjima bombi i samoubilačkih napada? Koliko se puta Isus Krist našao u karikaturama ili koliko su puta Arapi izvrgli ruglu židovsku vjeru? Je li zbog toga bila bačena ijedna bomba na bilo koju ambasadu neke arapske zemlje?
Sve religije i vjerske osjećaje svakoga pojedinca treba poštivati. Ali isto tako svaka vjera treba poštivati pravo na drukčije mišljenje. Ako se ne slaže s njime, treba se boriti protiv njega argumentima, a ne bombama, paležom i prijetnjama ubojstvima. Ovakvi načini brutalnoga djelovanja stvaraju kod običnih, potpuno dobronamjernih ljudi animozitet prema muslimanskoj vjeri. Kako običan Europljanin može mirno gledati na televiziji muslimanskog demonstranta u Londonu, koji u znak protesta zbog nekih glupih i ne baš previše duhovitih danskih karikatura, nosi natpis "Europo, ti ćeš platiti. Tvoj 11. rujna dolazi"?

Ponašanje najvećih i najuglednijih europskih listova, koji su objavili karikature, i čak nacrtali i svoje, kako bi se solidarizirali s kolegama u Danskoj, jasno govori da je običnoj, tihoj Europi strpljenje pri kraju. Uz sve poštovanje Šefku Omerbašiću, koga smatram razumnim i pametnim čovjekom, ne mogu a da mu ne prigovorim da sam jedne večeri njegovo obraćanje javnosti shvatio kao prijetnju. Upozorenje da se ne objavljuju takve stvari jer će se to smatrati atakom na muslimansku vjeru, smatram direktnim atakom na slobodu medija, govora i misli. Umišljam si da živimo u slobodnoj državi u kojoj vlada sekularizam i sloboda vjeroispovijesti i tiska. Stoga, svećenici bilo koje vjere neka propovijedaju u svojim crkvama, džamijama ili nekim drugim za to prikladnim mjestima. Vjera se ne čuva i ne promiče prijetnjama, nego dobrim djelima. Kako bi naši čitatelji vidjeli zbog čega se trese Europa i zbog čega se dio muslimanskoga svijeta digao na noge, kao nezavisni medij, smatrali smo našom obavezom objaviti crteže i pokazati od kakve se sitne stvari napravio svjetski problem. Očito je nekome sukob trebao, pa makar on bio izazvan i takvom stvari kao što je karikatura. Mi ne želimo nikakav sukob, ali isto tako ne želimo se vratiti u vrijeme Ivića Pašalića, koji će po bilo kojoj osnovi, vjerskoj ili političkoj, zbog "viših interesa" određivati što će se objaviti a što ne.

Vezane vijesti

Karamarko - očekivano

Karamarko - očekivano

Predsjednik vlade i SDP-a Zoran Milanović izjavio je danas u vezi unutarstranačkih izbora u HDZ-u kako je primio na znanje rezultat jedne utakmice te… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika