Objavljeno u Nacionalu br. 536, 2006-02-20

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Veljača nije Veljača, Udba nije Udba

Srećko JurdanaSrećko JurdanaPojedini pripadnici hrvatskoga glumačkoga ceha svojedobno su oštro reagirali na podatak da se Severina Vučković - lokalna pjevačica turbo-folka - pokušava afirmirati i kao glumica. Njihova ljutnja zbog izvancehovske konkurencije pokazuje se, međutim, prilično neopravdanom, jer emotivna duodrama sa spletom motiva iz područja seksualne edukacije - kakva se ne tako davno pojavila na tržištu s gospođom Vučković u glavnoj ulozi - ni po čemu estetski ne zaostaje za žanrovski identičnim dramskim uratkom u kojem glavnu ulogu igra profesionalna glumica Jelena Veljača. Oko školovanoga kritičara primijetit će čak da se artistica Vučković - iako glumački laik - u mnogim sižejnim elementima pokazala nadahnutijom od svoje glumački obrazovane replikatorice. Istini za volju, i gospođa Veljača uspjela je u zadnjoj sceni svoje drame - izražajno respondirajući na kolegin emocionalni ejaculatio intra oris* - potvrditi činjenicu da je akademska naobrazba u mnogim estetskim slučajevima nezamjenjiva.
Svoju profesionalnu potkovanost Jelena Veljača dokazuje i vrsnom primjenom dramske tehnike kviprokvo* - namjernoga izazivanja scenske zbrke putem zamjene osoba - uporno izjavljujući kako u simpatičnoj drami o kojoj je riječ ona zapravo nije ona, bez obzira na to što u njoj izgleda kao pljunuta* ona. Spomenutu tehniku negiranja dramskoga identiteta u Hrvatskoj ne primjenjuje samo gospođa Veljača, nego i mnogi ljudi iz društveno-političko-uhodbenih struktura. Hrvatski list, ultradesničarsko glasilo ograničene naklade u kojem glavnu ideološku riječ vodi Tuđmanov špijun Markica Rebić, objavio je zadnjih dana popis imena nekih novinara i drugih osoba iz raznih životnih sfera, koje su navodno surađivale s Udbom. Stvar je odjeknula, kao što su autori i planirali.

Ne zanimaju nas ovdje previše motivi s kojima se danas objavljuju takvi papiri. Na djelu je politička pornografija. Pojedini ljudi uvijek će u pronalaženju udbaša pronalaziti i vlastiti smisao postojanja. Javio se najprije bivši komitetlija* T. Marčinko koji ih je tražio na televiziji, na njega su se - da operacija bude potpuna - brzo nadovezali Rebić i Ivica Marijačić (urednik spomenutog biltena). Njihov popis bezobrazno je paušalan: u njemu se navode samo imena, a ne i oblici i intenzitet "suradnje s Udbom". Netko je nakon informativnoga razgovora mogao biti zaveden kao kooperant, iako je zapravo mimo svoje volje gurnut u ambivalentnu situaciju. Osim toga, s popisa su izostavljena neka značajna imena, zato što Markica Rebić s njima i danas surađuje. Sve su to standardne forme provokatorske manipulacije na koje ne treba trošiti mnogo analitičke energije.

Neki su, dakako, s Udbom surađivali aktivno i svoje usluge naplaćivali razvojem karijere i društvenoga statusa. Nacional je svojedobno objavio dossiere* dvojice istaknutih članova Tuđmanova politbiroa koji su intenzivno radili za Udbu, a nalaze se i na aktualnome Rebićevom spisku. Jedan od njih bio je u titoizmu izravno zadužen za praćenje Tuđmana, i Tuđman je to znao. Objavljivanje tih dossiera predstavljalo je tada način demistifikacije Tuđmanovoga režima, koji je nastupao kao djevičanski pokret rodoljuba a zapravo je bio čisti derivat zakulisnih aktivnosti hrvatske Udbe. Javni ljudi s Rebićevog popisa danas listom opovrgavaju veze s Udbom. Neki od njih ponašaju se pritom kao spomenuta Jelena Veljača: radilo se o njima, ali to zapravo nisu bili oni. Bili su to nekakvi njihovi dvojnici ili duhovi.

U povodu tog besmislenog istjerivanja vještica koje desničarsko podzemlje danas pokušava prodati kao demokratski princip, oglasio se i Miroslav Tuđman, kojeg je otac svojedobno - u duhu dobrih demokratskih tradicija preuzetih od Sjeverne Koreje - postavio za šefa tajne službe. Potvrdio je kako je - Bogu hvala -"i među novinarima bilo udbaša", ali i kako su neki funkcionari Udbe dokazali svoju privrženost hrvatskoj državi (čitaj: Tuđmanu) pa nije bilo razloga da ih ta država ne angažira za svoje potrebe. I M. Tuđman, kako vidimo, voli primjenjivati Veljačino načelo kviprokvo*. Netko je udbaš zato što je udbaš, a netko je udbaš ali nije udbaš, jer se pravovremeno prešaltao* na hadezeovski program. Udbaši-neudbaši imaju zato pravo i dužnost periodički plašiti naciju udbašima-udbašima.

Franjo Tuđman, čiji agenti i danas nastoje na razne načine destabilizirati hrvatsku scenu, bio je vrhunski eksponent Udbe, pa ne začuđuje činjenica što je skup prominentnih udbaša odmah nakon osvajanja vlasti inkorporirao u svoj obavještajni sustav. Tim ljudima je bio dužan. Dali su mu putovnicu još 1987. godine, i potom za njega organizirali seriju susreta s emigracijom na kojima je počeo skupljati dobrovoljne priloge i razvijati svoj kult, u trenutku kad su svi ostali politički ex-robijaši imali zabranu javnoga nastupanja i putovanja u inozemstvo. Sve su to poznate stvari. Udbaškoga provokatora iz Kanade imenom Gojko Šušak postavio je za svoga najutjecajnijega ministra. Udbaškoga rezidenta iz Njemačke imenom Mladen Naletilić Tuta imenovao je vođom secesionističkoga pokreta u Bosni i Hercegovini. Mnogi udbaši transformirali su se u teške nacionalne desničare, a neki od njih počeli proizvoditi i filmove u kojima su se zbog suradnje s Udbom prozivali ljudi koji su se protivili Tuđmanovoj politici. I što sad? Netko je jednom duhovito rekao kako je hrvatska država još dobro i ispala, s obzirom na to tko ju je stvarao. Markica Rebić danas pokušava oživjeti te vrste operacija selektivnoga pronalaženja udbaša, ali bolje mu je da se pokuša prijaviti kao glumac u Severininim i Jeleninim filmovima.

STUPAC TJEDNA: FENOMEN KOSTELIĆEVIH; JOSIP VRHOVEC

Ante Kostelić je vrlo racionalno prihvatio spoznaju da je njegov sin osvojio srebrnu medalju na Igrama, a kći - s četvrtom zlatnom - i formalno postala najbolja skijašica u povijesti tog sporta. Nije tu bilo velike euforije, nego u prvome redu trezvene analize, začinjene dozom zagrebačkoga štiha. Gospodin Kostelić je prije svega ekspert i motivator koji vrlo dobro zna kakav rad, procjene i odricanja stoje iza takvih uspjeha, iako je trenutak bio krajnje emotivan, za njega kao i za sve ostale. Ivica, drag i ponešto kontemplativan mladi čovjek, kompenzirao je srebrnom medaljom sve ozljede i hendikepe koji su ga pratili u karijeri. Svjetski prvak u slalomu, osvajač Maloga globusa, postao je sad i olimpijska veličina. Janica je unikatna osoba. Bogovi je vole. Bacila je u očaj konkurentice i sve skijaške velesile, što je svakako stimulans hrvatskome nacionalnome ponosu. Na drugoj strani, u trenutku najvećega zamislivoga trijumfa ona sama ostaje skromna, razmjerno suzdržana i uviđavna prema drugim natjecateljicama, kao i njezin otac. "Rekordi postoje zato da se obaraju, i netko će jednom oboriti i moj.” To je izraz sportske inteligencije, ali i specifične osobne elegancije. Skijanje je, uostalom, elitan sport u kojem o pobjednicima odlučuju sitne nijanse, i rafinirana psihologija kakva je potrebna da se u njemu postignu rezultati, kod šampiona dolazi do izražaja i na komunikacijskome planu.
Mnogo se toga može naučiti od Kostelićevih, u sportskom, metodološkom i komunikacijskom smislu. Postoji, međutim, i medicinski aspekt fenomena. Gdje su granice Janičine izdržljivosti? Operirala je štitnjaču, živi pod pritiskom hormonalnih oscilacija, povremeno pati od napada umora, radi čega je na aktualnoj Olimpijadi morala odustati od spusta. Gdje su granice? U ovoj sezoni, možda. Čemu forsirati u nedogled? Što se još može postići? Publika bi je željela vječno gledati na stazi, no odluči li se ona već sutra povući, svi će je ispratiti nezapamćenim ovacijama.
* * *
Umro je Josip Vrhovec, jedan od komandanata Hrvatske nakon 1971. godine. Bio je ekstremno glasan kad se obračunavao s politikom Savke i Tripala, ali protiv Tuđmana nije se usuđivao beknuti ni slova. Više mu je odgovaralo da uživa tihe povlastice penzioniranoga političara, i da ga poglavar povremeno poziva na primanja.

Vezane vijesti

Friščić jedini kandidat za predsjednika HSS-a

U subotu, 19. travnja, u zagrebačkom "Globusu" Hrvatska seljačka stranka će održati Izbornu glavnu skupštinu na kojoj će se birati… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika