Objavljeno u Nacionalu br. 534, 2006-02-06
Ivo PukanićNikada u životu neću zaboraviti 16. studenog 1996. Nakon što smo doznali sve detalje oko teške bolesti predsjednika Tuđmana koji je ležao u bolnici Walter Reed u Washingtonu, smatrali smo da o tome moramo informirati hrvatsku javnost. Za posebno izdanje Nacionala dogovorio sam tiskaru i distribuciju. Kad je sve bilo spremno za tisak, nazvao me Ivić Pašalić, tada najmoćniji čovjek Hrvatske, i zamolio da se nađemo kod njegove zgodne tajnice Sanje u Dubravi. Pijući Coca-Colu i grickajući čokoladu, bez imalo skrupula zatražio je od mene da ne objavljujemo posebno izdanje s informacijama o Tuđmanovu stanju. Kada sam ga odbio, rekao je da će onda to morati spriječiti na drugi način. Nisam vjerovao da to može učiniti. Pogriješio sam. Odjednom u tiskari nije bilo ni papira, niti boje, a nedostajalo je i goriva za kamione u distribuciji. Uglavnom, od izvanrednoga izdanja nije bilo ništa. Tada sam shvatio što je cenzura i kako se može ograničiti sloboda medija. Iako se radilo o jednoj po Tuđmana intimnoj stvari, smatrali smo da je potpuno opravdano informirati ljude o tome, jer je upravo o njegovu zdravlju ovisila i sudbina države kojom je on autokratski upravljao. Ljude je trebalo potaknuti na razmišljanje objavljivanjem tih informacija na bilo koji način. Autokratski režim je tada pobijedio. Tada sam se zakleo da ću se uvijek boriti protiv bilo kakve cenzure i onih koji sebi uzimaju pravo da tu cenzuru vrše.
Kao što je bilo neprihvatljivo takvo ponašanje Pašalića i njegova dijela HDZ-a koji su tada bili apsolutna vlast u Hrvatskoj, tako je neprihvatljivo i danas ponašanje dijela muslimanske zajednice koja na bezazlenu kritiku odgovara nasiljem, paležom i pozivom na ubojstva. Postavlja se pitanje mora li Zapad sa svim svojim vrijednostima i tradicijom pristajati na ultimatume dijela radikalnih muslimana. Treba li se povući u mišju rupu i prihvatiti njihovu religioznu i kulturološku diktaturu pod prijetnjima bombi i samoubilačkih napada? Koliko se puta Isus Krist našao u karikaturama ili koliko su puta Arapi izvrgli ruglu židovsku vjeru? Je li zbog toga bila bačena ijedna bomba na bilo koju ambasadu neke arapske zemlje?
Sve religije i vjerske osjećaje svakoga pojedinca treba poštivati. Ali isto tako svaka vjera treba poštivati pravo na drukčije mišljenje. Ako se ne slaže s njime, treba se boriti protiv njega argumentima, a ne bombama, paležom i prijetnjama ubojstvima. Ovakvi načini brutalnoga djelovanja stvaraju kod običnih, potpuno dobronamjernih ljudi animozitet prema muslimanskoj vjeri. Kako običan Europljanin može mirno gledati na televiziji muslimanskog demonstranta u Londonu, koji u znak protesta zbog nekih glupih i ne baš previše duhovitih danskih karikatura, nosi natpis "Europo, ti ćeš platiti. Tvoj 11. rujna dolazi"?
Vezane vijesti
Karamarko - očekivano
Predsjednik vlade i SDP-a Zoran Milanović izjavio je danas u vezi unutarstranačkih izbora u HDZ-u kako je primio na znanje rezultat jedne utakmice te… Više
- Žrtvovanje na oltaru sekularizma
- Vrh države u nečasnoj igri blaćenja RH
- Uskrsnuće, nažalost, ne može slomiti centre moći
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu