Vedrana RudanRano sam skužila, mogu birati između života žene bez prstena, kraće, kurve, i udane gospođe koja će se povremeno tucnuti sa strane. Pazila sam i ostala poštena.
Bojim se živjeti kao kurva. Moj je strah danas besmislen? I najveću kurvetinu šezdeseti rođendan čini sveticom? Nije baš tako. Ne postoji dobna granica kad žena prestaje biti kurva. Ne zna se ni kad postaje. Vjerojatno kad je poželi muškarac. Ako je to u njenoj petoj, onda je žena kurva u svojoj petoj. Da nije kurva, muškarac je ne bi poželio. Rekla sam, poštena sam žena, a čitav sam se život divila komadima koji su odjebali karijeru udane kurve i odlučili biti samo kurve.

Treba imati hrabrosti, govorim o ženama svih generacija, zamijeniti muškarca kad te prestane zanimati. Samo udane žene znaju kolika je tlaka pet godina lijegati u krevet s istim muškarcem. Napamet znaš sve poze, uzdahe, krikove, hroptaje, trzaje. Zato je iskakanje iz bračne postelje u izvanbračnu u nekom motelu ili hotelu jedini način da žena u braku ne crkne od mržnje. Ali... Da bi udana žena ostala udana, dakle, poštena, ne može zaključati vrata stana, uskočiti u auto, parkirati, s ljubavnikom krenuti pod tuš, tucnuti se, obrisati, oprati, obući, uskočiti u auto, parkirati, pravac kuhinja... Mnoge poštene žene zauvijek ostaju poštene jer ih u tom stanju drži jedno ili dvoje deriščadi s kojima treba pisati zadaće, odvoziti ih na engleski, balet, tenis i matematiku. Mala djeca moraju jesti svakoga dana, i muž jede navečer kad se vrati s kasnog sastanka. Još ako njegovu majku muči visoki tlak... Skok iz poštene u kurvu, pa natrag u poštenu, postaje nemoguća misija. Samo nama, rijetkim sretnicama, polazilo je i polazi za pičkom uskladiti posao, peglanje, roditeljske sastanke, odlaske noni u bolnicu i valjanje s klincem koji tvoga klinca priprema za karijeru Maradone. Sa svakim sam se trenerom drapala tri mjeseca. Kad bih skužila u kojem će mi trenutku nožne prste uvaliti u usta i nešto nesuvislo mrmljati, mrzim kad mi nožne prste trpaju u usta, to me jezivo škaklje, rekla bih da je moj muž nešto načuo... Moj muž nikad ništa nije načuo. Moj bi ga muž mogao slomiti... Moj tusti muž teško da bi mogao slomiti trenere s kojima sam redovito vježbala. Ne lomi ni daljinski kad naši gube, ali... Uvijek je upalilo. I ja sam njima, nakon... Da izračunam. Najčešće sam se tucala četiri puta tjedno, puta četiri ili pet, puta tri... A možda sam im dopizdila jer muškarcima volim provlačiti prste kroz gustu, kovrčavu kosu. Ako muškarac takvu kosu nema, današnji su mladi muškarci uglavnom ćelavi, ta moja potreba zna čovjeku ići na živce. Želim reći, poštena sam žena, zato jer sam oprezna žena.

Okej, priznajem, baš sam prava kukavica. A kako vrijeme ide, šanse da se prokurvam onako kako bih htjela, to jest tako da to svi znaju, i moja mama, i njegova mama, i naša djeca, i on, i svi naši susjedi i prijatelji, ravne su nuli. I još će jedna moja želja zauvijek ostati neostvaren san. Htjela bih dati intervju bilo kojim novinama i nabrojiti imena svih muškaraca s kojima sam prevarila muža. Kako dozvati novinare? Kako im dati znak? Samo kurve daju intervjue. Mi poštene osvanemo u novinama kad fotoreporteri dođu snimiti dom u kojem živi On. Onda On, za potrebe snimanja, u svom domu provede tri sata. Udana Ga ženica na kauču drži za ruku, gleda Ga kao onog dana kad joj ga je prvi put stavio u zahodu kafića, dječica se igraju u vrtu, kosica im je čista.

Zato, zato, zato sam luda za ženama koje tucnu Beckera, Tuđmanovog sina, Jaggera, princa od Monaka i naše legende Grdovića i Olivera. Koji su to komadi?! Luda sam za njima! Mrdnu guzicom, na bilo kojoj lokaciji, od prostora za metle u nekom restoranu, to je ženska učinila Beckeru, do aviona, tu je tamnoputa nebeska konobarica namignula princu od Monaka. A onda dečki jednokratno izvlačenje đoke plate u kešu i nekretninama. Plate i plaćaju. Kod nas se, nažalost, tako nešto teško naplaćuje. Kad žena u Hrvatskoj rodi, dijete je samo njezin problem jer su naše sutkinje poštene žene. Ali Hrvatice mogu, to me jako veseli, za dušu, pričati novinarima o svojim oženjenim jebačima.

Da je pravde, u tome ne bi trebalo biti ničeg lošeg. Žene se osjećaju bolje a njihove ispovijesti ne narušavaju ugled oženjenih, sretno oženjenih, jebača. Živimo u Hrvatskoj, katoličkoj zemlji. Oženjeni muškarci u Lijepoj Njihovoj ne moraju tajno jebati tuđe žene, neoženjeni muškarci smiju javno jebati tuđe žene, ovdje i katolički popovi uštrcavaju glasno u svaku rupu na koju nalete. Ali, ako Hrvatice požele, kako je to učinila fenomenalna Mutti, ljubavnica legendarnog oca i muža i djeda i Hrvata Olivera, govoriti o tom svom nezaboravnom doživljaju, onda će za nju u novinama, legendarni muž i otac i djed i Hrvat Oliver izjaviti da je "štraca". Prije nekoliko je dana na RTL-u silovana i isprebijana žena, koju je nasilnik neko vrijeme držao zatočenu u nekakvoj rupi, nazvana "kurvetinom".

U ovakvoj zemlji samo herojski hrabra žena može novinarima ispričati kako je davnih dana jebala Olivera. Šteta, šteta što je tako. Zato sam ja poštena. Da smo i mi druge malo iskrenije i hrabrije, da malo više volimo sebe i svoje sestre, davno izjebani Oliver dobro bi razmislio prije nego što bi mu iz usta izletjela opaka riječ. Ali i mi ududane i one udunedane, sve smo mi kukavice, šutimo kad naše sestre vrijeđaju televizije i ocvali pjevači-jebači. Doduše, kad bismo i htjele Oliveru vratiti uvredu... Kako? Reći mu da je i on štraca kad je jebao "štracu"? Teško je u Hrvatskoj uvrijediti mužjaka. Sve su uvrede ženskog roda.