Objavljeno u Nacionalu br. 536, 2006-02-20

Autor: Berislav Jelinić

U ŠAKAMA KAMATARA

'Posudio sam 200.000, a dužan sam 5 mil. DEM'

Krsto Kotrulja optužuje Antuna Dodića da je od njega lihvarskim kamatama dug od 200.000 DEM natjerao na više od 5 milijuna DEM zbog čega ga je tužio sudu i Uskoku

ANTUN DODIĆ - zaokružen na slici, zagrebaćki zlatar kojega Krsto Kotrlja optužuje za kamatarenje, negira sve optužbe, ali ne odustaje od naplate duga od 5 mil. DEM ANTUN DODIĆ - zaokružen na slici, zagrebaćki zlatar kojega Krsto Kotrlja optužuje za kamatarenje, negira sve optužbe, ali ne odustaje od naplate duga od 5 mil. DEM Nakon što je Nacional nedavno objavio oproštajna pisma zagrebačkog poduzetnika Davorina Cepetića, koji se početkom siječnja ubio zbog zlostavljanja kamatara, Nacionalu se javio zagrebački poduzetnik Krsto Kotrulja. Kotrulja tvrdi da je kao i pokojni Cepetić dugogodišnja žrtva kamatarenja, te da mu je novac uz lihvarske kamate više puta posuđivao zagrebački obrtnik - zlatar Antun Dodić.
Za razliku od Cepetića koji se zbog pritisaka odlučio ubiti i tek potom u oproštajnom pismu zatražiti policiju da procesuira njegova "vjerovnika", Kotrulja se još prije par godina odlučio sudski boriti protiv Dodića i osoba za koje vjeruje da mu pomažu u nezakonitim aktivnostima. Istodobno je po Zagrebu na više mjesta nalijepio poruke u kojima poziva druge Dodićeve moguće žrtve da mu se jave, kako bi se lakše obranili od njegovih navodnih prijetnji.

Kotrulja u pravnoj borbi zasad nije imao velikog uspjeha, po vlastitom uvjerenju, zbog neformalne interesne sprege Dodića i dijela pravosudnih dužnosnika. "Vjerujem da Dodić ima zaštitu dijela policije i pravosuđa, dijelom i zato jer Uskok nije reagirao na moju prijavu protiv njega, u kojoj sam, među ostalim, još u srpnju 2002. Uskoku dostavio popis nekolicine Dodićevih žrtava", izjavio je Kotrulja za Nacional.

Kotrulja tvrdi da se s Dodićem poznaje godinama, jer je njegova supruga Bernarda kao i Dodić, podrijetlom iz Janjeva. Kotrulja je ekipi Nacionala detaljno opisao kako je uopće došao u poziciju da Dodiću vraća novac. "Od 1964., do početka rata u Hrvatskoj, moja obitelj bavila se preradom plastičnih masa. Naša tvrtka Gamaplast radila je za industriju igračaka i neke dijelove za pivovare, a posao nam je išao jako dobro. Neko vrijeme u bivšoj Jugoslaviji bili smo vodeća tvrtka po prijavljenom prometu. Nakon demokratskih promjena 1990. otvorio sam duty free shop, a potom sam bio i jedan od suvlasnika Price Cuttersa u Sesvetama. Iz tog sam projekta izišao 1991. i nastavio trgovati tehničkom robom. Do 1993. sam dio svoje ušteđevine uložio u formiranje velike zemljišne parcele u okolici Sesveta, gdje sam planirao izgraditi veliki trgovački centar. Uspio sam kupiti gotovo 40 tisuća četvornih metara u Resniku. Danas je na toj zemlji veliki prodajni centar namještaja Lesnina. Većinu novca za ta zemljišta nisam morao posuđivati, ali sam od Antuna Dodića za jednu parcelu koncem travnja 1994. posudio 180 tisuća maraka. Nešto ranije, za potrebe poslovanja svoje parfumerije od Dodića sam već bio posudio 200 tisuća maraka. Vjerovao sam da ću objedinjavanjem svih tih parcela zemlje sagraditi trgovački centar i dobro zaraditi. Međutim, prodaja se otegla, iako sam na koncu zemljište 1998. prodao i za njega dobio pet milijuna maraka. Novac mi je posve isplaćen 2001., ali tada su mi lihvarske kamate već bile veće od tog iznosa."

Krsto Kotrulja Nacionalu je otkrio da je osim Dodiću, drugim osobama dužan još oko 250 tisuća eura. Kotrulja tvrdi da mu je Dodić prvotnih 380 tisuća maraka posudio po kamatnoj stopi od 4 posto mjesečno, ali tako da se svaki mjesec 4 posto kamata računa na glavnicu uvećanu za iznos kamata od prethodnog mjeseca. Tom računicom dolazi se do kamate veće od 60 posto godišnje.

"U listopadu 1996. vratio sam mu 230 tisuća maraka, u studenome 1997. još 150 tisuća maraka, te sredinom prosinca 1997. još 100 tisuća maraka. Ukupno sam mu vratio 480 tisuća maraka. Naknadno mi je sudski vještak izračunao da sam mu samo u tom periodu platio 62 tisuće maraka više no što sam trebao. Međutim, u prosincu 1996. obračunali smo lihvarske kamate do ožujka 1997. i kod javnog bilježnika potpisali sporazum da sam mu dužan 1,332 milijuna maraka, za što sam mu morao jamčiti nekretninama - obiteljskom kućom i zemljištem u Resniku. Vjerovao sam da je tada došao kraj lihvarskim kamatama, te da ću u slučaju kašnjenja vraćanja duga eventualno morati plaćati zakonske kamate. No, prevario sam se", izjavio je Kotrulja za Nacional.

Kotrulja tvrdi da ga je Dodić u proljeće 2000. obavijestio da se njegov dug popeo na 5,5 milijuna maraka i počeo mu prijetiti, a u uvjeravanja da Dodiću plati astronomski iznos uključila se i Željka Maroslavac, javni bilježnik. Kotrulja je Dodića tada odlučio tužiti i u ljeto 2000. pokrenuo je tri sudska postupka. U jednom od njih tražio je da se utvrdi nevažećim sporazum po kojemu je Dodiću dužan 1,332 milijuna maraka; Dodića je prijavio i za lihvarenje, a gotovo istodobno je i Željku Maroslavac javnobilježničkoj komori prijavio za prijevaru, lažna svjedočenja, zlouporabe javnobiljažničkog položaja i slično. Državno odvjetništvo odbacilo je naknadno Kotruljinu prijavu protiv Željke Maroslavac u veljači 2003., kao neosnovanu.
Ona i Dodić su mu uzvratili tužbama, a u siječnju 2002. Kotrulja je s obitelji deložiran iz kuće kojom je jamčio povrat duga Dodiću. Željka Maroslavac u svojim je razgovorima na policiji tijekom kriminalističke obrade i u svjedočenjima pred sudom nijekala Kotruljine optužbe. Koncem prošlog tjedna u kratkom razgovoru za Nacional, isto je učinio i Antun Dodić, upućujući potpisnika teksta na svog odvjetnika, koji do zaključenja ovog teksta nije bio dostupan.

Kotrulja se prije par godina u više navrata obraćao istaknutim državnim i pravosudnim dužnosnicima, ali tvrdi da se nitko od njih - državni odvjetnici Radovan Ortynski i Mladen Bajić, bivši ministar unutarnjih poslova Šime Lučin i ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović, Uskok, te policija - nije odveć obazirao na njegovu priču.

"To me nije obeshrabrilo. Javno sam putem oglasa koje sam lijepio po Zagrebu tražio da mi se jave druge Dodićeve žrtve. Rezultate svoje privatne istrage u pismenom sam obliku u ljeto 2002. također poslao Uskoku", kaže Kotrulja.
Kotrulja je u prijavi otkrio imena nekih ljudi, za koje sumnja da su također Dodićeve žrtve. "Uskoku sam napisao da sumnjam da je Dodićeva žrtva i Ivan Mudifaj. Njega su, navodno, Dodićevi ljudi pretukli gotovo do smrti, a supruzi Miri i sinu prijetili ubojstvom. Njegova supruga Mira svojedobno mi je ispričala da im je Dodić uzeo kuću i lokal u Importanne centru na ime duga od 100 tisuća maraka. To tek treba dokazati, ali tu sam neformalnu informaciju, za koju ne znam pouzdano da je točna, dostavio Uskoku da je pokuša provjeriti. Iz nekih drugih izvora doznao sam da je Dodić navodno iskamatario i Dubravka Romeka.

Njemu bliske osobe rekle su mi u neformalnom razgovoru da je Dodić Romeku posudio 10 tisuća maraka, te da je nakon toga Romek završio u kontejneru i preminuo. Smatrao sam bitnim da te spoznaje proslijedim Uskoku da ih provjeri, te da se vidi je li to točno. Osobe bliske Damiru Toniću rekle su mi da je on Dodiću plaćao 10 posto kamata mjesečno na iznos od 40 tisuća maraka. Također su mi rekli i da je Tonić morao napustiti kafić Kico u Ilici 90, prepustiti ga Dodićevim ljudima, a sada radi kao konobar na brodu. To sam također poslao Uskoku kako bi njihovi djelatnici provjerili ima li u tim tvrdnjama istine. Uskoku sam poslao i telefonske brojeve nekih ljudi koji mi se nisu predstavili, a koji su mi telefonom rekli da su također Dodićeve žrtve", kaže Kotrulja.

Nacionalu je Kotrulja dostavio i sudske spise koji, po njemu, pokazuju da je Dodić beskrupulozni licemjer. Riječ je o sporu koji protiv Dodića vode Hrvoje i Igor Opalk, jer je Dodić od njihova pokojnog oca Zdravka u ljeto 1996. posudio 200 tisuća maraka i nije ih godinama vraćao.

Sudska dokumentacija u posjedu Nacionala otkriva da je Dodić prvo priznao dug s kamatama od 219 tisuća maraka koje je trebao isplatiti Opalkovim sinovima. Kasnije se žalio na presudu, tvrdeći da je bio u zabludi oko kamata, te je tražio novo suđenje jer mu se činilo da je 19 tisuća maraka koliko su iznosile kamate nakon tri godine, previše za vratiti. Na koncu je Dodić vratio dug, ali tek nakon što je iscrpio sva pravna sredstva pokušavajući umanjiti kamate na dug. Kotrulja tvrdi da kamate i sudske troškove Dodić Opalkovim sinovima još uvijek nije platio.

Kotrulja je Nacionalu dostavio i dokumente koji pokazuju kako mu je Dodić obračunavao kamate. "Dinamika njihova rasta pokazuje da bi moj dug, koji je po Dodiću u lipnju 2000. bio 5,5 milijuna maraka, u travnju ove godine dosegnuo nevjerojatnih 86,2 milijuna maraka. Ja sam bio svjestan u kakav sam se rizik upuštao kad sam se zaduživao. No, svaki drugi kamatar u Zagrebu prestaje obračunavati lihvarske kamate kada se potpiše sporazum i založe nekretnine, u pravilu vrijedne onoliko koliko dosežu lihvarske kamate obračunate do tog dana. U mojem slučaju to je bilo tada kad sam pristao na dug od 380 tisuća maraka, platiti 1,332 milijuna maraka, obračunatih do 1. ožujka 1997.", kaže Kotrulja.

Epilog njegovih problema još se ne nazire. Pravni stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao o ovom slučaju tvrde da je u pravilu teško dokazati kamatarenje, jer i dužnik i vjerovnik dobrovoljno kod javnog bilježnika ovjeravaju sporazume o postojanju duga, u koji su lihvarske kamate već uračunate. Takve je isprave vrlo teško pobijati pred sudom, osim možda u slučaju kada se pojavi više svjedoka koji će potvrditi da dug ne postoji. Osim toga, zbog straha žrtava, svaka ozbiljnija policijska istraga u pravilu je onemogućena.

Međutim, Kotrulja tvrdi da je bilo prostora da se Dodića kvalitetnije procesuira. "Posjedujem službenu zabilješku razgovora koji je policija vodila s javnom bilježnicom Željkom Maroslavac, koju sam optužio da se uortačila s Dodićem. Opisujući odnos Dodića i Kotrulje, ona je policiji izjavila da se na našim sastancima iznos Dodićevih potraživanja stalno povećavao, odnosno da niti na jednom od održanih sastanaka Dodić nije ostajao pri svojim ranijim potraživanjima, već ih je stalno uvećavao. Čini mi se da se to moglo malo kvalitetnije istražiti, te da bi se ubrzo vidjelo da ne postoji temelj za Dodićeva potraživanja", kaže Kotrulja.

Antun Dodić u kratkom razgovoru za Nacional demantirao je sve što tvrdi Kotrulja. On tvrdi da je obrtnik koji ima više od 40 godina staža, te da se bavi zakonitim poslovima. Zanimljivo je da ga je tjednik Globus prošli tjedan uvrstio među 50 najvećih kamatara u Hrvatskoj, tvrdeći da posuđuje 200 tisuća eura. Ako je vjerovati Kotrulji, a i Dodiću koji od Kotrulje sudskim putem traži da mu vrati 2,332 milijuna maraka, te prijedlogu za ovrhu na zagrebačkom općinskom sudu na iznos od 5,5 milijuna maraka, ti su iznosi puno veći.

Kotrulja zato predlaže poreznim vlastima da ispitaju otkud Dodiću toliki novac, koji mu je navodno posudio, te da vide je li na njega Dodić uredno platio porez.

Vezane vijesti

Kad slijepi ljudi imaju viziju

Kad slijepi ljudi imaju viziju

Kako netko tko ne vidi može voditi turističku agenciju i pokazivati turistima znamenitosti Budimpešte, Beča, Varšave, Milana? Kako čovjek koji vidi… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika