Michael Winterbottom i NAcionalov novinar Dean SinovčićUpravo završeni filmski festival u Berlinu bio je prepun politički provokativnih filmova, ali niti jedan nije bio tako provokativan kao novi film britanskog redatelja Michaela Winterbottoma nazvan "The Road to Guantánamo". Toliko provokativan i uzbudljiv da je na kraju berlinski žiri nagradio Winterbottoma srebrenim medvjedom za najbolju režiju. Riječ je o ekranizaciji istinitog događaja o trojici mladića arapskog podrijetla iz Tiptona kraj Birminghama, u britanskim medijima poznatih kao "Tipton Three", koji su samo nekoliko tjedana nakon napada na New York odlučili otputovati u Pakistan. Asif Iqbal putovao je jer mu je majka našla suprugu u Pakistanu s kojom se trebao vjenčati, Ruhel Ahmed trebao mu je biti kum, a pridružila su im se i dva prijatelja, Shafiq Rasul i Monir Ali. U Pakistanu su posjetili džamiju gdje je imam pozvao sve ljude da pomognu ljudima u Afganistanu. Oni su otišli u Afganistan, gdje su naišli na ratni kaos, te odlučili krenuti natrag u Pakistan. U potrazi za prijevozom Monir se izgubio i do danas nije pronađen. Ostala trojica ukrcala su se na kamion koji je u povratku zaustavila američka vojska i njih trojica završila su u zatvoru na jugu Afganistana. Nakon nekoliko tjedana Amerikanci su shvatili da su njih trojica Britanci, optužili su ih da su teroristi i članovi Al-Qaede. Potom su ih prebacili u zatvor Guantánamo na Kubi gdje su ih mučili kako bi priznali da su teroristi. Nakon dvije godine i dva mjeseca pušteni su u nedostatku dokaza.

Za britanskog redatelja Michaela Winterbottoma, koji je film režirao zajedno sa suradnikom Matom Whitecrossom, to je još jedan u nizu političkih filmova. Nakon "Dobro došli u Sarajevo", "Wonderland" i "In this World", koji je prije tri godine osvojio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu, i ovog puta je i šokirao i oduševio publiku. Dječačkog izgleda, 45-godišnji Winterbottom dao je tom prilikom ekskluzivni intervju za Nacional.

NACIONAL: Kakva je bila reakcija te trojice mladića kada ste im rekli da namjeravate snimiti film o njima?

- Našao sam se s njima u uredu njihova odvjetnika, koji je inače vrlo poznati borac za ljudska prava. Nezgodno je bilo što smo se sastali samo dan nakon što je moj posljednji film "9 Songs" prikazan na festivalu u Cannesu. S obzirom na to da ti dečki nisu gledali niti jedan moj film, nisam znao kako da im objasnim da je to film pun eksplicitnog seksa. Na sreću, to ih nije odbilo. Sastanak je bio kratak i ja sam im rekao "ako ste zainteresirani ispričati mi svoju priču, ja sam zainteresiran prenijeti je na film". Nakon nekoliko dana oni su se složili s mojim prijedlogom, vjerojatno nakon konzultacija s odvjetnikom. Tek pet ili šest mjeseci poslije počeli smo ih intervjuirati.

NACIONAL: Ovih dana BBC je prikazao intervju s vama, a cijeli prilog napravljen je tako da se posumnja u istinitost priče te trojice mladića.

- Od početka snimanja ovog filma željeli smo prikazati njihovu verziju priče iako smo znali da svi koji se spominju u filmu mogu reći da imaju svoju stranu priče. To je priča trojica ozbiljnih mladića koji su odlučili otputovati u Pakistan radi vjenčanja jednog od njih trojice i radi zabave. Malo pomalo našli su se u situaciji da ih se proglasi iznimno opasnim teroristima te su ih odveli u zatvor u Guantánamu na Kubi gdje je mjerodavno američko pravosuđe.

NACIONAL: Nakon što su prošlog tjedna objavljene nove fotografije mučenja iračkih zarobljenika u američkim zatvorima, čini se da vaš film dolazi u kina u pravo vrijeme.

- Ljudi su protiv Guantánama i protiv rata jer se pokazalo da kada ljudima date vlast, oni je koriste na pogrešan način, ne mareći za druge ljude. Upravo se to događa u Guantánamu. Ovim filmom ne želimo kritizirati pojedine vojnike nego kritiziramo smisao postojanja Guantánama. Tijekom snimanja shvatili smo važnost filma. Željeli smo podsjetiti na to što je zapravo Guantánamo i na ljude koji se tamo nalaze. Stalno nam govore da su u Guantánamu najveći teroristi, najopasniji ljudi koji bi mogli uništiti svijet, zbog čega smo kroz iskustvo trojice mladića željeli pokazati nešto sasvim suprotno. Ako nakon ovog filma ljudi budu mislili da Guantánamo treba i dalje egzistirati, onda neka im bude.

NACIONAL: Zašto se ni u jednom trenutku u filmu niste zapitali gdje je bila pamet toj trojici mladića kada su samo nekoliko tjedana nakon 11. rujna 2001. i napada na New York odlučili otići u Pakistan, a nakon toga i Afganistan?

- Film prikazuje njihovu priču, ne ispituje razloge zbog kojih su otišli u Pakistan. Ne postavljamo pitanje vjerujete li u priču ili ne. Ovaj film ne govori o odnosima muslimana i zapadnog svijeta, o američkoj politici na Bliskom istoku, nego o trojici mladića iz Engleske koji su završili u Guantánamu i opisuje kako je do toga došlo. Većina ljudi pamti snimke iz Guantánama, ljude skrivenih lica odjevene u narančaste odore koji bi trebali biti najveći teroristi na svijetu i zbog kojih je Guantánamo stvoren. Vrlo malo ljudi čulo je pojedinačne priče osoba koje su bile zatvorene u Guantánamu. U našem filmu tri mladića pričaju osobne priče. Istina je, u Pakistanu su posjetili džamiju, ondje su svi žestoko protiv američke politike u Iraku, svi misle da je bombardiranje Iraka bio pogrešan potez. Znam to jer sam bio tamo. Pakistan je priznao talibansku vladu u Afganistanu. Sasvim je pogrešna tvrdnja da je svatko tko je došao iz Pakistana u Afganistan automatski terorist. Svjesno ili nesvjesno, stvarala se takva slika, osobito zbog Busha i njegove administracije koji su tvrdili kako su talibani i Al-Qaeda jedno te isto. Talibani su činili afganistansku vladu i brojni Afganistanci koji su mobilizirani borili su se za vladu svoje zemlje. Ja sam u svemu tome ispričao priču trojice Engleza, a ljudi neka sami zaključuju o njima. Bilo je glupo i naivno otići u to vrijeme u Pakistan, ali nisu učinili ništa krivo time što su pohodili džamije, što su pomagali ljudima, a kako je Pakistan priznao talibansku vladu u Afganistanu, oni nisu napravili ništa loše time što su otišli iz Pakistana u Afganistan. Ali kada su došli u Kabul, shvatili su težinu ratne situacije i željeli se vratiti u Pakistan. Napravili su niz pogrešaka, na trenutke se to čini komedijom punom pogrešaka u želji za dobrim provodom, ali nisu napravili ništa zbog čega bi ih se trebalo proglasiti teroristima. Film je njihova priča, a ne rasprava o njihovim odlukama i potezima.

NACIONAL: Može li se iz njihova iskustva zaključiti da su gotovo svi zatvorenici u Guantánamu nevini?

- Nitko ne zna tko je od zatvorenika u Guantánamu kriv a tko nevin. Većina ljudi koji su bili tamo zarobljeni nisu nikada optuženi. Jedan američki odvjetnik koji zastupa 40 muslimana koji su bili zatvoreni u Guantánamu rekao je kako je problem u tome što za većinu tamošnjih zarobljenika nema nikakvih dokaza pa se oni i ne znaju braniti jer ne znaju protiv kakvih se optužbi trebaju braniti. To je bila sreća za ovu trojicu Engleza jer su njih optužili na temelju videosnimke na kojoj se navodno vidi kako prisustvuju demonstracijama koje je vodio Osama bin Laden. Na sreću, ta je snimka imala datum, a oni su, uz pomoć britanske policije, dokazali da su toga dana bili kod kuće u Tiptonu, a ne na demonstracijama Osame bin Ladena.

NACIONAL: Priča Shafiqa, Ruhela i Asifa o mučenju u Guantánamu čak i ne izgleda tako stravično prema fotografijama mučenja iz američkih zatvora koje su se već objavljivale.

- Svi smo mi čuli za mnogo teža mučenja od onih koja su prošla ta tri mladića. No to je njihova priča, oni su ispričali što im se sve događalo u Guantánamu. Ne sumnjam da bi se o iskustvima drugih zatvorenika također mogao snimiti film.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome da u dokumentarni dio filma unesete i izjave njihovih roditelja i prijatelja koji bi opisali što su proživljavali u to vrijeme?

- Nakon što smo intervjuirali Shafiqa, Ruhela i Asida mogli smo napraviti ratni, zatvorenički ili film ceste. Bilo je previše elemenata za jedan film. Iz njihovih ispovijesti dobili smo scenarij od 600 stranica koji smo morali kratiti i stisnuti u film od 90 minuta. Mogli smo pitati i mnoge druge ljude što se događalo u to vrijeme, ali za to nije bilo prostora. Zato smo sve sveli na priču trojice običnih momaka, a ako netko ne želi vjerovati u tu priču, neka ne vjeruje.

NACIONAL: Kofi Annan rekao je kako bi Guantánamo trebalo zatvoriti. Vjerujete li da će se to dogoditi?

- Ne vjerujem da će George Bush zatvoriti Guantánamo samo zato što je to želja Ujedinjenih naroda. Postoje šanse da se Guantánamo u budućnosti zatvori, ali to će se dogoditi tek kada američka vlada shvati da su i sami Amerikanci protiv Guantánama. Nije važno hoće li se zatvoriti odlukom Busha ili neke sljedeće američke administracije, bitno je da se zatvori. Teoretski, rat u Iraku i Afganistanu može trajati vječno, pa bi i Guantánamo mogao trajati vječno. Neobično je to što je on vrlo vidljiv, kao da je namjerno napravljen takav, od načina odijevanja zatvorenika u žive boje pa nadalje. Kao da su htjeli time izdvojiti te ljude i pokazati ih svijetu kao teroriste, opasne ljude. S druge strane, mislim da postoje nevidljivi zatvori diljem svijeta u kojima američka tajna služba drži stvarne članove Al-Qaede. I onda vam kažu kako je Guantánamo simbol borbe za slobodu. Kako se sloboda može braniti zatvarajući ljude bez ikakvog suđenja? To je čista perverzija.

NACIONAL: Koliko je Velika Britanija i njezina tajna služba pomogla pri oslobađanju te trojice mladića?

- To nije sa sigurnošću utvrđeno, stoga nije ni najjasnije prikazano u filmu. Činjenica je da su mladići imali sreće jer su bili optuženi da su sudjelovali u demonstracijama koje je predvodio Osama bin Laden te su mogli opovrgnuti tu optužbu. Dokazali su da u to vrijeme nisu mogli biti u Afganistanu jer su zbog svojedobne tučnjave s policajcima bili na uvjetnoj slobodi. Mladići su poslije tvrdili da tučnjave nije bilo. Ispada da su imali sreće što su bili žestoki dok su bili mlađi. No čak i kada su dokazali neistinitost optužbe, bili su zatočeni u Guantánamu još nekoliko mjeseci nakon toga. Očito je da su oslobođeni nakon što je britanska vlada to dogovorila s američkom vladom jer se britanska vlada brine za svoje državljane, ali ne i za one koji su živjeli u Velikoj Britaniji bez državljanstva. Stoga je i dalje moguće da se u Guantánamu drže ljudi koji su dokazali svoju nevinost, ali nemaju koga da intervenira u njihovu korist.

NACIONAL: Gdje se snimao film?

- Film smo većinom snimali južno od Teherana. Isprva smo htjeli snimati u Afganistanu, ali zbog mogućeg bombardiranja otišli smo iz Kabula u Iran. U Iranu sam već snimao film "In this World" i on je bio logičan izbor. U dva tjedna snimili smo sve što smo trebali, na mjestu gdje smo izgradili zatvor poput onog u Guantánamu. Vrlo sporo smo dobivali potrebne dozvole zbog čega smo morali odgoditi snimanje na mjesec ili dva. Najviše je problema bilo oko dobivanja viza. Morali smo objasniti iranskim vlastima, preko iranskog koproducenta filma s kojim sam već radio, da se film ne bavi Iranom i njegovom politikom prema Americi, nego Afganistanom i Pakistanom. Kada smo dobili sva dopuštenja, nismo više imali nikakvih problema tijekom snimanja.

NACIONAL: Prema izjavama trojice mladića, svi ti događaji utjecali su na njih tako što su se potpuno posvetili islamskoj vjeri, mnogo više nego što ih je to prije zanimalo.

- To su i sami rekli u filmu. Prije nego što su dospjeli u Guantánamo, zanimali su se za glazbu, odjeću i slične stvari koje zanimaju britanske mladiće. Bili su obični tinejdžeri, pomalo prijeke naravi, zbog čega su upali u probleme s policijom. Nakon što su ih uhitili na jugu Afganistana, a prije nego što su ih prebacili u Guantánamo, počeli su se ozbiljnije odnositi prema vjeri. Smatraju da ih je boravak u Guantánamu promijenio što se tiče vjere i to smatraju jedinom dobrom stvari koja im se dogodila u Guantánamu. To je logično.

NACIONAL: Kako ste birali glumce za ovaj film?

- Rizwan Ahmed, koji glumi Shafiqa Rasula, studira glumu na fakultetu u Birminghamu, a ostale smo birali prema sličnosti s glavnim akterima priče. Bilo je jako mnogo glumaca koji su željeli uloge u ovom filmu, ali nama nije bilo bitno glumačko iskustvo, nego geografsko i etničko podrijetlo glumaca. Ostala trojica glavnih glumaca dečki su iz Birminghama bez glumačkog iskustva.

NACIONAL: Koje su akcije protiv SAD-a pokrenuli trojica mladića iz Tiptona nakon što su pušteni na slobodu?

- Koliko znam, sva trojica zajedno su angažirali odvjetnika koji će podići tužbu protiv američke vlade zbog nanesene štete. To će biti vrlo dugotrajan proces, odvjetnik im je rekao kako ne mogu očekivati da će slučaj brzo doći do sudnice tako da ne znam što se trenutačno događa s njihovom tužbom.