Objavljeno u Nacionalu br. 537, 2006-02-27

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Idolatrija uzaludnosti

Mladićeva metamorfoza generala JNA u četnika pokazala je kakvi sve monstrumi mogu nastati kada povijesne okolnosti, unutarnji bijes i velike ideje počnu preobražavati ljude

Zoran FerićZoran FerićNema kravljeg ludila u Hrvatskoj. Ali nema, bome, ni Ratka Mladića. Nema ga ni u Haagu ni u Tuzli. Dvije udarne vijesti s naslovnica od prošloga tjedna ispuhale su se munjevito kao što su nas i zatekle. Stado gazde Ivana spašeno je jer su Englezi utvrdili da Šana nije bila luda, i cijeloj zemlji je nepojmljivo drago što je telac Škoro živ i zdrav. Time je otklonjena opasnost jer će ga moći bez rizika pojesti. A Škori je, naravno, svejedno jer će ga umlatiti i u jednom i u drugom slučaju. S druge strane, Carla Del Ponte i State Department, kao, uostalom, i vlada Srbije i Crne Gore, negirali su da je najveći balkanski krvnik konačno uhapšen.

Ostale su samo prazne gumene kožice balona i upitnik iznad glave. Nakon svega ovoga, prava vijest bi možda bila jedino da neka od svjetskih agencija javi kako Mladić ima kravlje ludilo, da je upravo uhapšen u nekom franjevačkom samostanu u Hrvatskoj i da se u Haagu odlučio braniti neuračunljivošću. I tako nam, eto, medijski baloni od prošloga tjedna nedvojbeno pokazuju u kakvom svijetu živimo: Šana i Ratko Mladić bili su tu glavni likovi. Jedna krava i jedan general. Neodoljivo to podsjeća na ono: "Jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura…" A po svemu sudeći, barem tako tvrde analitičari, Ratku Mladiću kucnula je njegova ura i hapšenje je po svoj prilici blizu. Ali još se nije dogodilo, a nedavne vijesti tumače se kao "pokazna vežba" srbijanskih tajnih službi i treniranje naroda za "događanje hapšenja" koje bi moglo destabilizirati Srbiju i Crnu Goru, koja bi pak uskoro mogla ostati samo Srbija bez Crne Gore, ali i bez Kosova.

I tako bi se otprilike obistinila predviđanja da će nakon nedavnih krvavih balkanskih ratova od Velike Srbije ostati samo Beogradski pašaluk, a nisu se obistinila crna predviđanja Vojislava Šešelja da će se cijela Hrvatska moći vidjeti s iličkoga nebodera. U ovome ratu Srbija je nedvojbeno izgubila, dobar dio krivaca za rat već je u Haagu, neki su pod zemljom, a dosta ih još ima i po mišjim rupama. I u takvim konstelacijama i pri takvom stanju stvari srbijanska vlada pritisnuta izvana mora izvoditi "pokazne vežbe" i testirati raspoloženje građana da joj se stvarno ne dogodi narod na ulicama. Čudna je i zapravo prilično apsurdna ta ljubav prema generalu vojske koja je izgubila rat. U tradiciji je normalnih naroda slaviti pobjednike. Otkuda, iz kakvih mračnih dubina ljudske svijesti dolazi ljubav prema povijesnim gubitnicima i krvolocima? To je po svoj prilici nekakav osobiti balkanski specijalitet jer ni s naše strane granice nije bitno drugačije. I tu se pjevaju pjesme Maksovim mesarima, nose crne uniforme, služe mise za Pavelića i uopće slave se povijesni gubitnici i krvoloci. Kako vidimo, danas je u Srbiji to masovnije i opasnije, međutim kao dijagnoza zapravo je isto, samo što su kod nas razmjeri epidemije manji.

U slušaju Mladića metamorfoza generala JNA u četnika pokazala je kakvi se sve monstrumi mogu dogoditi kada povijesne okolnosti, unutarnji bijes i velike ideje počnu preobražavati ljude. U povijesti ljudskih ideja, mitova, literature ili filma upravo su metamorfoze nerijetko stvarale čudovišta, od žohara i muha do vukodlaka. Narodne priče pune su bića koja se na ovaj ili onaj način preobražavaju, ali to je obično povezano s nekim strahom. Ljudi se vukodlaka boje, a Mladića, eto, mnogi toliko vole da bi stabilnost zemlje mogla doći u pitanje. Radi se, izgleda, o čistoj, nepatvorenoj ljubavi prema vlastitim porazima. Slaviti kosovsku bitku kao veličanstven poraz samo je jedan od simptoma takvoga bolesnoga stanja koje, zapravo i nije bolest sama, nego sindrom, letalni skup bolesti koje građanima tih zemalja od života prave pakao, a umjesto nade i optimizma kao životno gorivo nude im apsurd.

Svojedobno, kad sam se vratio iz Londona gdje sam imao priliku vidjeti kipove konjanika i vojskovođa koji su doista negdje pobijedili, a trgovi i ulice nose njihova imena s razlogom, postalo mi je jasno kako mi zapravo slavimo svoje velike gubitnike, ne pobjednike, nego žrtve, od Zrinskoga trga do Gupčeve zvijezde. Sličan sindrom nedvojbeno je zahvatio i Srbiju. Slave se ubijeni, pogubljeni, poraženi. Ili oni koji su kukavički skončali u emigraciji nakon što su posmicali stotine tisuća glava potpuno uzalud. Stječe se dojam da neki od nas ovdje, a i puno onih tamo, slave upravo tu uzaludnost. Osam tisuća ubijenih muslimana u Srebrnici, opkoljeno i razoreno Sarajevo ili spaljena sela po Hrvatskoj nisu Srbiji donijeli veličanstvenu pobjedu, nego sramotu, a na kraju vojni i politički poraz. Jesu li ljubav prema gubitnicima i slavljenje krvoloka koji su uzalud klali prokletstvo balkanskih naroda zato što zapravo i nisu imali klasičnih pobjednika pa su u povijesti odnjegovali svoje uzore i svetinje među patološkim tipovima i ubojicama? Je li masovna podrška Mladiću simptom bolesti naroda koji zna samo za poraze?

Ta je vrsta mazohizma, koji je jednako poguban za mazohiste same, kao i za one Druge, koje su mazohisti nagradili metkom u lubanju, jedan od osnovnih razloga zbog kojih se već stoljećima zazire od Balkana kao od nesigurnog i zapaljivog prostora lišenoga svake, pa i elementarne logike. Jer, da te elementarne logike ima, nacionalistička Srbija bi prva trebala posjesti Mladića na optuženičku klupu zato što je svojim idiotskim postupcima doveo do toga da izgubi rat. Oni koji su danas spremni demonstrirati i kamenovati skupštinu u Beogradu trebali bi najviše mrziti upravo Ratka Mladića i kamenovati njega. Obrnute vrijednosti i apsurdne ideje i dalje su konstanta na ovim prostorima, a to sve jasno pokazuje da ludilo kojega se mi ovdje trebamo bojati nije ono kravlje.

Vezane vijesti

U Srbiji 13 osoba optuženo za pomaganje ratnim zločincima

U Srbiji 13 osoba optuženo za pomaganje ratnim zločincima

Srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević rekao je u petak kako je u tijeku kazneni postupak protiv 13 osoba za koje se sumnja da su… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika